Postoje datumi koji postaju dio povijesti, a postoje i datumi koji mijenjaju povijest jednog naroda. Izrael se 7. listopada 2023. probudio pod napadom. Napadnuti su domovi, uništene obitelji, a čitave zajednice zauvijek su promijenjene. U jednom danu izgubljeno je 1200 života, a 251 osoba oteta je i odvedena u Gazu. U zemlji s manje od 10 milijuna stanovnika gotovo nitko nije ostao netaknut onime što se dogodilo.

Pokolj palestinskog Hamasa 7. listopada 2023. započeo je u 6:29 sati. Tri godine kasnije Izrael se prisjeća svih žena, muškaraca, djece, novorođenčadi i starijih osoba koje su masakrirali teroristi Hamasa. Prisjeća se seksualnog nasilja i otmica, žrtava koje su bile vezane, mučene i hladnokrvno pogubljene, spaljenih i osakaćenih tijela nad kojima se nasilje nastavilo i nakon smrti. Nekima od žrtava, djeci i odraslima, odsječene su glave. Ubijena su djeca, a mnoga su toga dana ostala bez jednog ili oba roditelja i svjedočila njihovu ubijanju.

Vodeći izraelski forenzičar i ravnatelj Izraelskog nacionalnog centra za sudsku medicinu, prof. Chen Kugel, vlastitim je očima vidio posljedice pokolja 7. listopada te je za Ynet iznio nove dokaze o zločinima koje je počinio Hamas, uključujući i dosad neobjavljene snimke. One dokumentiraju stravičnu brutalnost Hamasovih terorista, koja je u pojedinim slučajevima išla toliko daleko da su izbrisani gotovo svi tragovi ubijenih.

„Vidjeli smo ljude čija su lica bila namjerno unakažena, posmrtne ostatke koji su bili gotovo potpuno uništeni. Vidjeli smo i tijela ljudi koji su bili zlostavljani prije, a ponekad i nakon što su ubijeni. Na jednom mjestu ljudi su bili vezani i strijeljani, uključujući pucnjeve u genitalno područje. Vidjeli smo tijela s odsječenim glavama, među njima i dječje glave.“

Prizori kojima je svjedočio ostavili su na njemu teške posljedice. Teško je pojmiti razmjere onoga što je vidio, kao što je teško pojmiti i užase koji su nam prikazani u 47-minutnom filmu IDF-a, a koji uključuje stravičnu sudbinu 193 osobe ubijene 7. listopada 2023. Nekoliko mjeseci nakon što je završen glavni dio posla na identifikaciji žrtava potražio je psihološku pomoć te mu je dijagnosticiran posttraumatski stresni poremećaj (PTSP).

Prema riječima prof. Kugela, Hamasovi teroristi djelovali su smišljeno i planski te krajnje nasilno: „Primjerice, identificirali smo skupinu stranih radnika koji su bili zatvoreni u prostoriji jednog kibuca u blizini granice s Gazom. Pucano im je u noge, a potom su ondje ostavljeni da iskrvare do smrti.“

Tisuće ljudi izgubile su člana obitelji u ratu

Izrael se uoči treće obljetnice 7. listopada prisjeća i svojih vojnika koji su poginuli braneći zemlju u ratu koji je uslijedio te odaje počast svima koji i danas nose fizičke i psihičke rane toga dana.

Prema podacima koje je 4. listopada 2026. objavio Odjel za obitelji, komemoraciju i baštinu izraelskog Ministarstva obrane, od početka rata između Izraela i Hamasa 7. listopada 2023. na svim bojištima poginulo je 1318 pripadnika sigurnosnih snaga. Broj uključuje poginule pripadnike Izraelskih obrambenih snaga (IDF), izraelske policije, Shin Beta (Izraelske sigurnosne agencije), vatrogasne i spasilačke službe, koordinatore sigurnosti te pripadnike lokalnih interventnih timova. Podaci obuhvaćaju poginule na svim bojištima, uključujući Pojas Gaze, Libanon i Zapadnu obalu.

Više od 7150 osoba službeno je priznato kao članovi obitelji koji su od početka rata izgubili blisku osobu tijekom vojne službe. Među njima su 2143 roditelja poginulih, 355 udovica i 880 djece koja su ostala bez roditelja. U ovom ratu 3772 osobe izgubile su brata ili sestru.

Unatoč prekidu vatre koji je u Pojasu Gaze stupio na snagu 10. listopada 2025., određeni broj izraelskih vojnika poginuo je nakon tog datuma u incidentima duž Žute linije, na koju se IDF povukao u skladu sa sporazumom o prekidu vatre.

• Tijekom protekle tri godine lokacija festivala Nova spontano je pretvorena u memorijalni prostor s nizom improviziranih obilježja posvećenih žrtvama. © Ekovjesnik

„Preostalo ih je 2000 i doći ćemo do svakoga od njih”

„Od oko 6000 pripadnika Hamasa i civila koji su 7. listopada prešli granicu Pojasa Gaze i upali na teritorij Izraela, njih 4000 je ubijeno“, rekao je u ponedjeljak izraelski izvor za The Jerusalem Post, pozivajući se na podatke koje je general-bojnik Shlomi Binder, načelnik Vojnoobavještajne uprave IDF-a, iznio tijekom sjednice izraelskog sigurnosnog kabineta u nedjelju navečer.

