KAP PO KAP: Izrael reciklira gotovo 90 % otpadnih voda

12.10.2026.

Izrael je svjetski predvodnik u upravljanju vodnim resursima, iako pustinjsko područje pokriva više od 60 % njegova teritorija

© Ekovjesnik
1/25

Jedno od ključnih rješenja za povećanje raspoloživih količina vode u uvjetima nestašice jest ponovna uporaba vode. U Izraelu svaka kap prolazi kroz pametan, sofisticiran i održiv gospodarski ciklus, stvarajući sinergiju između kućanstava i poljoprivrede. Kružno gospodarstvo otvara mogućnosti za povećanje količine pitke vode, bolju opskrbu poljoprivrede i industrije te povećanje ekonomske isplativosti proizvodnje uz očuvanje okoliša.

Izrael raspolaže ograničenim prirodnim vodnim resursima koji su u zemlji neravnomjerno raspoređeni. Važan korak prema sigurnoj opskrbi vodom ostvaren je 1964. godine dovršetkom nacionalnog vodovodnog sustava HaMovil HaArtzi, koji povezuje Galilejsko jezero (Kinneret) na sjeveru zemlje s obalnom i južnom mrežom cjevovoda, akumulacija, tunela i crpnih stanica.

Tehnologije desalinizacije i ponovne uporabe vode razvijaju se već desetljećima, a tijekom 2000-ih Izrael je počeo razvijati desalinizaciju morske vode iz Sredozemnog mora u velikim razmjerima. Tako bi do kraja 2026. godine više od 90 % pitke vode trebalo dolaziti iz postrojenja za desalinizaciju.

Građani se o potrošnji vode u kućanstvima i smanjenju gubitka vode educiraju već od najranije dobi u školama, a u medijima se također provode nacionalne kampanje kojima se građane podsjeća na potrebu štednje vode.

Štednja vode potiče se i u stambenim zgradama, među ostalim ugradnjom vodokotlića s dvostrukim ispiranjem, regulatora protoka na slavinama i tuševima te pametnih vodomjera, koji omogućuju brzo otkrivanje curenja.

  • Važan korak prema sigurnoj opskrbi vodom ostvaren je 1964. godine dovršetkom nacionalnog vodovodnog sustava HaMovil HaArtzi, koji povezuje Galilejsko jezero (Kinneret) na sjeveru zemlje s obalnom i južnom mrežom cjevovoda, akumulacija, tunela i crpnih stanica. © Ekovjesnik

Trajna predanost iskorištavanju svake kapi

Izrael upravlja sa 67 postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda. Najveće među njima je postrojenje Shafdan, smješteno oko 10 kilometara južno od Tel Aviva, koje koristi napredne metode biološkog pročišćavanja i filtracije kako bi otpadnu vodu dovelo do razine visoke čistoće, sigurne za poljoprivredne usjeve u središnjem i južnom dijelu zemlje. Prema podacima nacionalne vodovodne tvrtke Mekorot, postrojenje trenutačno pročišćava oko 420 000 m³ otpadnih voda dnevno, odnosno približno 153 milijuna m³ godišnje.

Otpadne vode iz kućanstava Mekorot najprije podvrgava sekundarnoj biološkoj obradi, a pročišćena voda potom se u postupku poznatom kao Soil Aquifer Treatment (SAT) ispušta u pješčane dine, gdje se prolaskom kroz tlo i vodonosnik prirodno filtrira i dodatno pročišćava. Rezultat je pročišćena voda visoke kakvoće, koja se poljoprivrednicima u pustinji isporučuje po pristupačnoj cijeni i može se bez zdravstvenog rizika koristiti za neograničeno navodnjavanje svih usjeva i javnih zelenih površina.

