Stanice rimske i napuljske podzemne željeznice finalisti nagrade Prix Versailles 2026.

11.10.2026.

Rimska stanica COLOSSEO – FORI IMPERIALI reinterpretira antičku povijest koja postaje dio suvremene prometne infrastrukture, dok nova napuljska stanica umjetnosti MONTE SANT’ANGELO infrastrukturu pretvara u skulpturu

© Webuild Group
1/11

Dvije talijanske stanice podzemne željeznice, Colosseo – Fori Imperiali u Rimu i Monte Sant’Angelo u Napulju, uvrštene su među sedam najljepših novih putničkih stanica na svijetu prema izboru žirija za nagradu Prix Versailles. Jedna putnike vodi kroz dvije tisuće godina povijesti, a druga ih uvodi u monumentalno umjetničko djelo nadahnuto napuljskim podzemljem.

 

Žiri međunarodne nagrade za arhitekturu i dizajn Prix Versailles objavio je krajem rujna popis sedam najljepših novih željezničkih i metro stanica za 2026. godinu (World’s Most Beautiful Stations List 2026), otvorenih između 1. siječnja 2025. i 30. lipnja 2026.

Među odabranim ostvarenjima nalaze se čak dvije talijanske stanice, a obje predstavljaju iznimne primjere povezivanja suvremene prometne infrastrukture s kulturnom baštinom, umjetnošću i identitetom grada.

Riječ je o rimskoj stanici Colosseo – Fori Imperiali na liniji C i napuljskoj stanici Monte Sant’Angelo, oblikovanoj prema umjetničkoj viziji britansko-indijskog umjetnika Anisha Kapoora.

Od ukupno sedam odabranih stanica tri se nalaze u Europi

Uz dvije talijanske, na popis je uvršten i obnovljeni željeznički kolodvor Lyon Part-Dieu u Francuskoj. O obnovi kolodvora i trga Place Béraudier, jednog od najvažnijih projekata transformacije lyonske poslovne četvrti Part-Dieu, izvijestili smo u travnju 2025. godine. Ovaj projekt donio je novi javni prostor, kvalitetniju povezanost različitih oblika prijevoza, infrastrukturu za bicikliste i gotovo stotinu novih stabala.

Preostale četiri su dvije stanice u Rijadu (National Museum Station i Western Station) te stanice u Melbourneu (Town Hall Station) i Los Angelesu (LAX/Metro Transit Center).

Rim: Putovanje kroz dvije tisuće godina povijesti

Rimska stanica Colosseo – Fori Imperiali otvorena je 16. prosinca 2025. godine, a nalazi se u neposrednoj blizini Koloseja, jednog od najpoznatijih spomenika antičkog svijeta. Njezina izgradnja predstavljala je iznimno složen inženjerski i arheološki pothvat jer je zahtijevala radove u povijesnom središtu grada, na području bogatom arheološkim ostacima.

Stanica se prostire na četiri podzemne razine, doseže dubinu veću od 30 metara i raspolaže s približno 5500 četvornih metara korisne površine. Ujedno omogućuje presjedanje između linija B i C rimske podzemne željeznice.

Posebnost projekta jest stalni muzejski postav u kojem su izloženi arheološki nalazi otkriveni tijekom građevinskih radova. Među njima su i brojni nalazi otkriveni tijekom gradnje stanice, koji svjedoče o najranijim razdobljima razvoja Rima, ali i predmeti iz zbirki Arheološkog parka Koloseja.

Arhitektonski projekt izradio je Studio Marzullo, dok je muzejski postav stanice osmislio i financirao Arheološki park Koloseja (Parco archeologico del Colosseo). Postav koji je osmišljen u suradnji s rimskim Sveučilištem Sapienza, nudi narativni put koji putnike prati kroz povijest – od ulaza do najniže razine stanice. Izgradnju je vodio konzorcij Metro C, predvođen tvrtkama Webuild i Vianini Lavori.

Žiri u svom obrazloženju posebno ističe način na koji stanica nadilazi uobičajenu funkciju prometnog čvorišta. Silazak prema peronima stanice svojevrsno je arheološko putovanje, a arhitektonski otvor (oculus) putnicima omogućuje neočekivan pogled na Kolosej.

Napulj: Podzemna željeznica kao monumentalna skulptura

Za razliku od Rima, gdje arhitektura otkriva slojeve prošlosti, napuljska stanica Monte Sant’Angelo u napuljskoj četvrti Fuorigrotta pretvara svakodnevno putovanje podzemnom željeznicom u snažan umjetnički doživljaj.

