Vodi li nas obrada otpadnih voda prema post-antibiotičkom svijetu?

Sustavi za obradu otpadnih voda postaju legla otpornosti na antibiotike

Otpornost na antibiotike sve je veći zdravstveni problem jer ne ugrožava samo liječenje uobičajenih zaraznih bolesti, već i napredak u mnogim granama medicine. Borba protiv otpornosti na antibiotike ubraja se stoga u prioritete Svjetske zdravstvene organizacije. Novo istraživanje Sveučilišta Južne Kalifornije (USC) potvrđuje kako jedan od uzroka razvijanja otpornosti leži u postrojenjima za obradu otpadnih voda.

Istraživanjem koje je prošlog tjedna objavljeno u zborniku Environmental Science and Technology zaključuje se da bakterije u postrojenjima za obradu otpadnih voda izložene samo jednoj vrsti antibiotika mogu razviti otpornost na nekolicinu lijekova.

„Brzo se približavamo zastrašujućem mjestu koje nazivamo „post-antibiotički svijet“ gdje se više nećemo moći boriti protiv infekcija upotrebom antibiotika, budući da su mikrobi postali otporni na te antibiotike“, izjavio je prošle srijede u priopćenju za Phys.org Adam Smith, glavni istraživač i docent na Građanskom i ekološkom inženjerstvu na USC-u. „Nažalost, projektirani sustavi za obradu otpadnih voda postaju legla otpornosti na antibiotike.“

Na USC-u detaljno objašnjavaju kako se bakterije koje su otporne na antibiotike mogu razviti u procesu obrade otpadnih voda:

1. Antibiotici u tragovima završe u postrojenjima za obradu otpadnih voda putem ljudskog otpada.
2. Otpadna se voda tretira membranskim bioreaktorom, procesom u kojem se voda ujedno i filtrira i obrađuje mikroskopskim bakterijama koje konzumiraju otpad.
3. Bakterije razvijaju otpornost na antibiotike u otpadu.
4. Otporne bakterije dospijevaju i šire se okolišem na jedan od dva načina, kao biomasa, nakupljene bakterije koje se odlažu na odlagališta te korištenjem za gnojivo ili stočnu hranu, ili kao efluent, voda koja se ispušta iz postrojenja.

 

 

Tim istraživača htio je razviti proces koji bi smanjio količinu otpornih baterija koje nastaju obradom otpadnih voda. Testirali su sustav u kojem se koriste procesi obrade vode bez kisika i membranski filtri te su usporedili otpornost bakterija na lijekove u efluentu i biomasi koja je nastala u tom sustavu.

Najzabrinjavajuće od svega bilo je otkriće da antibiotici koji su se koristili u sustavu nisu jedini lijekovi na koje su bakterije razvile otpornost. Naprotiv, razvile su otpornost na nekolicinu lijekova.

„Otpornost na više lijekova čini se kao najporazniji rezultat“, rekao je Smith. „Bez obzira na antibiotike na ulazu u sustav, makar to bio samo jedan antibiotik ili jako niske koncentracije, postoji velika mogućnost razvoja otpornosti na više lijekova.“

Istraživači u daljnjem radu planiraju surađivati s Ministarstvom poljoprivrede SAD-a te stečeno znanje primijeniti na životinjski otpad.

Široka upotreba antibiotika u tvorničkom uzgoju životinja i dospijevanje tih antibiotika u okoliš putem odlaganja otpada glavna je briga onih koji su zabrinuti za porast otpornosti na lijekove. The Bureau of Investigative Journalism navodi da je u 2018. godini oko 70 % antibiotika u SAD-u konzumirano od strane životinja.

Žarko Šaravanja / Ekovjesnik

 

 

U pitkoj vodi identificirana „fantomska kemikalija“

Tim istraživača iz Sjedinjenih Američkih Država i Švicarske izvijestio je o otkriću dosad nepoznatog kemijskog spoja u kloriranoj vodi za piće. Anorganski kloramini obično se koriste za dezinfekciju vode za piće kako bi se stanovništvo zaštitilo od bolesti poput kolere i trbušnog tifusa. Procjenjuje se da samo u SAD-u kloriranu vodu pije više od 113 milijuna ljudi.