Poseban primjer kružnog gospodarenja vodom predstavlja Treća linija za Negev, kojom se iz središnjeg metropolitanskog područja Tel Aviva u pustinju Negev godišnje doprema 140 milijuna kubičnih metara pročišćene vode za navodnjavanje poljoprivrednih površina. Time se podmiruje oko 60 % poljoprivrednih potreba za vodom u toj sušnoj regiji na jugu zemlje.

U sklopu opsežnih nadogradnji postrojenja, vrijednih stotine milijuna dolara, uvedena je anaerobna termofilna digestija mulja, čime je zaustavljeno njegovo ispuštanje u Sredozemno more. Osim toga, u postrojenju Shafdan najavljeno je otvaranje Nacionalnog centra za edukaciju i inovacije u području voda, koji će razvijati i testirati rješenja za recikliranje vode, klimatsku otpornost i energetsku učinkovitost.

  • Shafdan je najveće postrojenje za pročišćavanje otpadnih voda u Izraelu i na Bliskom istoku, a nalazi se oko 10 kilometara južno od Tel Aviva. © Ekovjesnik

Najviša stopa recikliranja otpadnih voda u svijetu

Prema podacima OECD-a, Izrael reciklira gotovo 90 % svojih otpadnih voda, što ga čini uvjerljivim svjetskim liderom u ponovnoj uporabi vode. Ta je stopa otprilike četiri puta viša nego u bilo kojoj drugoj zemlji svijeta. Zapravo, četvrtina vode koja se koristi u Izraelu potječe iz recikliranih otpadnih voda, što pridonosi sigurnosti opskrbe vodom u zemlji u kojoj više od 60 % teritorija čine pustinjska područja.

Otpadna voda pročišćena do visokog stupnja čistoće najvećim se dijelom koristi za navodnjavanje u poljoprivredi i zalijevanje gradskih zelenih površina. Dio se koristi za ekološke potrebe, poput obnavljanja riječnih ekosustava i zaliha podzemnih voda, dok se samo pet posto ispušta u more.

Kako bi se osigurala kakvoća ispuštene vode, propisani su strogi standardi za suspendirane tvari, organsko opterećenje, koncentracije dušika i pokazatelje prisutnosti patogenih mikroorganizama. Pritom se nastoji pronaći odgovarajuća ravnoteža između zahtjeva zaštite okoliša i ekonomskih troškova.

Ovaj sustav smanjuje potrebu za korištenjem pitke vode u poljoprivredi, čuva je za kućanstva i druge potrebe te osigurava stabilan izvor vode za navodnjavanje čak i u godinama teške suše.

Zahvaljujući ovoj strategiji, u kombinaciji s velikim projektima desalinizacije morske vode i sustavima navodnjavanja „kap po kap“, Izrael je uspio nadvladati kronični nedostatak prirodnih izvora pitke vode.

Valja istaknuti kako je razvoj izraelske poljoprivrede i sustava gospodarenja vodom usko povezan s organizacijom života i rada u ruralnim zajednicama. Posebno mjesto među njima zauzimaju kibuci i mošavi, u kojima su zajedničko upravljanje resursima, suradnja i poljoprivredna proizvodnja oblikovali razvoj zemlje. Njihova povijest pruža kontekst i za priču o kibucu Magal, gdje se poljoprivredna tradicija povezuje sa suvremenim tehnologijama preciznog navodnjavanja.

  • Demonstracijski sustav navodnjavanja kap po kap u Netafimovu istraživačko-razvojnom kompleksu u kibucu Magal: voda iz povišenog spremnika gravitacijom se dovodi do biljaka. © Ekovjesnik

Kibuci i mošavi – jedinstveni oblici zajednice

Prve kibuce na teritoriju današnjeg Izraela osnovali su i naselili židovski doseljenici iz Europe kao jedinstvene oblike zajednice utemeljene na socijalističkoj ideologiji i promicanju cionističke ideje. Degania Alef u blizini Galilejskog jezera smatra se najstarijim kibucom, a 1910. godine osnovala ga je skupina mladih židovskih doseljenika, uglavnom iz istočne Europe, koji su bježali od pogroma i antisemitizma. Ideja o kibucima privukla je mnoge doseljenike jer im je omogućavala zajedničko naseljavanje i obrađivanje dotad neobrađenog zemljišta.

