CGO Biljane Donje: Kako je lakše biti PROTIV nego biti ODGOVORAN
Politička blokada CGO Biljane Donje u režiji SDP-ovih i nezavisnih gradskih vijećnika
Nakon što je Vlada RH donijela odluku o financijskoj pomoći za dovršetak Centra za gospodarenje otpadom Biljane Donje, odobrivši više od tri milijuna eura putem Fonda za zaštitu okoliša (FZOEU), svi oni koji već desetljećima čekaju rješenje problema gospodarenja otpadom mogli su odahnuti.
Doduše, odahnuti su mogli barem na trenutak, ali ne i većina u zadarskom Gradskom vijeću. Ironično je što su na čelu te većine SDP i nezavisni vijećnik Enio Meštrović – politički tandem koji, ako ništa drugo, uvijek zna kako reći „NE“. I to bez obzira na temu i bez obzira na posljedice.
Suglasnost nije kredit, ali to nije spriječilo blokadu
Pred vijećnicima zadarskog Gradskog vijeća nije se nalazila odluka o zaduženju, već samo formalna suglasnost na mogući okvir kreditiranja tvrtke EKO d.o.o. u iznosu do 15 milijuna eura. Inače, navedeni iznos u konačnici će vjerojatno biti i manji, ovisno o dinamici financiranja i potrebama projekta CGO Biljane Donje.
Bez te suglasnosti kao pravno-administrativnog preduvjeta, a ne automatske odluke o zaduženju, nema isplate izvođaču Riko d.o.o., nema dovršetka projekta, a postoji vrlo realna opasnost od povlačenja izdanih EU sredstava i ozbiljan rizik ugrožavanja ključnog infrastrukturnog projekta Zadarske županije, ali i južnog dijela Ličko-senjske županije..
No, vijećnička većina – predvođena Danielom Radetom, čelnikom zadarskog SDP-a i kandidatom za gradonačelnika Zadra na predstojećim lokalnim izborima, koji već mjesecima upozorava kako „Grad ne smije dizati nove kredite“ (iako suglasnost nije kredit), i nezavisnim Eniom Meštrovićem koji filozofski promišlja o regionalnoj pravednosti dok smeće i dalje putuje prema odlagalištu Diklo – odlučila je radije blokirati, nego rješavati.
Zapravo, tko kome što treba objasniti?
Ono što većina građana ne zna, a vijećnici bi morali znati, jest da je odlagalište Diklo u funkciji još od 1963. godine. Problem njegovog korištenja rastao je s porastom broja stanovnika Zadra koji se od tada više nego utrostručio, a šezdeset i dvije godine kasnije, stanovnici Zadra i okolnih gradova i općina Zadarske županije i dalje čekaju sustav gospodarenja otpadom koji će zamijeniti ono što je odavno trebalo biti zatvoreno i sanirano.
CGO Biljane Donje jedini je realan i konkretan infrastrukturni projekt koji rješava taj problem. I dok se institucije trude održati kontinuitet, osigurati sredstva i spasiti projekt, većina u zadarskom Gradskom vijeću odlučuje se za igru moći, nadglasavanja i političkog poziranja. Ne bi se reklo kako to odražava njihovu političku zrelost, a SDP-ovo objašnjenje, u kojem izražavaju zabrinutost zbog „novog zaduživanja građana“, možda zvuči efektno u medijima, ali je suštinski pogrešno i manipulativno.
Sličan ton dolazi i od nezavisnog vijećnika Meštrovića, čiji nastupi odavno podsjećaju na kabaretski format – zanimljiv publici, ali neupotrebljiv kada treba konkretno odlučivati ili dati konkretan alternativni prijedlog.
Što bi inače radili osim ako ne ponavljali mantru da je „projekt loše vođen“, „HDZ sve zakomplicirao“ i „neće oni dizati ruku za nova zaduženja“?
HDZ – kritiziran, ali konkretan
Ironično, upravo oni koji su bili predmetom konstantnih napada – zadarski gradonačelnik Branko Dukić i HDZ – pronašli su način za rješavanje problema i osigurali izvanproračunska sredstva.