„Preostalo ih je 2000 i doći ćemo do svakoga od njih”, rekao je Binder.

„Vaša je tuga tuga cijelog naroda”

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu u ponedjeljak je na državnoj komemoraciji za žrtve pokolja 7. listopada na brdu Herzl u Jeruzalemu poručio da Hamas više neće vladati Pojasom Gaze, izvijestio je The Jerusalem Post.

„Vrijeme istječe svakome tko je sudjelovao u napadu na nas i držao naše ljude za taoce. Svakoga dana obračunavamo se s tim ubojicama“, rekao je Netanyahu.

„Vaša je tuga tuga cijelog naroda. Znam kakva je praznina ostala u vama. Sve nas podsjeća na naše voljene: prazna stolica za stolom, omiljeno jelo, pjesma koja dira u srce. Brižno ćemo čuvati uspomenu na svakoga od poginulih. U njihovo ime i radi njih nastavit ćemo nanositi udarce našim neprijateljima, neumorno jačati našu državu i iz naraštaja u naraštaj graditi našu domovinu. Zagrlit ćemo one koji su ranjeni tijelom i dušom – zagrlit ćemo ih uz molitvu koja izvire iz dubine naših srca, da pronađu utjehu i ozdravljenje“, poručio je premijer Netanyahu.

Na istoj se komemoraciji okupljenim članovima obitelji žrtava obratio izraelski predsjednik Isaac Herzog: „Tijekom protekle tri godine gledali smo obitelji kako se nose s gubitkom, ranama, neostvarenim nadama, neizvjesnošću koja i dalje traje te zahtjevima za odgovorima i djelovanjem. Gledali smo izraelske građane koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove, zajednice istrgnute iz svakodnevnog života i cijelu zemlju pozvanu suočiti se sa stvarnošću kakvu dotad nismo poznavali.“

„Usred svega toga vidjeli smo i snagu koju ovaj izniman narod zna pronaći i izvući duboko iz sebe. Vidjeli smo Izraelce koji su se izdigli iz vlastite boli kako bi pomagali drugima. Tijekom protekle tri godine kao narod doživjeli smo nezamislive padove, ali uzdigli smo se i do nezamislivih visina. Vratili smo taoce kući – one koji su se vratili kako bi ponovno izgradili svoje živote, ali i one koji su se, na našu veliku bol, vratili kako bi bili pokopani u Izraelu. U ovom bolnom ratu, na našu duboku žalost, izgubili smo toliko najboljih među našim kćerima i sinovima. Moramo zauvijek pamtiti i prisjećati se mnogih koje smo izgubili. Moramo pričati njihove priče“, kazao je predsjednik Herzog.

Upozorio je da Izrael, bez obzira na podjele unutar zemlje, usred predizborne kampanje mora ozbiljno shvatiti upozorenja na duboke podjele i opasne raskole. „Naravno da imamo pravo ne slagati se, a naša je dužnost i raspravljati o važnim pitanjima i velikim temama. Ali moramo zapamtiti: onaj tko se danas ne slaže s vama i sutra će živjeti ovdje, uz vas. Njegova će djeca odrastati u istoj zemlji kao i vaša. Bit će pozvana zajedno je braniti i zajedno graditi njezinu budućnost“, zaključio je predsjednik Herzog.

• © Ekovjesnik

Izraelci se trude normalno živjeti unatoč prilično nenormalnoj situaciji

„Rane još nisu zacijelile“, kazala nam je veleposlanica Ifat Reshef, voditeljica Ureda za civilno društvo i prijatelje Izraela pri Upravi za javnu diplomaciju, govoreći o tome koliko je napad Hamasa 7. listopada 2023. promijenio izraelsko društvo. Tri godine poslije, istaknula je, ono je još uvijek traumatizirano, a ovogodišnji Dan sjećanja obilježava se u vrijeme posebno dramatičnih izbora.

Unatoč svemu što se dogodilo, Reshef naglašava da je Izrael i dalje živa, raznolika i dinamična zemlja. Održavaju se kulturna događanja, razvijaju se inovacije, ljudi rade i nastoje nastaviti sa svakodnevnim životom.

„Još uvijek smo u ratu na sedam frontova, ali svakodnevno proizvodimo, radimo i nastavljamo sa životom. Trudimo se živjeti unatoč prilično nenormalnoj situaciji“, kazala je.

Iskustvo 7. listopada, prema njezinim riječima, bitno je utjecalo i na izraelsko shvaćanje sigurnosti. Nakon traume koju je zemlja doživjela na jugu, Izrael si nije mogao dopustiti da se ista situacija ponovi na sjeveru zemlje.

Reshef je upozorila i na, kako kaže, brojne laži s kojima se Izrael suočava u međunarodnim medijima i javnosti, ističući da njihove posljedice više ne predstavljaju opasnost samo za Izraelce nego i za Židove diljem svijeta.

„Što god poduzeli, uvijek ćemo biti nadglasani i nadbrojeni“, kazala je Reshef, postavljajući na kraju pitanje koje smatra temeljnim: „Zašto se uopće dovodi u pitanje pravo Izraela na opstanak?“

Sigurnosni propusti, opuštenost i podcjenjivanje Hamasa

U Izraelu je godinama vladalo uvjerenje da obuzdavanje sukoba, očuvanje sporazuma i održavanje nekog oblika suživota mogu jamčiti sigurnost. Međutim, 7. listopada 2023. pokazao je cijenu uvjerenja da druga strana želi isti mir.