U tipičnom kibucu sva imovina tada je bila zajednička, a privatno vlasništvo gotovo nije postojalo. Stanovništvo kibuca obrađivalo je poljoprivredna zemljišta, a zarada je odlazila u zajedničku blagajnu. Kibuc je svima osiguravao hranu, odjeću, stanovanje i medicinsku skrb, a u brojnim starijim kibucima djeca su živjela i spavala zajedno u posebnim dječjim kućama, bez roditelja, kako bi se potaknula ravnopravnost i ženama omogućilo sudjelovanje u poljoprivrednim poslovima i obrani. Kibuci su tako odigrali ključnu ulogu u izgradnji infrastrukture te razvoju poljoprivrede i obrambenog sustava modernog Izraela.

Doseljenici su poticani na život u ruralnim područjima, a obiteljima koje bi se onamo preselile obećavana su četiri hektara zemljišta. Nakon stjecanja neovisnosti 1948. godine, Država Izrael proglasila je vlasništvo nad većinom zemljišta u državi i odredila ga kao „državno zemljište” pa je i danas 93 % zemljišta u državnom vlasništvu.

Porezne vlasti prihvatile su poseban sustav oporezivanja dohotka za cijelu zajednicu kibuca, u kojem se oporezivi dohodak temelji na prosječnom dohotku po članu zajednice.

Država je također utvrdila sustav upravljanja vodama: sva voda je državna imovina, čak i podzemne vode ispod privatnog zemljišta.

Danas u Izraelu postoji ukupno 266 kibuca od kojih je 80 osnovano nakon 1948., a većina njih morala se prilagoditi društvenim i gospodarskim promjenama. Kako se Izrael razvijao, a njegovo gospodarstvo postajalo liberalnije, kibuci su morali odustati od nekih ideološki utemeljenih načela na kojima se prvotno zasnivao njihov način života. Mnogi su u velikoj mjeri privatizirani i prilagođeni tržišnom gospodarstvu te se bave visokom tehnologijom i industrijom umjesto isključivo poljoprivredom.

Glavna razlika između kibuca i mošava jest u stupnju zajedničkog vlasništva, organizaciji rada i raspodjeli zarade. Dok je kibuc (kibbutz) tradicionalno potpuno kolektivna zajednica sa zajedničkim vlasništvom, mošav (moshav) je zadružna zajednica temeljena na privatnim obiteljskim gospodarstvima koja dijele različite oblike uzajamne pomoći.

Nahalal, osnovan 1921. kao prvi mošav, izniman je primjer ruralnog planiranja utemeljenog na viziji i ideologiji. Selo je oblikovano oko kružne osi, a kuće poljoprivrednika raspoređene su oko zamišljenog „okruglog stola”, kao simbola jednakosti i međusobne ovisnosti. Javne su zgrade smještene u unutarnjem krugu, dok se poljoprivredna polja šire na sve strane poput sunčevih zraka.

  • Kibuc Magal osnovan je 1953. godine na sjevernoj ravnici Sharon u blizini Zelene linije te na području regionalnog vijeća Menashe. © Ekovjesnik

Magal – od poljoprivredne zajednice do razvoja tehnologije

Povezanost ruralnih zajednica, poljoprivrede i učinkovitog gospodarenja vodom posebno je vidljiva u kibucu Magal, osnovanom 1953. godine na sjevernoj ravnici Sharon u blizini Zelene linije te na području regionalnog vijeća Menashe. Njegov razvoj pokazuje kako su se kibuci prilagođavali gospodarskim promjenama, zadržavajući poljoprivrednu proizvodnju i istodobno razvijajući industriju i suvremene tehnologije.

