Kako riješiti krizu plastičnog otpada do 2050.
Istraživači procjenjuju da će se bez poduzimanja hitnih mjera onečišćenje plastikom udvostručiti do 2050. te predlažu rješenje kako se to može izbjeći
Svjetski čelnici imaju mogućnost stati na kraj onečišćenju plastikom do 2050. donošenjem globalnog sporazuma o okončanju onečišćenja plastikom, o kojem bi se od 25. studenog do 1. prosinca 2024. konačno trebali završiti pregovori na sastanku u južnokorejskom gradu Busanu.
„Kad bi kreatori politika proveli samo četiri mjere koje obuhvaćaju cijeli životni ciklus plastike – od proizvodnje do uporabe i odlaganja, onečišćenje plastikom mogli bismo smanjiti za 91 posto“, ističu autori studije „Putovi za smanjenje globalnog lošeg gospodarenja plastičnim otpadom i emisija stakleničkih plinova do 2050.“ („Pathways to reduce global plastic waste mismanagement and greenhouse gas emissions by 2050“), objavljene 14. studenog u časopisu Science.
„Naša studija pokazuje koliko smo daleko stigli ne samo u kvantificiranju mnogostrukih problema koji se vežu uz plastiku, već i u identificiranju i procjeni potencijalnih rješenja“, kazao je industrijski ekolog Roland Geyer, profesor na Sveučilištu u Kaliforniji (UC Santa Barbara) i koautor studije. „Vrlo sam ponosan na ono što je naš tim uspio postići uoči početka završnih pregovora o globalnom sporazumu o plastici.“
„Jedan od glavnih zaključaka ovog istraživanja je da se problem onečišćenja plastikom zapravo može gotovo u cijelosti riješiti ovim globalnim sporazumom o plastici“, rekao je jedan od autora studije Douglas McCauley, profesor ekologije mora na UCSB-u i direktor laboratorija Benioff Ocean Science Laboratory (BOSL). „Problem onečišćenja plastikom toliko je narastao, a kad smo započeli s ovim istraživanjem nisam bio siguran može li ga uopće riješiti bilo kakva vrsta globalnog sporazuma.“
Prema UN-u, „visoke i brzo rastuće razine onečišćenja plastikom predstavljaju ozbiljan ekološki problem na globalnoj razini, negativno utječući na ekološku, društvenu i ekonomsku dimenziju održivog razvoja.“ Također, onečišćenje plastikom povezano je s različitim utjecajima na ljudsko zdravlje, poput raka, kardiovaskularnih bolesti i problema reproduktivnog zdravlja, a predstavlja i golem problem za najranjivije zajednice na svijetu.
Samo u 2021. godini čovječanstvo je loše gospodarilo sa 68 milijuna metričkih tona plastičnog otpada, a nastavljajući s uobičajenim pristupom ovom problemu, između 2010. i 2050. mogla bi se stvoriti tolika količina otpada koja bi njujorški Manhattan prekrila hrpom plastike deset puta višom od Empire State Buildinga. Sada postoji prilika za rješavanje problema kada će se u južnokorejskom Busanu sastati 190 svjetskih delegacija kako bi se finalizirao povijesni međunarodni pravno obvezujući sporazum o okončanju onečišćenja plastikom.
Međutim, „čovječanstvu i planetu prijeti crna budućnost ako pregovarači ne usvoje neka od učinkovitijih rješenja o kojima se redovito izvještava u medijima“, ističu istraživači i navode četiri glavne mjere koje bi imale golem utjecaj na rješavanje problema onečišćenja plastikom.
Prvenstveno, zahtijevaju da se novi proizvodi izrađuju od 40-postotne reciklirane plastike, a proizvodnja nove plastike ograniči na razini proizvodnje u 2020. godini. Potrebna su i značajna ulaganja u unaprjeđenje infrastrukture za gospodarenje otpadom, posebno u dijelovima svijeta s nižim prihodima, te uvođenje niske naknade na plastičnu ambalažu.
Ovo istraživanje predstavlja nadogradnju ranijih zahtjeva tima da osigura resurse potrebne za finaliziranje ambicioznog i učinkovitog sporazuma na završim pregovorima u Busanu. Istraživanje je povezano s mrežnim podacima otvorenog pristupa koji se temelje na umjetnoj inteligenciji (Global Plastic Policy Tool) te pregovaračima omogućuju izradu vlastitih predviđanja na temelju regionalnih podataka. Alat donositeljima odluka omogućuje miješanje i usklađivanje potencijalnih mjera pa čak i prilagodbu i promjenu strukture određenih politika, kako bi vidjeli kakav učinak imaju na onečišćenje plastikom i emisije stakleničkih plinova.
Uz istovremeno ispunjavanje primarnog cilja smanjenja onečišćenja plastikom, dodatni benefit koji je istaknut ovim istraživanjem je dobitna prilika za smanjenje emisija stakleničkih plinova i učinkovitu borbu protiv klimatskih promjena. Naime, gotovo sva plastika proizvodi se od nafte i plina, a svjetska industrija plastike značajno doprinosi rastu emisija stakleničkih plinova – od bušenja nafte i plina do otvorenog spaljivanja plastičnog otpada. Istraživači tvrde kako bi predložene četiri mjere gotovo eliminirale onečišćenje plastikom te smanjile emisije štetnih stakleničkih plinova za jednu trećinu, što je jednako uklanjanju iz prometa gotovo 300 milijuna vozila na godinu dana.
„Ako se u Busanu ne postigne dogovor o učinkovitim mjerama protiv onečišćenja plastikom, između 2020. i 2050. godišnja potrošnja plastike porast će za 37 posto, dok će se količina plastičnog otpada istodobno povećati za 62 posto. Emisije stakleničkih plinova povezane s plastikom skočile bi za 37 posto u odnosu na razine iz 2020., odnosno na 3,35 gigatona ekvivalenta ugljikovog dioksida 2050. Ovi nadolazeći završni pregovori naša su jedina prilika za rješavanje problema plastične krize. Oprezno sam optimističan, ali ne možemo prokockati ovu priliku koja se pruža samo jednom u životu.“ – zaključio je Douglas McCauley.
Stjepan Felber | Ekovjesnik