Skandal u „najprokletijoj“ pariškoj ulici

SLUČAJ BLOKA ERLANGER | Grad Pariz planira posjeći dvadesetak zdravih stabala kako bi na njihovu mjestu izgradio stambene zgrade visine do osam katova

© Cathrin Trebeljahr Architecte
1/2

U vrijeme kada toplinski valovi postaju sve češći i intenzivniji, stanovnici 16. pariškog arondismana traže od gradonačelnika Emmanuela Grégoirea da preispita projekt izgradnje stambenih osmerokatnica i odustane od sječe stabala u ulici Rue Erlanger.

„Još uvijek možete obustaviti ovaj projekt i zatražiti da se prije nepovratnog uništavanja stabala provede studija njihova utjecaja na zaštitu klime“, poručuju stanovnici 16. pariškog arondismana gradonačelniku Grégoireu.

Stanovnici ovog dijela Pariza s pravom su ogorčeni jer velikim stablima na adresi 56–58 Rue Erlanger i 90 Boulevard Exelmans prijeti projekt izgradnje osmerokatnica sa socijalnim stanovima. Na zelenoj površini sa stoljetnim drvećem realizirat će se projekt mješovite namjene i ukupne površine od oko 8000 m² (48 socijalnih stanova, 21 stan za žrtve nasilja i žene u teškoj socijalnoj situaciji, osnovna škola i dječji vrtić), koji potpisuje arhitektonski studio Cathrin Trebeljahr Architecte, u suradnji s Atela Architectes.

Naručitelj projekta je Grad Pariz, odnosno njegovo stambeno poduzeće Paris Habitat, a ugovor vrijedan 184 632 eura za pripremne radove, uklanjanje azbesta, raščišćavanje i rušenje postojećih objekata dodijeljen je u lipnju 2026. tvrtki PREMYS, s predviđenim trajanjem radova od četiri mjeseca. Cjelokupan projekt stajat će 34 milijuna eura.

Kontroverze oko projekta traju godinama

Projekt je izabran kao pobjednički na arhitektonskom natječaju još 2017., a prvotni građevinski projekt dobio je dozvolu 2018. godine, iako je već tada izazvao brojne rasprave i kontroverze u 16. arondismanu. Upravni sud je u siječnju 2021. poništio građevinsku dozvolu, a u veljači 2022. Gradsko vijeće Pariza prihvatilo je revidirani projekt. Francusko Državno vijeće (Conseil d'État) u siječnju 2023. odbilo je žalbu Grada Pariza i Paris Habitata, čime je poništenje prvotne dozvole ostalo na snazi.

Naime, Upravni sud u Parizu zaključio je da projekt narušava ekološku ravnotežu i osiromašuje vegetacijsku vrijednost zaštićene zelene površine od 390 m². Prema prvotnom projektu trebalo je posjeći 23 stabla koja su prema francuskom Nacionalnom uredu za šume (ONF) bila u dobrom stanju, ukloniti 461 m² grmolike vegetacije te smanjiti broj stabala na 18.

Gradska vlast ustraje na gotovo identičnom projektu

Udruge optužuju parišku gradsku upravu za dvoličnost, dok iz Grada Pariza tvrde da se projektom „poštuje okoliš“ te da će se realizirati „uz visoke standarde održivosti i zaštite okoliša“ (HQE – Haute Qualité Environnementale).

Stanovnici pak smatraju kako će gradilište „potpuno promijeniti“ miran prostor u južnom dijelu pariškog 16. arondismana i zabrinuti su zbog potencijalnog nastanka toplinskog otoka. „Gradska vlast pred kamerama tvrdi da se bori protiv toplinskih otoka, ali daleko od kamera nastavlja povećavati gustoću izgradnje te ruši stabla i uništava zelene površine“, tvrde stanovnici i udruge.

Na trokutastoj parceli na kojoj raste četrdesetak stabala, od kojih će polovica biti uklonjena, gradit će se škola, dječji vrtić, 48 socijalnih stanova, objekt socijalnog stanovanja s 21 stambenom jedinicom te parkiralište, i to „u arondismanu u kojem osobito nedostaje socijalnog stanovanja“, dodaju iz Grada Pariza.

Za Guya Burgela, profesora urbane geografije na Sveučilištu Paris Nanterre i protivnika projekta, riječ je o „potpuno suludom“ projektu. Iz Grada Pariza, međutim, tvrde da je projekt „neophodan“ i da će osigurati nove stanove u vrijeme kada je stambeni sektor pogođen dubokom i sustavnom krizom.