Kibucom nas je proveo Oded Israeli, koji nam je predstavio njegove djelatnosti i razvoj sustava navodnjavanja. „Naši članovi nisu previše religiozni ni politički angažirani. U kibucu nemamo ni sinagogu, ali svi smo ponosni cionisti“, kazao je Israeli na početku obilaska kibuca Magal.

„Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća prihodi od poljoprivrede temeljili su se na uzgoju pamuka na 200 hektara, avokada na 40 hektara i banana na 50 hektara te uzgoju purana za proizvodnju mesa. S vremenom se proizvodnja mijenjala, a među kulturama koje se danas uzgajaju u Magalu nalaze se i masline, bademi i šipak“, nastavio je Israeli.

Od kraja 1990-ih godina kibuc Magal prolazio je kroz privatizaciju te je danas gotovo potpuno privatiziran i gospodarski održiv. Godine 2005. započela je izgradnja novog stambenog naselja na rubu kibuca, čija je prva faza dovršena u travnju 2009. Usto, kibuc raspolaže bazenom i sportskim igralištima natkrivenima solarnim panelima.

Uz poljoprivredu, proizvodnju i prodaju maslinova ulja te ugostiteljske usluge, važnu ulogu u njegovu gospodarstvu ima tvrtka Netafim, u čijem suvlasništvu sudjeluje od 1970-ih godina.

Upravo se u Magalu može vidjeti kako se iskustvo poljoprivrednika povezuje s razvojem opreme: potrebe uzgajivača usmjeravaju tehnološka rješenja, a njihova primjena omogućuje preciznije upravljanje vodom i hranjivim tvarima. Rezultat su goleme površine pod poljoprivrednim kulturama i brojni staklenici uz samu Zelenu liniju.

  • Naš domaćin u kibucu Magal bio je Oded Israeli, koji nam je predstavio njegove djelatnosti i razvoj sustava navodnjavanja. © Ekovjesnik

Netafim – voda i hranjiva izravno do korijena biljaka

Netafim je osnovan 1965. godine u kibucu Hatzerim, u pustinjskoj regiji Negev. Razvoj modernog navodnjavanja kap po kap povezuje se s izraelskim inženjerom Simchom Blassom, čiji je rad pridonio nastanku tehnologije koju je tvrtka potom razvijala i širila diljem svijeta. Polazište je bila potreba za poljoprivrednom proizvodnjom u uvjetima ograničene dostupnosti vode.

Danas je Netafim dio multinacionalne grupacije Orbia, posluje u više od 110 zemalja, uključujući Hrvatsku, ima oko 4500 zaposlenih i 19 proizvodnih pogona. Njegova ponuda obuhvaća kapaljke, cijevi, filtre, ventile, opremu za doziranje hranjiva i digitalne sustave za upravljanje navodnjavanjem i poljoprivrednom proizvodnjom.

Navodnjavanje kap po kap temelji se na dovodu vode kroz mrežu cijevi do kapaljki raspoređenih uz biljke. Voda se ispušta malim protokom i dovodi izravno u područje korijena, a sustav se prilagođava poljoprivrednoj kulturi, svojstvima tla i rasporedu sadnje. Takvim se načinom navodnjavanja smanjuju gubici zbog isparavanja, površinskog otjecanja i procjeđivanja vode ispod korijenske zone.

Istim se sustavom mogu dopremati i otopljena gnojiva. Taj se postupak naziva fertirigacija, odnosno gnojidba putem sustava za navodnjavanje. Voda i hranjiva primjenjuju se u manjim, precizno određenim količinama, prema potrebama biljaka tijekom pojedinih faza razvoja.

Razvoj kapaljki omogućio je sve precizniju raspodjelu vode. U prezentaciji koju smo pratili prikazane su kapaljke s laminarnim protokom iz 1965. godine te kapaljke s turbulentnim protokom iz 1969. godine. Među kasnijim rješenjima nalaze se i kapaljke ugrađene u cijevi te modeli s kompenzacijom tlaka, koji omogućuju ujednačeniju isporuku vode pri promjenama tlaka u sustavu.