Zemlja je napadnuta unutar vlastitih granica i toga je dana cijeli svijet svjedočio onome što je židovski narod poznavao stoljećima: pokušaju da se ranjivost pretvori u priliku za njegovo uništenje.

Izrael je jedina židovska država na svijetu – malen teritorij okružen prijetnjama fanatika, koji nosi sjećanje naroda koji je već naučio što se događa kada se najavljuje i obećava njegovo uništenje. Izrael stoga neće zaboraviti ono što se dogodilo i to ne zbog osvete, već zbog opstanka. Jer za narod koji se toliko često morao boriti za pravo da jednostavno nastavi postojati, sjećanje nije samo pogled u prošlost nego i odgovornost prema budućnosti.

„Izraelski sigurnosni sustav temeljito je zakazao, a 7. listopada 2023. dogodio se najozbiljniji sigurnosni propust još od osnutka Države Izrael 1948. godine“, tvrdi dr. Daniel Diker, predsjednik Jeruzalemskog centra za sigurnost i vanjske poslove (Jerusalem Center for Security and Foreign Affairs – JCFA), instituta za javnu diplomaciju i istraživanja sa sjedištem u Jeruzalemu.

Oded Ailam, bivši pripadnik izraelske obavještajne službe Mossad, zadužene za obavještajno djelovanje u inozemstvu, smatra da je Izrael podcijenio Hamas i njegovu snagu. Obavještajac s 24-godišnjim iskustvom dodaje kako se Izrael, zanemarujući kontakte s doušnicima, pretjerano oslanjao na tehničko-obavještajne metode.

Kao velik propust navodi i činjenicu da je dio izraelskih vojnih postrojbi uz Pojas Gaze tijekom blagdana Sukkota bio na dopustu te da je IDF 7. listopada 2023. raspolagao s tek oko 30 posto svojih snaga.

Bivši izraelski veleposlanik u Kanadi, Alan Baker, istaknuo je kako ovo nije prvi takav propust IDF-a. Ovaj stručnjak za međunarodno pravo i direktor Instituta za suvremena pitanja (Institute for Contemporary Affairs) pri JCFA, koji je sudjelovao u pregovorima i izradi sporazuma iz Osla s Palestincima, kao i sporazuma i mirovnih ugovora s Egiptom, Jordanom i Libanonom, podsjeća da je i tijekom Jomkipurskog rata 1973. godine većina izraelskih vojnika bila na dopustu.

Baker također ističe kako se svjetski mediji i propalestinski prosvjednici danas razmeću optužbama protiv Izraela za „genocid“, „apartheid“ i „izgladnjivanje“ (starvation) palestinskog stanovništva, ne shvaćajući njihovo pravo značenje, ali ih, prema njegovim riječima, svjesno i manipulativno nameću Izraelu.

„Prema međunarodnom pravu Izrael ima puno pravo braniti se, ali se istodobno na njega ne može oslanjati, već isključivo na svoje snage“, smatra Baker. 

Potpukovnik u pričuvi Maurice Hirsch, direktor Inicijative za odgovornost i reformu Palestinske samouprave (Initiative for PA Accountability & Reform) pri JCFA, bivši je ravnatelj Vojnog tužiteljstva za Judeju i Samariju te stručnjak za pravna i sigurnosna pitanja povezana s Palestinskom samoupravom.

Hirsch smatra da uzrok današnjeg odnosa prema Izraelu ne leži isključivo u antisemitizmu. Prema njegovim riječima, u dijelu medija nekadašnjih imperijalnih sila, poput Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Španjolske i Nizozemske, Izrael se prikazuje kao „imperijalistička kolonijalna sila“. Podsjetio je da su se upravo u tim zemljama već 9. listopada 2023., samo dva dana nakon Hamasova napada, održavali prosvjedi protiv Izraela.

Hirsch tvrdi i da postoje indicije o utjecaju katarskog novca kroz financiranje sveučilišta i nevladinih organizacija diljem svijeta. „Mi nismo antisemiti, samo smo protiv izraelske vlade“, navodi kao jedan od najčešćih argumenata protivnika Izraela.

Osvrnuo se i na Palestince iz Pojasa Gaze koji su prije 7. listopada radili u Izraelu. Prema njegovim riječima, naknadno se pokazalo da su neki od njih prikupljali podatke o životu stanovnika kibuca, uključujući informacije o tome koje kuće imaju pse i kada su muškarci odsutni.

Govoreći o položaju Palestinaca u arapskom svijetu, Hirsch tvrdi da oni imaju „lošu reputaciju“ u brojnim arapskim državama te upravo u tome vidi jedan od razloga njihove nespremnosti da prihvate veći broj palestinskih izbjeglica. Istodobno postavlja pitanje zašto se Palestinci, unatoč dugogodišnjem sukobu s Izraelom, i dalje u velikoj mjeri oslanjaju na izraelsku infrastrukturu.