  • Situacijski prikaz planiranog bloka Erlanger na adresi 56–58 Rue Erlanger i 90 Boulevard Exelmans / Fotografija: © Cathrin Trebeljahr Architecte

Unatoč novijem ozelenjivanju, nedostatak drveća u Parizu i dalje je velik

U udruzi za zaštitu graditeljske baštine i kvalitete životnog prostora SOS Paris te organizaciji Groupe National de Surveillance des Arbres, koja aktivno radi na zaštiti drveća u urbanim i ruralnim područjima, održivom razvoju i obrazovanju o okolišu, smatraju da bi se na toj parceli moglo postupiti sasvim drukčije: sačuvati stabla, očuvati ovu oazu svježine, ukloniti nepropusne površine i pretvoriti je u pravi vrt otvoren svim stanovnicima.

„Taj projekt izgradnje, star deset godina, sud je već bio poništio, među ostalim zato što se njime uništavao 'prostor za odmor u već gusto izgrađenoj četvrti'“, ističu.

„Dok su toplinski valovi sve češći, a Parizu kronično nedostaje drveća, Grad Pariz govori o prilagodbi klimatskim promjenama, ali ponovno bira beton nauštrb prirode“, tvrde SOS Paris i Groupe National de Surveillance des Arbres. „To nije neizbježno. To je politički izbor.“

„Gradska uprava uz obilje promotivnih fotografija predstavlja urbane šume, prostor ispred Gradske vijećnice i cvjetne gredice uređene u ulicama kao simbole zelenijeg grada, bolje prilagođenog klimatskim promjenama. Riječ je, uostalom, o skupim projektima, a nove zelene površine nisu uvijek primjereno održavane“, dodaju.

Udruga SOS Paris već godinama upozorava na projekte u kojima se stabla, površine prirodnog tla i prostori za odmor žrtvuju u ime povećanja gustoće izgradnje.

Francuskoj prijestolnici izrazito nedostaje zelenih površina. Sa samo 3,1 m² javno dostupnih zelenih površina po stanovniku, odnosno 11,5 m² sa šumama Bois de Boulogne i Bois de Vincennes, Pariz je vrlo daleko od relevantnih međunarodnih preporuka.

„Prava ekologija ne mjeri se promotivnim fotografijama. Mjeri se i onime što odlučimo sačuvati od nepovratnog uništenja. Od pariške gradske uprave tražimo da odustane od ovog projekta i sačuva ovu parcelu kao zelenu površinu te se odluči za mnogo razumniji projekt koji će poštovati prirodu i biti na dobrobit stanovnika“, zaključuju u udruzi SOS Paris.

Zašto se Rue Erlanger smatra „najprokletijom pariškom ulicom“?

Lokacija spornog projekta nalazi se na samom kraju ulice Rue Erlanger, uz Boulevard Exelmans, u kojoj se tijekom nekoliko desetljeća dogodio niz iznimno dramatičnih i prilično jezivih događaja.

Prvi od njih dogodio se 25. travnja 1975. kada je Mike Brant, izraelski pjevač i skladatelj poznat po pjesmi „Rien qu'une larme dans tes yeux“, pao sa šestog kata stana svoje prijateljice na adresi 6 rue Erlanger i preminuo od ozljeda. Okolnosti njegove smrti nikada nisu potpuno razjašnjene, a mnogi su smatrali da je počinio samoubojstvo.

U lipnju 1981. još je jedna priča iz ove ulice dospjela na sve svjetske naslovnice – Issei Sagawa, tada 32-godišnji japanski student koji je živio na adresi 10 rue Erlanger, ubio je 24-godišnju Nizozemku Renée Hartevelt, raskomadao njezino tijelo i jeo njezino meso. „Japanski kanibal“ proglašen je kazneno neodgovornim i pušten na slobodu nakon što je slučaj odbačen, nakon čega je u Japanu o njemu 1990-ih objavljeno nekoliko knjiga, a 2018. snimljen i dokumentarac „Caniba“.

U veljači 2019. još jedna psihički nestabilna osoba dovela je ovu ulicu u središte pozornosti. U noći s 4. na 5. veljače, dok je bila u alkoholiziranom stanju i imala psihotičnu epizodu, 40-godišnja žena suočila se sa svojim susjedom koji ju je smatrao prebučnom. Nakon što mu je zaprijetila eksplozijom, izazvala je jedan od najsmrtonosnijih požara u novijoj povijesti Pariza, u kojem je poginulo deset osoba. Opisana u to vrijeme kao „nestabilna osoba s graničnom osobnošću“, tijekom istrage je podvrgnuta više psihijatrijskih procjena kako bi se utvrdilo može li biti kazneno odgovorna. Sudski postupak protiv počiniteljice okončan je početkom 2023. godine kada je proglašena krivom za izazivanje požara i osuđena na 25 godina zatvora.

Stjepan Felber | Ekovjesnik