Ormar žene koja se nikad nije vratila

30.10.2026.

POMPEJI | Novo otkriće u kući Kornelija Maksima: nakit, novčići, bočice, posude i dva miša u amfori

1/9

Sjećanje na jedan život u Pompejima, zatvoreno u ormar koji nije otvoren gotovo 2000 godina, ponovno je ugledalo svjetlo dana zahvaljujući istraživanju arheologa. Ormar je moguće potpuno rekonstruirati na temelju nalaza prikupljenih tijekom iskopavanja, a nalazio se u središnjem dijelu grada zatrpanog u erupciji Vezuva. Pronađen je u kući IX 11, 7, poznatoj i kao kuća Kornelija Maksima (Casa di Cornelius Maximus), u tada vrlo prometnoj Ulici obilja (Via dell’Abbondanza).

Čini se kao da je riječ o priči koja oživljava život jedne Pompejanke prije uništenja grada 79. godine. Priča je to u kojoj se isprepliću ljepota, osobne navike i poslovna djelatnost: pribor za šminkanje, poput pincete i palete za miješanje, staklena bočica za miris, kadionica za ispunjavanje kuće ugodnim mirisima, brončana uljanica te, pokraj njih, olovni utezi, vjerojatno korišteni u trgovini. Bili su pohranjeni u drvenoj kutijici od koje su ostali tek slabi tragovi.

Pronađene su i brončane, staklene i keramičke vaze i posude: predmeti svakodnevne uporabe, ali možda i uspomene. Među njima je i profinjena čašica ukrašena ljuskama češera. Vlasnici je veliku vrijednost zasigurno predstavljala ogrlica sastavljena od najmanje dvadeset četiri minijaturna predmeta od fajanse, kosti, staklene paste i gorskog kristala. Svi su prikazivali božanstva, među kojima se mogu prepoznati Bes i Merkur, stopala i ruke, češere i grozdove.

U prošlosti su se katkad smatrali „čarobnim“ predmetima za čaranje i spravljanje napitaka, no zapravo je riječ o ogrlicama s amuletima, takozvanim crepundia, koje su se davale djeci radi zaštite, ali i kako bi se čulo kad se kreću. Poznato je da su ih čuvali i odrasli, često u kutijicama ili, kao u ovom slučaju, u platnenim vrećicama unutar ormara – očito kao uspomenu na djetinjstvo, od kojega katkad nije ostalo mnogo toga. Rimski je svijet obilježavala velika geografska pokretljivost na svim društvenim razinama, od robova do bogatih trgovaca, pa su mnogi živjeli daleko od rodbine i roditelja te mjesta u kojima su proveli djetinjstvo.

Još jedna tajna koju je čuvao ormar pronađen tijekom arheoloških iskopavanja jest mala ostava novčića: riječ je o 38 brončanih novčića pohranjenih u cistelli, maloj posudi izrađenoj tehnikom pletenja od biljnih vlakana. Pronađeni predmeti upućuju na zaključak da su vlasnici ili vlasnicima bili osobito vrijedni, bilo zbog novčane bilo zbog emocionalne vrijednosti.

Ako su se u trenutku erupcije Vezuva nalazili u gradu, vjerojatno su pokušali pobjeći. Čak i ako su uspjeli, više se nisu vratili kako bi kopali pod zemljom i potražili svoje stvari, kao što su učinili neki drugi, čije su tragove otkrila nedavna istraživanja. No možda nisu uspjeli pobjeći i mogli bi pripadati onima koji su, kako bilježi povjesničar Tacit, umrli bez nasljednika. Njihova imovina trebala je biti iskorištena za obnovu Pompeja, do koje naposljetku nikad nije došlo. To su pitanja na koja možda nikad nećemo dobiti odgovor.

„Pompeji nisu samo mjesto velikih umjetničkih djela. To je i mjesto na kojemu nam svakodnevni predmeti vraćaju ljudsku dimenziju prošlosti. Vrijednost ovog otkrića leži u mogućnosti da zajedno čitamo različite tragove jednog života: osobne navike, posao i uspomene. Ne možemo sa sigurnošću utvrditi identitet osobe koja je živjela u kući, ali ti nam ulomci približavaju njezinu svakodnevicu“, izjavio je ravnatelj Arheološkog parka Pompeji Gabriel Zuchtriegel.

Iskopavanja su u međuvremenu razjasnila i neke pojedinosti o kući u kojoj se nalazio ormar. Pročelje kuće, koja se uvjetno povezuje s osobom po imenu Kornelije Maksim (Cornelius Maximus), na temelju natpisa koji danas više nisu vidljivi, istraženo je još 1912. godine. Tek sada istražen je dio prostorija u njezinu stražnjem dijelu, u sklopu velikog projekta obnove i otvaranja za posjetitelje susjedne Insule dei casti Amanti u središnjem dijelu Pompeja.

Iako je kuća i dalje samo djelomično istražena, poznati su neki vrlo zanimljivi podaci. S jedne strane, profinjene zidne slike četvrtoga stila u prostoriji s ormarom, koje se pripisuju radionici iz ulice Via di Castricio, svjedoče o određenom životnom standardu, što je u skladu s položajem kuće u središtu grada, uz jednu od glavnih prometnica antičkog grada.

S druge strane, u trenutku erupcije Vezuva u kući su se izvodili različiti radovi koji su vlasnicima zasigurno znatno otežavali život u njoj. Tome se pridružuje i otkriće najmanje dva kostura miševa, pronađena u amfori na galeriji. Prema analizama laboratorija Arheološkog parka Pompeji, najvjerojatnije su pripadali vrsti Apodemus sylvaticus, poznatoj i kao šumski miš.

Miševi te vrste uobičajeno žive u prirodnim okolišima i vrtovima, odakle često ulaze u potkrovlja i skladišne prostore ljudskih nastambi u potrazi za hranom. Dvije jedinke pronađene u Pompejima nisu bile potpuno odrasle, što se može zaključiti prema 117 sitnih ulomaka njihovih kostura. Otkriće se pridružuje nalazima glodavaca na drugim lokalitetima na području Vezuva, primjerice u prostorijama za robove u prigradskoj vili Civita Giuliana ili u kanalizaciji Herkulaneja, te pruža sliku urbanog društva koje se borilo i s nepoželjnim gostima.

Novo istraživanje u Pompejima predstavljeno je u e-časopisu Arheološkog parka Pompeji E-Journal degli Scavi di Pompei.

Stjepan Felber | Ekovjesnik

Dopušteno je citiranje kraćih dijelova članka uz obvezno navođenje autora, izvora i poveznice na izvorni članak. Svako preuzimanje cjelovitog članka ili njegovih većih dijelova bez izričitog odobrenja autora predstavlja povredu autorskih prava.