• © Ekovjesnik

U Gazi se ponovno čuju povici: „7. listopada će se ponoviti”

Palestinac Khaled Abu Toameh nagrađivani je novinar i televizijski producent koji je za The Jerusalem Post izvještavao o palestinskim pitanjima. Prethodno je radio kao viši producent NBC-ja na Bliskom istoku te je za više medija izvještavao o događajima na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze. Tijekom svoje karijere svjedočio je brojnim sukobima, uključujući dvije intifade, no kaže da ga je ono što je vidio 7. listopada 2023. posebno užasnulo.

Posebno su ga pogodile videosnimke napada. Kako je istaknuo, na njima nije čuo glasove koji bi počiniteljima govorili da ne siluju žene ili da ne ubijaju djecu. Sam napad Hamasa, međutim, nije ga iznenadio. Prema njegovu tumačenju, Hamas je 7. listopada učinio upravo ono što je godinama govorio da namjerava učiniti te je od svog osnutka ostao „vjeran“ svojim obećanjima. Upozorio je i da je svaki Palestinac znao da će se tako nešto dogoditi te da su samo nekoliko dana prije napada objavljene snimke vojnih vježbi.

Abu Toameh smatra da je Izrael zbog vlastite arogancije platio iznimno visoku cijenu. Izraelski sigurnosni i politički sustav, prema njegovim riječima, podcijenio je neprijatelja i ignorirao rizike, te nitko nije očekivao napad takvih razmjera ni masakr koji će uslijediti. Posebno se osvrnuo na nedovoljan broj izraelskih vojnika raspoređenih uz granicu s Pojasom Gaze, kada je većina bila na dopustu krajem sedmodnevnog blagdana Sukkota.

Napad 7. listopada vidi i kao posljedicu dugogodišnje mržnje i radikalizacije, naglašavajući pritom da Izrael i židovski narod ne mrze svi Palestinci. Ujedno upozorava  i na važnost arapskih građana Izraela koji su lojalni svojoj državi.

Upravo zato kritizira izjave pojedinih izraelskih političara koje, prema njegovu mišljenju, narušavaju odnose između Židova i Arapa u Izraelu. Takva retorika, kaže, „ruši mostove“.

Podsjetio je i na razdoblje nakon sporazuma iz Osla te vrijeme kada su se Izraelci i Palestinci mogli znatno slobodnije kretati između izraelskih i palestinskih područja. Prekretnicu vidi u nasilju Druge intifade, među čijim je najupečatljivijim prizorima bio linč dvojice izraelskih rezervista u Ramali 12. listopada 2000. godine.

Istodobno naglašava pozitivnu ulogu arapskih građana Izraela u odnosima s Palestincima na Zapadnoj obali. Njihova gospodarska aktivnost i svakodnevni kontakti, prema njegovu mišljenju, mogu pridonositi palestinskom gospodarstvu i stvaranju drukčije slike Izraela.

Abu Toameh vrlo je kritičan i prema načinu na koji je Izrael vodio rat u Pojasu Gaze nakon 7. listopada. Smatra da je Izrael ušao u rat bez jasnog plana i da nije ostvario ono što je trebalo biti njegov prvi cilj – uklanjanje Hamasa s vlasti.

Prema njegovu mišljenju, izraelske snage trebale su zauzeti pet ili šest gradova u Pojasu Gaze, uvesti policijski sat i uspostaviti vojnu upravu. Tvrdi da je upravo takav potez očekivao i Hamas, ali da se to nije dogodilo.

Rezultat je, prema njegovoj ocjeni, neuspjeh izraelske strategije. Hamas se pregrupira, a Abu Toameh tvrdi da danas ima više pripadnika nego prije 7. listopada 2023., premda kontrolira manji teritorij. Izrael je, smatra, najprije trebao ukloniti Hamas s vlasti, a potom započeti dugotrajan proces deradikalizacije palestinskog društva. Prema njegovim riječima, Hamas je tijekom godina radikalizirao cijelu generaciju.

Paradoksalno, dodaje, Hamasu odgovaraju i izjave izraelskih krajnje desnih političara. „Hamas obožava izraelske desničarske ministre“, ustvrdio je, jer njihove izjave i potezi koriste Hamasovoj propagandi i produbljivanju neprijateljstva.

Nakon zločina počinjenih 7. listopada, Abu Toameh kaže da više nema razumijevanja za Hamas. Njegov zaključak izrazito je oštar: Hamas, prema njegovu mišljenju, razumije jedino jezik sile.

Khaled Abu Toameh upozorava i na povike koji su se nedavno mogli čuti na pogrebima pripadnika Hamasa u Gazi, među kojima su „7. listopada će se ponoviti”, „Cijela Gaza je Hamas”, kao i otvoreno protivljenje raspoređivanju međunarodnih snaga u Pojasu Gaze.

Prema Abu Toamehu, ti povici pokazuju jaz između međunarodnih planova za demilitarizaciju i deradikalizaciju Gaze te ideološke stvarnosti na terenu. „Obnovom se mogu ponovno izgraditi zgrade, no njome se ne može ukloniti ideologija”, kaže.

Ključno je pitanje, tvrdi Abu Toameh, je li ideološka i vojna infrastruktura koja je omogućila napad 7. listopada doista nestala ili se ponovno organizira usporedno s obnovom Gaze.