Projekt potpisuje svjetski poznati umjetnik Anish Kapoor, u suradnji s arhitektonskim uredima Future Systems i londonskim studijem Amanda Levete Architects (AL_A). Stanica se nalazi u zapadnom dijelu Napulja, a njezin oblikovni koncept povezuje suvremenu skulpturu, geološku povijest i mitološku baštinu Kampanije.

Monumentalni ulazi, izvedeni od corten čelika i aluminija, stvaraju dojam ulaska u utrobu zemlje. Umjesto tradicionalne arhitekture metro stanice, Kapoor je osmislio prostorno iskustvo u kojem se granice između infrastrukture, skulpture i javnog prostora gotovo potpuno brišu.

Prva monumentalna instalacija Anisha Kapoora nalazi se na ulazu Università, smještenom unutar kompleksa kampusa napuljskog Sveučilišta Federico II. Skulpturalni ulaz težine je 220 tona, širine 21 m, duljine nešto manje od 42 m i visine od 19 metara, a osmišljen je kao obrnuto postavljeni lijevak koji putnike vodi u podzemlje. Anish Kapoor skulpturu je nazvao „Usta“ („La Bocca“), a ona svojim zakrivljenim pločama od corten čelika obuhvaća pokretne stepenice i prati putnike na njihovom putovanju prema unutrašnjosti stanice.

Drugi skulpturalni ulaz u napuljskoj četvrti Rione Traiano, također oblikovan poput golemih usta, putnicima na sličan način stvara doživljaj silaska u mitološki podzemni svijet. Ova skulptura je manjih dimenzija, visoka je 11 metara i teška više od 42 tone, a izrađena je od glatkih aluminijskih cijevi.

Podzemni prostor, smješten na dubini od približno 48 metara i povezan mrežom prolaza, svojim nepravilnim površinama i organskim oblicima djeluje poput spiljskog svoda i dodatno osnažuje mitološku imaginaciju. Kapoorova djela evociraju mit o proročici Sibili (Sibylla Cumana) iz grada Kume (Cumae) koja je postala književni lik kao Enejin vodič u podzemlje u Vergilijevoj Eneidi. Kapoor time ulazak putnika u stanicu pretvara u iskustvo snažne vizualne metafore silaska u podzemlje.

Žiri opisuje Monte Sant’Angelo kao skulpturu u koju javnost može ući, naglašavajući njezinu iznimnu umjetničku vrijednost i originalnost arhitektonskog pristupa.

Arhitektura u službi održive mobilnosti

Izbor rimskog i napuljskog projekta pokazuje da suvremene stanice više nisu samo mjesta dolaska, odlaska i presjedanja. One postaju važni javni prostori koji oblikuju iskustvo grada, čuvaju njegov kulturni identitet i pridonose privlačnosti javnog prijevoza.

Prix Versailles posebno vrednuje inovativnost, kreativnost, povezanost s lokalnom baštinom, energetsku učinkovitost te ekološku i društvenu vrijednost arhitektonskih projekata. Takav pristup temelji se na načelima takozvane inteligentne održivosti, koja uz okolišne uzima u obzir i društvene te kulturne učinke arhitekture.

U tom kontekstu, rimska i napuljska stanica predstavljaju dva različita, ali komplementarna pristupa. Rim pokazuje kako se suvremena infrastruktura može graditi uz očuvanje i predstavljanje arheološke baštine, dok Napulj dokazuje da prometna infrastruktura može postati prepoznatljivo umjetničko obilježje grada.

Odluka o nagrađenima u prosincu

Uvrštenje na popis World’s Most Beautiful Stations List 2026 još ne znači osvajanje glavne nagrade. Svjetski žiri od devet članova među odabranim stanicama dodijelit će tri priznanja: glavnu nagradu Prix Versailles, posebnu nagradu za interijer i posebnu nagradu za eksterijer.

Dobitnici će biti objavljeni 10. prosinca 2026. godine u sjedištu UNESCO-a u Parizu.

Hoće li međunarodni žiri prednost dati rimskom spoju arheologije i suvremenog inženjerstva ili napuljskoj umjetničkoj viziji podzemne željeznice, tek ćemo doznati. No već sada je jasno da su Rim i Napulj svojim novim stanicama zaslužili mjesto među najzanimljivijim ostvarenjima suvremene prometne arhitekture.

Stjepan Felber | Ekovjesnik

 

>>> Pročitajte još >>> Stanica Villejuif – Gustave Roussy proglašena „najljepšom stanicom na svijetu“

Dopušteno je citiranje kraćih dijelova članka uz obvezno navođenje autora, izvora i poveznice na izvorni članak. Svako preuzimanje cjelovitog članka ili njegovih većih dijelova bez izričitog odobrenja autora predstavlja povredu autorskih prava.

VEZANE VIJESTI

VIJESTI

POPULARNO