Registrirana europska građanska inicijativa za otpornost vodoopskrbe
Od uvođenja instrumenta europske građanske inicijative Komisija je registrirala 118 inicijativa
Europska komisija danas je odlučila registrirati europsku građansku inicijativu pod nazivom „Europska građanska inicijativa za pametnu i otpornu Europu u području gospodarenja vodom”. Inicijativi je dodijeljen registarski broj ECI(2024)000010.
Europa se sve više suočava s učincima globalne krize povezane s vodom i bori se sa sušama i poplavama koje ugrožavaju kvalitetu vode i pristup vodi koja je sigurna za piće. Stari kontinent suočen je s nedovoljno učinkovitim upravljanjem vodom u različitim sektorima, uključujući infrastrukturu za opskrbu, proizvodne procese i obrasce potrošnje, što otežava postizanje cilja održivog razvoja br. 6 i dovodi u opasnost europsku konkurentnost zbog rizika od poremećaja u opskrbi vodom, ističe se u obrazloženju nove europske građanske inicijative.
Prije neupitan, pristup vodi postaje neizvjestan
Oko 10 milijuna ljudi u Europi nema pristup vodi koja je sigurna za piće, dok na globalnoj razini količina dostupne vode za piće nije dovoljna za zadovoljavanje svih potreba. Nestašicom vode posebno je pogođena poljoprivreda kao njezin najveći korisnik, što naglašava činjenicu da je hitno potrebno uspostaviti društvo koje pametno gospodari vodom, podupire poljoprivrednike i zahtijeva proaktivne mjere iz industrije.
U Globalnom izvješću o vodama za 2020. istaknuto je da bi trošak rizika povezanih s vodom za poduzeća mogao biti više od pet puta veći od iznosa ulaganja u uklanjanja tih rizika. U tom je smislu industrija vodika, ključna za prelazak Europe na zelenu energiju, prilika za preuzimanje glavne uloge u upravljanju vodom. Za proizvodnju jednog kilograma vodika potrebno je oko devet kilograma ultračiste vode, a za postizanje europskih ciljeva u pogledu vodika godišnje će biti potrebno oko 90 milijuna kubičnih metara vode. Prihvaćanjem tehnologija kojima se pametno gospodari vodom industrija može znatno pridonijeti pametnoj i otpornoj Europi u području gospodarenja vodom. Takvim bi se proaktivnim pristupom poduprli ciljevi zaštite okoliša i ojačala dugoročna održivost industrije i javna potpora.
Zakonodavstvo EU-a o vodi
Izazov se odnosi i na europsku vodnu politiku, koja je trenutačno rascjepkana i neučinkovita u rješavanju tih gorućih pitanja. Unatoč tome što je zakonodavstvo EU-a o vodi naprednije u odnosu na ostatak svijeta, mnogi ciljevi i dalje nisu ispunjeni zbog nedovoljnih sredstava, kašnjenja u provedbi i nedostatka sveobuhvatne integracije pitanja povezanih s vodom u sektorske politike. To rezultira time da se pitanja povezana s vodom ne uzimaju u obzir na odgovarajući način u postupcima donošenja odluka i da u mnogim ključnim područjima politika uopće ne postoje.
U svibnju 2024. Europska komisija pokrenula je kampanju za podizanje svijesti pod nazivom WaterWiseEU, u kojoj je pozvala europske građane da „na vodu počnu gledati drukčije” s ciljem da se do 2050. izgradi Europa otporna na probleme povezane s vodom. Ta je kampanja dobrodošao korak, ali je treba pretočiti u političku odgovornost i konkretne mjere.
Nova europska građanska inicijativa prepoznaje da građani mogu pridonijeti inovativnim rješenjima izazova povezanih s vodom u svim dimenzijama: domaćim, ekonomskim i okolišnim. U njoj se poziva na donošenje sveobuhvatnog strateškog političkog prioriteta o vodi koji je integriran u sve politike EU-a. Promjena paradigme na razini EU-a ključna je za zaštitu čiste vode za sve i olakšavanje istinskog prijelaza na društvo koje pametno gospodari vodom. To podrazumijeva objedinjene napore za poboljšanje upravljanja vodom, poboljšanje učinkovitosti i integraciju održivosti vode u sve aspekte politike i prakse.
Unatoč općem cilju smanjenja ugljičnog otiska europskog kontinenta, u regijama koje se već suočavaju s ozbiljnom nestašicom vode nastavljaju se ulaganja u projekte koji zahtijevaju veliku potrošnju vode. Iako su od početka integrirana u zeleni plan, čiji je cilj postizanje ugljično neutralne Europe do 2050., pitanja povezana s vodom potrebno je posebno naglasiti. To je istaknuto u Deklaraciji o plavom planu EU-a (EU Blue Deal), u kojoj se predlaže uspostava platforme za sudjelovanje institucija, dionika i građana.
Za rješavanje pitanja otpornosti vodnih resursa potreban je sektorski pristup
Ključno je u svaku industriju uključiti pitanja povezana s vodom, posebno tranzicijske putove, i predložiti prilagođena rješenja umjesto jednoobraznog smanjenja potrošnje vode na svim razinama. S obzirom na tehnološki napredak, određeni sektori mogli bi brzo smanjiti svoj vodeni otisak, dok bi drugima moglo biti potrebno više vremena za prilagodbu. Industrijama u kojima se koriste velike količine vode potrebna je potpora za uvođenje učinkovitijih tehnologija. Isto tako, važno je osigurati dostupnost odgovarajućih vještina. Tim će se pristupom očuvati radna mjesta i stvoriti nove mogućnosti, posebno u području čistih tehnologija. Kao i sve industrijske promjene, prelazak na otpornost vodnih resursa bit će uspješan samo uz odgovarajuće financijske i ljudske resurse.
Izazov koji predstavljaju otpornost i dekarbonizacija vodnih resursa zahtijeva jednake i odlučne napore. EU mora donijeti komplementarne politike kojima se rješavaju oba pitanja, uzimajući u obzir ključnu ulogu vode u tom kontekstu, koja nadilazi područje zaštite okoliša. Pitanja poput distribucije vode i zdravlja postoje neovisno o klimatskom pitanju. Sve je veći konsenzus da bi Plavi plan EU-a mogao biti ključan trenutak za dugoročnu otpornost vodnih resursa Europe.
Takav pristup mora se povezati s osvješćivanjem javnosti o potrošnji vode i dobroj praksi. Postoji snažna potpora građana za dodatne mjere EU-a za rješavanje problema povezanih s vodom u Europi, a mnogi Europljani smatraju da nacionalni dionici ne čine dovoljno za učinkovito gospodarenje vodom.
Uključivanje vodne dimenzije u sve politike EU-a ključno je kako bi se osiguralo da održivost vode bude utkana u strukturu europskih politika. Ta integracija podrazumijeva procjenu načina na koji svaka politika EU-a može utjecati na vodne resurse u smislu količine, kvalitete i pristupačnosti. Time bi se osiguralo da pitanja otpornosti i održivosti vodnih resursa budu najvažnija u oblikovanju i provedbi politika, čime bi se paradigma u kojoj se na vodu gleda kao na beskonačni resurs preusmjerila na prepoznavanje njezine ključne uloge u ekološkom i socioekonomskom krajoliku EU-a.
Voda nije samo ekološki problem, već se u velikoj mjeri preklapa sa svim socioekonomskim dimenzijama Europe, uključujući poljoprivredu, industriju, zdravlje, urbani razvoj i proizvodnju energije.