Napad Hezbolaha na sjever Izraela uslijedio je 8. listopada

Masakr 7. listopada 2023. dogodio se na jugu Izraela, ali strah od sličnog napada ubrzo se proširio i na sjever zemlje. Prema riječima Sarit Zehavi, bivše pripadnice obavještajnog sustava IDF-a te osnivačice i predsjednice Alma Research and Education Center, Hezbolah je imao plan za invaziju na izraelska naselja u Gornjoj Galileji, uz granicu s Libanonom.

Hezbolah je napade sa sjevera započeo već 8. listopada 2023., dan nakon Hamasova napada. Zehavi navodi da su u početku bili usmjereni na snage IDF-a raspoređene uz granicu, kao i na kamere za videonadzor i komunikacijsku infrastrukturu. Prema njezinu tumačenju, cilj je bio onesposobiti izraelski nadzor granice i stvoriti uvjete za prodor na izraelski teritorij, zauzimanje prometnica, sprječavanje dolaska pomoći i uzimanje talaca.

Promjene u ponašanju Hezbolaha, kaže Zehavi, mogle su se uočiti još u kolovozu 2022. godine. Kao jedan od primjera navodi gradnju objekta pod krinkom djelovanja lažne ekološke nevladine organizacije. Dokazi o pripremama za moguću invaziju, tvrdi, poslije su pronađeni i u tunelima, zajedno s velikim količinama oružja, opreme i uniformi.

U trenutku kada je glavnina pozornosti izraelske vojske bila usmjerena na rat u Pojasu Gaze, stanovnici sjevera osjećali su se nezaštićeno. Oko 60 000 stanovnika sjevernog Izraela bilo je evakuirano, a stanovnici pograničnih naselja nakon oglašavanja uzbune imali su samo 15 sekundi za odlazak u sklonište.

„Hezbolah je bio potpuno spreman za invaziju na Izrael i planirao je izvesti masakr kakav je Hamas počinio na jugu. Izraelska vojska sada je u Libanonu kako bi onemogućila da se to dogodi. Kad bi libanonska vojska mogla jamčiti da može spriječiti povratak Hezbolaha na granicu, mi ondje više ne bismo bili. Nažalost, to se ne događa“, kazala je Zehavi.

Prema njezinim riječima, IDF prije 7. listopada nije bio pripremljen za takvu vrstu napada u mjeri u kojoj je pripremljen danas. Izraelske vojne operacije u Libanonu najprije su bile usmjerene na područje nekoliko kilometara od granice, a potom su proširene dublje u libanonski teritorij.

Zehavi upozorava da slabljenje Hezbolaha ne znači i nestanak prijetnje. Kako ističe, organizacija je izgubila dio svojih ranijih vojnih sposobnosti, ali se prilagođava gerilskom načinu djelovanja. Istodobno upozorava na nastavak ideološke indoktrinacije i stvaranje „druge generacije“ budućih boraca.

Kao primjer prikazane su nam videosnimke na kojima majke oplakuju sinove poginule kao pripadnike Hezbolaha, ali istodobno govore kako će njihovi unuci nastaviti njihovu borbu kao „mučenici“. „Kako jedna majka može dopustiti da se rakete nalaze u sobi njezine djece?“, pita Zehavi.

• Sarit Zehavi, bivša pripadnica obavještajnog sustava IDF-a te osnivačica i predsjednica Alma Research and Education Center © Ekovjesnik

„Mnoge se obitelji nisu vratile”

Posljedice rata posebno su vidljive u kibucu Hanita, smještenom neposredno uz granicu s Libanonom.

Granicu na tom području štite visoke metalne ograde, osmatračnice, bedemi i sustavi videonadzora. No iskustvo 7. listopada na jugu zemlje trajno je promijenilo način na koji stanovnici izraelskih pograničnih naselja gledaju na takve fizičke prepreke i tehnološke sustave zaštite.

Orly Soto, stanovnica Hanite, bila je među onima koji su nakon početka sukoba morali napustiti svoj dom. S djecom je tijekom izbjeglištva živjela u prostoru od svega 18 četvornih metara.

„Nisu se sve obitelji vratile nakon što su otišle. Mnoge se nisu vratile. Bila je to vrlo teška godina života u izbjeglištvu. Odlučili smo se vratiti, a rat je ponovno počeo u ožujku 2026.“, kazala je Soto.

Povratak kući, međutim, nije značio i povratak osjećaja sigurnosti.

„Najveći nam je izazov sigurnost jer smo shvatili da je tijekom sukoba Hezbolah izgradio brojne tunele. Detonacije njihova uništavanja još se čuju. Mislim da nam je zbog toga najveći izazov ponovno stvoriti osjećaj sigurnosti“, rekla je Orly Soto.

• Orly Soto, stanovnica kibuca Hanite, bila je među onima koji su nakon početka sukoba morali napustiti svoj dom. © Ekovjesnik

„Nećemo dopustiti da se 7. listopada ponovi”

„Hamas planira ponoviti 7. listopada i nije im žao nijedne žrtve koju su ubili u tom napadu. Zakazali smo kao vojska u zaštiti naše zemlje, ali naš je zadatak osigurati da se takav masakr više nikada ne dogodi“, kazala nam je Adi Stoler, mlada glasnogovornica IDF-a.