Precizno navodnjavanje pritom nije ograničeno na velike poljoprivredne površine. Predstavljeni su i jednostavni sustavi koji rade na principu gravitacije, među njima komplet za navodnjavanje kap po kap za površinu od 500 m², u kojem se voda dovodi iz povišenog spremnika.

  • Prema podacima Netafima, precizno navodnjavanje omogućuje uštedu do 50 % vode u usporedbi s navodnjavanjem poplavljivanjem, povećava prosječnu produktivnost usjeva za 30–50 % i poboljšava učinkovitost korištenja gnojiva za 30 %. © Ekovjesnik

Veći prinosi uz manju potrošnju vode i energije

Prema podacima predstavljenima u Netafimovu demonstracijskom prostoru, precizno navodnjavanje omogućuje uštedu do 50 % vode u usporedbi s navodnjavanjem poplavljivanjem, povećava prosječnu produktivnost usjeva za 30–50 % i poboljšava učinkovitost korištenja gnojiva za 30 %.

Uz smanjenje ovisnosti poljoprivrednika o oborinama, među navedenim koristima su manje potrebe za radnom snagom i niži operativni troškovi, smanjenje potrošnje energije do 35 % te smanjenje emisija stakleničkih plinova do 90 %.

Klimatski utjecaj načina navodnjavanja ilustriran nam je primjerom uzgoja riže. Prema usporedbi prikazanoj u prezentaciji, jedan hektar rižina polja navodnjavanog poplavljivanjem tijekom četveromjesečne vegetacijske sezone emitira 470 kilograma metana, što u predstavljenom izračunu odgovara približno 11 700 kilograma ekvivalenta CO₂. To je uspoređeno s godišnjim emisijama oko 2,5 osobnih automobila, uz emisije od 4700 kilograma CO₂ po automobilu godišnje.

Digitalni sustavi dodatno proširuju mogućnosti preciznog upravljanja. Netafimova platforma GrowSphere povezuje senzore, upravljačke uređaje i podatke o tlu, vremenskim uvjetima i radu opreme. Omogućuje praćenje uvjeta na poljoprivrednim površinama, automatizaciju navodnjavanja i fertirigacije te upozoravanje na nepravilnosti.

Za pouzdan rad sustava važni su filtracija vode i redovito održavanje opreme. Uski prolazi u kapaljkama zahtijevaju zaštitu od začepljenja sedimentom, algama ili talozima, dok raspored kapaljki i režim navodnjavanja trebaju odgovarati svojstvima tla i potrebama usjeva.

Kružno gospodarenje obuhvaća i samu opremu. Netafim kroz program ReGen organizira prikupljanje i recikliranje dotrajalih cijevi za navodnjavanje kap po kap, a do 2030. godine želi dosegnuti najmanje 45 % recikliranog materijala u njihovoj globalnoj proizvodnji.

 

  • Kibuc Magal: goleme površine pod poljoprivrednim kulturama i brojni staklenici uz samu Zelenu liniju. © Ekovjesnik

Masik – maslinarstvo u kibucu Magal

Primjena poljoprivrednog znanja i tehnologije u Magalu povezana je i s proizvodnjom hrane. Pod nazivom Masik kibuc proizvodi ekstra djevičanska maslinova ulja te razvija uzgoj sezama i proizvodnju proizvoda od njegovih sjemenki.

Maslinik kibuca prostire se na više od 70 hektara. Uz vlastite masline, za proizvodnju ulja koriste se i masline iz manjeg broja odabranih partnerskih maslinika, koje nadzire njihov poljoprivredni tim.