U suradnji s resornim ministarstvom i Fondom, Grad Zadar uspio je osigurati 3,16 milijuna eura za podmirenje dijela obveza prema izvođaču radova Riko d.o.o., čime je izbjegnuta opasnost od prekida radova i dodatnih penala.
Dok je Radeta slao Dukića u Zagreb, Dukić se – gle čuda – tamo i pojavio, ali ne da bi molio, već kako bi riješio problem. A Meštrović? On je, očekivano, na Vijeću filozofirao o „županijskoj odgovornosti“, iako mu nije palo na pamet predložiti da ta županijska odgovornost krene od njih samih.
- CGO Biljane Donje | Projekt od strateškog značaja za Zadarsku županiju © Eko d.o.o. Zadar
Politička matematika koja ne zna zbrojiti koristi
U trenutku kad se napokon našao put prema dovršetku projekta, većina u Gradskom vijeću odlučila je da ipak neće podržati rješenje jer to nije njihovo rješenje.
Prema njima nije bitno što je riječ o projektu koji će omogućiti zatvaranje odlagališta u Diklu, dugoročno zbrinjavanje otpada, poštovanje europske regulative i izbjegavanje financijskih kazni.
Činjenica je kako svako izbjegavanje odgovornosti, pozivanje na „principijelnost“ i inzistiranje na proceduralnim blokadama ne koristi nikome osim onima koji žele privremeni politički profit.
Bitno je ostati čvrst u odbijanju
Nije ni važno što ne daju alternativni prijedlog niti je važno što su svi prethodni apeli, pozivi i prezentacije objašnjavali proceduru.
Najvažnije je ne glasati pa kasnije reći da „projekt nije imao podršku“. Ironično i učinkovito, ali nažalost ne i za građane Zadra.
Zagreb može poslužiti kao lekcija – barem u teoriji
Možda bi zadarski SDP mogao nešto naučiti od svojih koalicijskih partnera u Zagrebu. Iako je često nespretan u provedbi, Možemo! barem zna teoretski artikulirati važnost održivog gospodarenja otpadom. To u skladu s njihovim ranijim predizbornim obećanjima potvrđuje i „zatvaranje odlagališta Jakuševec“, „uspješno“ uvođenje dodatnog plastičnog otpada u obliku plavih ZG vrećica i svekoliko „unapređenje“ gospodarenja otpadom u gradu koji i dalje ponosno nosi svoju titulu „europske prijestolnice smeća“. Zadarski SDP svakako mogu podučiti o kreditnom zaduživanju jer im povlačenje EU sredstva za realizaciju projekata, primjerice izgradnju bazena Špansko, baš i nije jača strana.
Unatoč hvalospjevima i plaćenim oglasima na društvenim mrežama te samouvjerenosti u znanje o učinkovitom gospodarenju otpadom, a posebice svoju stručnost i nepogrešivost, provedba projekata im najčešće kasni ili potpuno izostaje. Naravno, krivac se uvijek spremno pronalazi u njihovom prethodniku, „ozloglašenom“ gradonačelniku Milanu Bandiću, i HDZ-u.
No, ne može se reći da se ne trude nacrtati kako bi sve moglo izgledati jer u politici je i teorija katkad dovoljna za privid kompetencije. Ipak, njihovi zadarski kolege ne samo da ništa ne nude, već odbijaju i ono što je već na stolu.
Građani Zadra, a posebno Dikla, i dalje čekaju. Od 1963.
Zadrani su nakon godina i godina čekanja više zainteresirani za konkretna rješenja nego za političke eseje. Međutim, mogli bi se itekako načekati ako se većina u Gradskom vijeću nastavi ponašati kao da je politika natjecanje u pasivnom otporu, a ne instrument za rješavanje problema.
Srećom, postoje oni koji ne čekaju nego rade i koji, unatoč političkoj aritmetici i pomno isplaniranim aktivnostima, uspijevaju gurati naprijed.
Ekovjesnik