Na razmjere tadašnjeg sigurnosnog sloma podsjeća i Sderot, jedan od gradova napadnutih 7. listopada. Tamošnja policijska postaja bila je zauzeta tijekom napada, a u borbama je potpuno razorena i poslije srušena. Borbe u gradu trajale su dva dana, do 9. listopada. Prema podacima koje nam je iznijela Stoler, ubijena su 52 stanovnika, a među posebno teškim zločinima bio je napad na skupinu starijih osoba na autobusnoj stanici.

Stoler smatra da cilj napada nije bio samo prodor na izraelski teritorij nego uništenje Izraela i njegova stanovništva. Podsjetila je i na Hamasove stravične „ceremonije“ predaje talaca te na činjenicu da je posljednji talac vraćen tek u prosincu 2025. godine.

Govoreći o stanju u Pojasu Gaze, ustvrdila je da Hamas ondje i dalje zadržava vlast, ubire poreze i prisvaja velik dio humanitarne pomoći koja ulazi u Gazu. Kao jedan od primjera načina djelovanja Hamasa navela je i slučajeve u kojima se djecu šalje prema liniji razgraničenja kako bi se ispitivale reakcije izraelskih snaga ili premještalo oružje.

Posebno se osvrnula na golemu mrežu podzemnih tunela koju je Hamas tijekom godina izgradio ispod Pojasa Gaze. Prema podacima koje nam je iznijela, riječ je o mreži opsežnijoj od sustava podzemne željeznice nekih svjetskih gradova, a procjenjuje se da je u njihovu izgradnju uloženo oko milijardu dolara. Tuneli su povezivani sa školama, džamijama, bolnicama i stambenim zgradama, a u pojedinim slučajevima ulazi u njih otkriveni su i unutar obiteljskih domova – ispod dječjih krevetića.

• Glasnogovornica IDF-a Adi Stoler pokazuje Pojas Gaze s vidikovca Givat Kobi u Sderotu, jednoj od glavnih meta napada 7. listopada 2023. © Ekovjesnik

Kada izvještavanje iz Hamasova tunela postane „propaganda IDF-a”

Većina tih tunela danas je, prema tvrdnjama IDF-a, uništena. Tijekom našeg boravka u Izraelu talijanska televizija Rai u središnjem je dnevniku Tg1 23. rujna emitirala reportažu novinara Giovan Battiste Brunorija, koji je u pratnji izraelske vojske ušao u jedan od Hamasovih tunela u središnjem dijelu Pojasa Gaze.

U reportaži su prikazani unutrašnjost tunela te oružje i eksploziv koji su, prema navodima IDF-a, ondje pronađeni. Brunori je izvijestio o tome tko je tunel izgradio, koristio i u koju svrhu, uz jasno navođenje da je novinarskoj ekipi pristup omogućen u pratnji izraelske vojske.

No reportaža je izazvala oštru reakciju sindikata novinara Rai-ja, koji je Brunorijevo izvještavanje nazvao „propagandom IDF-a“.

Upravo takve reakcije naši sugovornici navode kao primjer narativa dijela međunarodnih medija u kojem se odgovornost za rat i stradanja u Pojasu Gaze gotovo isključivo pripisuje Izraelu, dok se djelovanje Hamasa i način na koji civile koristi kao živi štit zanemaruju ili stavljaju u drugi plan.

O dvostrukim mjerilima svjedoči i nedavni incident s premijere dokumentarnog filma „NAZA” u Nizozemskoj, s koje je udaljena Sabine Taasa, žena i majka koja je preživjela napad 7. listopada. Njezin suprug Gil Taasa (46) ubijen je toga jutra u mošavu Netiv HaAsara, smještenom na samoj granici s Pojasom Gaze, nakon što se bacio na granatu kako bi zaštitio njihova dva sina, Korena (12) i Shaya (8). Njihov najstariji sin, 17-godišnji Or Taasa, ubijen je istog jutra dok je bio na pecanju na obližnjoj plaži. Nakon ove tragedije, Sabine Taasa aktivno sudjeluje u međunarodnoj javnoj diplomaciji te putuje svijetom i svjedoči o strahotama koje je njezina obitelj proživjela kako bi podijelila istinu o napadu 7. listopada. Sve što je i ovom prigodom htjela bilo je reći istinu gledateljima ovog dokumentarca, no dočekalo ju je glasno negodovanje i zviždanje.

Kibuc Nir Oz – jedan od četiri stanovnika ubijen je ili odveden kao talac

U Nir Ozu, jednom od najteže stradalih kibuca uz granicu s Pojasom Gaze, u kojem je 7. listopada 2023. živjelo nešto više od 400 stanovnika, 47 ljudi je ubijeno, a 76 oteto.

Tri godine nakon napada u kibuc se vratilo samo 20 stanovnika, kaže Dorin Rai, nekadašnja stanovnica koja je, kao i većina preživjelih, napustila kibuc. Još nekoliko desetaka obitelji ne želi se vratiti jer su sjećanja na 7. listopada previše bolna. Mnogi preživjeli pate od posttraumatskog stresnog poremećaja i boje se ponovno živjeti u svojim kućama.

„Izašli smo iz sigurne sobe tek oko 18 sati, a moj je suprug gotovo cijelo vrijeme držao kvaku na vratima kako napadači ne bi ušli. Spasio nam je živote. Bliži se treća godišnjica napada, a kada se svega sjetim, ponekad uspijem ne zaplakati“, prisjeća se Dorin Rai dok nas vodi kroz uglavnom uništeni kibuc.

