Plastika je još gora za okoliš nego što smo mislili
Kako se ugljen sve više koristi za procesnu toplinsku i električnu energiju te kao sirovina u proizvodnji plastike, sve su veće i štetne posljedice za zdravlje
Međunarodni tim istraživača otkrio je da je štetan utjecaj plastike na klimu i ljudsko zdravlje daleko veći nego što se prvotno mislilo, i to kako zbog povećane upotrebe ugljena za proizvodnju procesne topline i električne energije, tako i kao sirovine u proizvodnji plastike.
Globalna potražnja za plastikom značajno se povećala u posljednjih četrdesetak godina i očekuje se da će nastaviti rasti, uzrokujući i dalje negativne posljedice za okoliš i zdravlje ljudi. No ipak, javnost je sve svjesnija štetnog utjecaja plastike na okoliš, osobito na kraju njenog životnog ciklusa, kada izgaranjem ispušta stakleničke plinove i onečišćujuće tvari u zrak ili zagađuje vodu i tlo u obliku mikroplastike.
Istraživanje globalnog utjecaja plastike na okoliš dosad je prvenstveno bilo usmjereno na fazu njenog odlaganja, dok je mali broj studija bio usmjeren na samu proizvodnju plastike, koja također utječe na klimu i kvalitetu zraka. Međutim, takva dubinska analiza zahtijeva detaljne informacije o opskrbnim lancima i proizvodnim procesima kako bi se mogli pratiti relevantni materijalni i energetski tokovi.
„Pojednostavljena pretpostavka bila je da proizvodnja plastike zahtijeva otprilike istu količinu fosilnih goriva koja odgovara količini sirovina sadržanih u plastici - osobito nafte", kaže Livia Cabernard, doktorandica na Institutu za znanstvenu i tehnologijsku politiku (ISTP) švicarskog Federalnog instituta za tehnologiju (ETH Zürich). Međutim, time je proizvodnja plastike značajno podcijenjena u odnosu na njeno zbrinjavanje.
Znanstvenici su stoga analizirali utjecaj globalnog lanca opskrbe plastikom na klimu i ljudsko zdravlje tijekom 20-godišnjeg razdoblja.
Rezultati istraživanja, nedavno objavljeni u časopisu Nature Sustainability, otkrivaju da se globalni ugljični otisak plastike udvostručio od 1995. godine, dosegnuvši 2,2 milijarde tona ekvivalenta CO2 (CO2e) u 2015. godini. To predstavlja 4,5 % globalnih emisija stakleničkih plinova i iznosi više nego što se ranije pretpostavljalo. Tijekom istog razdoblja, globalni zdravstveni otisak plastike zbog onečišćenja zraka finim česticama porastao je za 70 %, uzrokujući otprilike 2,2 milijuna životnih godina prilagođenih invalidnosti (Disability-Adjusted-Life-Years - DALYs) u 2015., odnosno ukupnog opterećenja bolesti, izraženog kao broj izgubljenih godina zbog lošeg zdravlja, invalidnosti ili preuranjene smrti.
Istraživači su pratili emisije stakleničkih plinova koje nastaju tijekom životnog ciklusa plastike - od ekstrakcije fosilnih goriva, do prerade u klase proizvoda i njihove upotrebe, do kraja životnog vijeka, uključujući recikliranje, spaljivanje i odlaganje. Pritom su identificirali rastuću proizvodnju plastike baziranu na ugljenu u novo industrijaliziranim zemljama poput Kine, Indije, Indonezije i Južne Afrike, koja je glavni uzrok sve većeg ugljičnog otiska plastike. Energija i procesna toplina potrebna za proizvodnju plastike u tim zemljama dolazi prvenstveno od izgaranja ugljena, dok se mala količina ugljena također koristi i kao sirovina za plastiku.
„Ugljični otisak kineskog transportnog sektora, indonezijske industrije elektronike i indijske građevinske industrije vezan uz plastiku povećao se više od 50 puta od 1995. godine“, objašnjava Livia Cabernard. Na globalnoj razini, emisije iz ugljena temeljem proizvodnje plastike učetvorostručile su se od 1995. i sada čine gotovo polovicu globalnog ugljičnog otiska plastike.
Sagorijevanjem ugljena nastaju iznimno fine čestice koje se nakupljaju u zraku, a vrlo su štetne za ljudsko zdravlje i mogu uzrokovati astmu, bronhitis i kardiovaskularne bolesti. Kako se ugljen sve više koristi za procesnu toplinsku i električnu energiju te kao sirovina u proizvodnji plastike, sve su veće i štetne posljedice za zdravlje.
Za razliku od ranijih procjena, koje su pretpostavljale korištenje jednakih količina fosilnih goriva i sirovina u proizvodnji plastike, znanstvenici su sada dokazali da se za proizvodnju plastike sagorijeva dvostruko više energije iz fosilnih goriva od one koja je sadržana kao sirovina u plastici što utječe na procjenu ekoloških posljedica.
„Čak i u najgorem scenariju u kojem se sva plastika spaljuje, njihova proizvodnja čini najveći udio u ukupnim emisijama stakleničkih plinova i čestica“, kaže Cabernard i dodaje kako je ukupna faza proizvodnje plastike odgovorna za veliku većinu ili 96 % ugljičnog otiska plastike.
Ranije je postojala samo jedna studija koja je ispitivala globalni ugljični otisak proizvodnje plastike. „Međutim, ova studija je podcijenila emisije stakleničkih plinova jer nije uzela u obzir sve veću ovisnost o ugljenu zbog prepuštanja proizvodnih procesa zemljama koje uvelike koriste ugljen“, objašnjava Cabernard.
Znanstvenici su za svoje istraživanje koristili novu metodu koju je Cabernard prethodno razvila u svojoj doktorskoj tezi pod nadzorom Stephana Pfistera, višeg znanstvenika na ISTP-u, i Stefanie Hellweg, profesorice dizajna ekoloških sustava na Institutu za inženjerstvo zaštite okoliša. Ovaj pristup uključuje multiregionalnu analizu input-outputa koja precizno preslikava globalne lance vrijednosti od proizvodnje do potrošnje u različitim industrijama, zemljama i regijama.
Studija „Growing environmental footprint of plastics driven by coal combustion“ dostupna je putem sljedeće poveznice.
S.F. / Ekovjesnik