Uzgajaju se brojne sorte, među njima Leccino, Arbequina, Picual, Arbosana, Koroneiki, Askal, Souri, Barnea, Nabali i Coratina. Njihova raznolikost omogućuje proizvodnju ulja različitih aroma i okusa.

Posebna pozornost posvećuje se vremenu između berbe i prerade. Masline se prerađuju što prije, a ulje pakira i čuva u uvjetima koji pridonose očuvanju svježine i kvalitete. Sva Masikova maslinova ulja ekstra su djevičanska i hladno prešana, s kiselošću do 0,5 %.

 

  • Kibuc Magal © Ekovjesnik

Ponuda obuhvaća tri linije: sortna ulja, izraelsku premium liniju i ulja iz jednog maslinika. Prema riječima Odeda Israelija, njihova ulja iz godine u godinu osvajaju nagrade, a namijenjena su različitim kulinarskim primjenama, od začinjavanja do pečenja i prženja.

„Dobra je stvar što ocjenjivači maslinova ulja imaju pokrivene oči pa tako ne znaju odakle potječe ulje koje kušaju“, našalio se Israeli pokazujući nam brojna priznanja osvojena na svjetskim natjecanjima.

Uz maslinarstvo, Masik primjenom suvremenih poljoprivrednih inovacija obnavlja uzgoj sezama, a njegova ponuda obuhvaća tahini, sezamovo ulje i sjemenke sezama. Tahini je pasta od mljevenih oljuštenih sjemenki sezama, koja se poslužuje samostalno ili koristi u pripremi jela poput humusa te slastica poput halve.

U ponudi su i kozmetički proizvodi od lavande, poput lavandina ulja, krema za tijelo i sapuna.

U centru za posjetitelje u Magalu moguće je upoznati ljude koji sudjeluju u proizvodnji, saznati više o uzgoju i preradi maslina te sudjelovati u vođenoj degustaciji sortnih ulja. Posjetitelji mogu usporediti njihove arome i okuse, kušati proizvode od sezama i razgledati ponudu lokalnih proizvoda.

  • Maslinova ulja iz kibuca Magal iz godine u godinu osvajaju nagrade, a namijenjena su različitim kulinarskim primjenama. © Ekovjesnik

Magal tako povezuje razvoj tehnologije navodnjavanja s njezinom svakodnevnom primjenom u poljoprivredi. U istoj zajednici voda i hranjiva precizno se dovode do biljaka, razvija se oprema za poljoprivrednike diljem svijeta, a masline i sezam prerađuju u gotove proizvode. To daje konkretan prikaz povezanosti upravljanja vodnim resursima i proizvodnje hrane.

Kibuc Magal doživjeli smo kao toplo i gostoljubivo mjesto u čijem se prirodnom okruženju ugodno i kvalitetno živi. Prema najnovijim dostupnim podacima izraelskog Središnjeg zavoda za statistiku, očekivani životni vijek pri rođenju u Izraelu 2024. iznosio je 85,4 godine za žene i 81,3 za muškarce.

„Životni vijek u kibucu još je duži“, ustvrdio je naš domaćin Oded Israeli, što nije potkrijepio podacima, no njegova vitalnost i energija tijekom obilaska svakako su ostavile snažan dojam.

A kako bolje završiti posjet kibucu Magal nego ručkom u zajedničkom restoranu, okruženom brižno njegovanim zelenim površinama? Bio je to ugodan završetak posjeta zajednici u kojoj se poljoprivredna tradicija povezuje s inovacijama i suvremenim tehnologijama, uz slavlje okusa, umijeća proizvodnje i povezanosti sa zemljom.

Stjepan Felber | Ekovjesnik

Dopušteno je citiranje kraćih dijelova članka uz obvezno navođenje autora, izvora i poveznice na izvorni članak. Svako preuzimanje cjelovitog članka ili njegovih većih dijelova bez izričitog odobrenja autora predstavlja povredu autorskih prava.

VEZANE VIJESTI

VIJESTI

POPULARNO