Prvi pripadnici izraelskih sigurnosnih službi koji su stigli u Nir Oz sukobili su se s napadačima, kaže Rai. „Mi smo jednostavni ljudi i nikome nismo učinili ništa nažao. Ali u naš kibuc upali su civili koji su nas ubijali i otimali.“

Nir Oz i danas ostavlja dojam iznimno lijepog i ugodnog naselja. Bujna priroda, zelenilo i raspored kuća daju naslutiti koliko je život ovdje nekoć mogao djelovati gotovo idilično. Upravo zato tragovi 7. listopada djeluju još potresnije.

Mnoge uništene kuće u međuvremenu su srušene. Od nekih su ostale samo sigurne sobe u kojima su se stanovnici toga jutra pokušavali spasiti. Nekoliko spaljenih kuća namjerno je sačuvano i trebalo bi ostati kao trajno svjedočanstvo onoga što se ovdje dogodilo.

• Tamar Kedem Siman Tov, njezin suprug Yonatan „Johnny” Siman Tov te njihove petipolgodišnje blizanke Shahar i Arbel i dvogodišnji sin Omer ubijeni su 7. listopada u svom domu u Nir Ozu. © Ekovjesnik

„Ovdje su, pale nas, gušimo se”

Posebno je težak posjet kući obitelji Siman Tov. Tamar Kedem Siman Tov (35), njezin suprug Yonatan „Johnny” Siman Tov (36), njihove petipolgodišnje blizanke Shahar i Arbel te dvogodišnji sin Omer ubijeni su 7. listopada u svom domu u Nir Ozu.

Tamar je toga jutra komunicirala s drugim stanovnicima kibuca. U 9:48 sati preko WhatsAppa je poslala poruku da je ranjena. Bio je to posljednji put da se javila. Johnny je svojoj sestri poslao poruku: „Ovdje su, pale nas, gušimo se.”

U njega i Tamar pucano je kroz prozor, ali uspjeli su ga zadržati zatvorenim. Ranjenima im je preostao užasan izbor: otvoriti ga i izložiti obitelj napadačima ili ostati zajedno u zadimljenoj sigurnoj sobi. Ostali su unutra. Cijela obitelj ondje je izgubila život.

Dječji bicikli još su pred kućom obitelji Bibas

Pred kućom obitelji Bibas, koja je za mnoge Izraelce postala jedan od simbola 7. listopada, još uvijek se nalaze dječji bicikli i igračke.

Hamasovi teroristi iz Nir Oza 7. listopada 2023. oteli su Shiri Bibas (32), njezina supruga Yardena te njihove sinove, četverogodišnjeg Ariela i devetomjesečnog Kfira.

Yarden Bibas odveden je u zatočeništvo u Gazi, iz kojeg je oslobođen tek u veljači 2025. Hamas je tvrdio da su Shiri i dječaci poginuli u izraelskom zračnom napadu, dok su izraelske vlasti nakon povratka njihovih posmrtnih ostataka objavile da su Shiri, Ariel i Kfir ubijeni u zatočeništvu.

Tri godine nakon njihova odvođenja iz Nir Oza, njihova imena dobivaju trajno mjesto daleko od Izraela. Jedna aleja u pariškom parku Monceau, u 8. arondismanu, nosit će imena Shiri, Ariela i Kfira Bibasa.

Svečano otvorenje aleje predviđeno je 6. listopada 2026. u nazočnosti pariškog gradonačelnika Emmanuela Grégoirea, članova obitelji Bibas, predstavnika Pariškog vijeća i francuske židovske zajednice. Grad Pariz tim nazivom odaje počast obitelji koja je postala jedan od simbola žrtava 7. listopada i talaca odvedenih u Gazu.

• Hamasovi teroristi iz Nir Oza 7. listopada 2023. oteli su Shiri Bibas (32), njezina supruga Yardena te njihove sinove, četverogodišnjeg Ariela i devetomjesečnog Kfira. © Ekovjesnik

Cesta 232 – put bijega pretvoren u mjesto masakra

Cesta 232, koja prolazi područjem uz Pojas Gaze i povezuje niz tamošnjih naselja u blizini kibuca Re'im, Be'eri i Kfar Aza, tijekom napada Hamasa 7. listopada 2023. postala je jedno od glavnih poprišta masakra.

Njome su toga jutra pokušavali pobjeći i brojni sudionici glazbenog festivala Nova održanog u blizini kibuca Re'im. Napadači su iz zasjede pucali na automobile i ljude koji su pokušavali pronaći sigurnost, a dio žrtava pokušao se skloniti u mala betonska skloništa – migunite, kakvi se diljem Izraela nalaze na otvorenim prostorima, u parkovima, uz autobusna stajališta i u gradskim četvrtima.

Cesta koja je trebala omogućiti bijeg istodobno je postala pravac kojim su pripadnici sigurnosnih snaga i građani išli u suprotnom smjeru, prema napadnutim naseljima i festivalu, pokušavajući pomoći ljudima koji su ondje ostali zarobljeni.

Dijelovi ceste u međuvremenu su obnovljeni, ali mjesta na kojima su ljudi ubijani nisu nestala iz krajolika. Pojedina skloništa i mjesta stradavanja danas su memorijalne lokacije posvećene žrtvama 7. listopada.

Više od 1500 olupina kod Tkume

Jedan od najpotresnijih materijalnih tragova napada nalazi se u blizini mošava Tkuma. Ondje je prikupljeno nešto više od 1500 vozila uništenih tijekom napada 7. listopada, među kojima je i oko 800 automobila povezanih s festivalom Nova.

Jedni uz druge stoje spaljeni, izrešetani i deformirani automobili prikupljeni s ceste 232, područja festivala i okolnih kibuca i naselja. Mnogi su potpuno izgorjeli, na drugima su još vidljive rupe od metaka i posljedice eksplozija.

Svaka od tih olupina krije priču o ljudima koji su toga jutra pokušavali pobjeći. Uz pojedina vozila postavljene su fotografije i podaci o žrtvama, pa ono što bi izdaleka moglo izgledati kao golemo odlagalište uništenih automobila vrlo brzo dobiva sasvim drugo, tužno značenje.

• Mjesto na kojem su tisuće mladih ljudi toga jutra plesale i čekale izlazak sunca danas je jedno od najposjećenijih memorijalnih mjesta u Izraelu. © Ekovjesnik

Festival Nova – glazba je utihnula u 6:29

Jedna od najvećih tragedija dogodila se na lokaciji festivala Nova nedaleko od kibuca Re’im. Ondje je glazba utihnula ubrzo nakon početka raketiranja u 6:29 sati, a oko 3500 zbunjenih mladih ljudi počelo je u panici napuštati područje festivala. Dio njih pokušao se udaljiti automobilima, ali su naišli na zasjede na cesti 232, dok se dio odlučio na bijeg pješice prema najbližim naseljima i potražio sigurnost u skloništima uz cestu.

Kako nam je rekla naša vodička Sigal Dotan, Hamasovi teroristi nisu znali za održavanje festivala, koji im je pružio priliku za još brutalnije ostvarenje njihova krvavog nauma.

Među onima koji su toga jutra pokušavali pobjeći s festivala Nova bio je i tada 23-godišnji Tomer Haba. Nakon osam sati bijega spasio se s drugim preživjelima kada je konačno pronašao sigurnost u kibucu Patish, udaljenom desetak kilometara jugoistočno od lokacije festivala. Ondje je ujedno prvi put toga dana vidio pripadnika IDF-a.

Ubrzo se, na užas svoje majke, priključio IDF-u te sudjelovao u ratu u Pojasu Gaze. Tri godine poslije kaže da je njegova misija ljudima pripovijedati o onome što je doživio toga dana i poslije tijekom rata.

• Tomer Haba © Ekovjesnik

U napadu na festival ubijeno je 378 osoba – 344 civila i 34 pripadnika sigurnosnih službi. Mnogi su ranjeni, a 44 djevojke i mladića odvedeni su u Gazu kao taoci.

Tijekom protekle tri godine lokacija festivala spontano je pretvorena u memorijalni prostor s nizom improviziranih obilježja posvećenih žrtvama. Posebno je potresan prostor na kojem se nalazila glavna pozornica. Ondje su danas postavljene fotografije svih žrtava, s njihovim imenima i podacima na hebrejskom i engleskom jeziku.

Mjesto na kojem su tisuće mladih ljudi toga jutra plesale i čekale izlazak sunca danas je jedno od najposjećenijih memorijalnih mjesta u Izraelu.

Tri godine nakon 7. listopada 2023. tragovi sjećanja na taj dan i dalje su posvuda. U fotografijama mladih ljudi diljem Izraela.

Istodobno, zemlja nastavlja živjeti. Obnavljaju se kuće, grade neboderi, sade stabla i besprijekorno održavaju zelene površine, razvijaju nove tehnologije, pune restorani i plaže, a na ulicama Tel Aviva i Jeruzalema život naizgled teče uobičajenim ritmom.

No iza te svakodnevice ostaje svijest o onome što se dogodilo 7. listopada 2023. i uvjerenje koje smo tijekom sedam dana u Izraelu čuli svugdje: takav napad više ih nikada ne smije zateći nespremne.

Stjepan Felber | Ekovjesnik

Dopušteno je citiranje kraćih dijelova članka uz obvezno navođenje autora, izvora i poveznice na izvorni članak. Svako preuzimanje cjelovitog članka ili njegovih većih dijelova bez izričitog odobrenja autora predstavlja povredu autorskih prava.

• IZRAEL
• IDF
• BENJAMIN NETANYAHU
• ISAAC HERZOG
• JERUZALEM
• TEL AVIV
• HAMAS
• HEZBOLAH
• CHEN KUGEL
• IFAT RESHEF
• DAN SJEĆANJA
• DANIEL DIKER
• JCFA
• ODED AILAM
• MOSSAD
• ALAN BAKER
• MAURICE HIRSCH
• KHALED ABU TOAMEH
• PALESTINCI
• SARIT ZEHAVI
• ALMA RESEARCH AND EDUCATION CENTER
• KIBUC NIR OZ
• GORNJA GALILEJA
• KIBUC HANITA
• LIBANON
• ORLY SOTO
• ADI STOLER
• SDEROT
• SABINE TAASA
• DORIN RAI
• OBITELJ BIBAS
• CESTA 232
• RE'IM
• BE'ERI
• TKUMA
• FESTIVAL NOVA
• TOMER HABA
• TEL AVIV-YAFO