Podcjenjujemo li količinu mikroplastike u oceanima?
Novo istraživanje upućuje na zaključak da je količina mikroplastike u svjetskim morima i oceanima drastično podcijenjena!
Nakon što je nedavno otkrivena dosad najviša razina mikroplastike na morskom dnu, novo istraživanje pokazuje da u oceanima može biti daleko više mikroplastike nego što je prvotno procijenjeno.
Tim istraživača predvođen engleskim znanstvenicima iz Pomorskog laboratorija u Plymouthu, koristio je mrežu za uzorkovanje s veličinom oka od 100 μm (0.1 mm) kako bi dobio točniju predodžbu količine plastike u oceanima. Rezultati istraživanja objavljenog u časopisu Environmental Pollution upućuju na zaključak da svjetska mora i oceani sadrže čak 125 bilijuna čestica mikroplastike!
Mikroplastika se obično definira kao sitne čestice plastike manje od pola centimetra nastale fragmentiranjem u morima i oceanima te njihovim sedimentima. No, unatoč obilju mikroplastike u morskom okolišu, njeno kvantificiranje i kvalificiranje je znanstvenicima oduvijek predstavljao velik problem. Obično se uzorkovanje vrši mrežama s veličinom oka od 333 mikrometra (μm) ili 0,333 milimetara, no takve mreže ne prikupljaju manje plastične fragmente.
Stoga su znanstvenici Pomorskog laboratorija u Plymouthu, zajedno s istraživačima Sveučilišta u Exeteru i organizacije Rozalia Project, koristili mreže s veličinom oka od 100 mikrometara (μm), odnosno 0,1 milimetara, kako bi dobili daleko precizniju sliku mikroplastike koja se krije u priobalnim vodama gdje vjerojatno ima najveći utjecaj na morski život. Istraživači su se fokusirali na morsku vodu s obje strane Atlantika i to uz obalu američke savezne države Maine i obale Englekog kanala (La Manche).
Ekstrapolacija podataka sugerira da bi upotrebom mrežice od 1 μm koncentracija mikroplastika mogla premašiti 3700 plastičnih fragmenata po kubičnom metru. Globalne procjene plutajuće mikroplastike u svjetskim morima i oceanima, modelirane temeljem uzoraka prikupljenih prije svega mrežama s veličinom oka od 333 μm, kreću se u rasponu od 5-50 bilijuna čestica. Međutim, ovom se studijom procjenjuje kako je ta količina drastično veća te bi približno mogla iznositi 12,5-125 bilijuna čestica.
- Sastav čestica identificiranih u uzorcima s obale američke savezne države Maine (lijevi stupac; n = 2755) i Engleskog kanala (desni stupac; n = 22.666). (A) Raspadanje čestica prema obliku, tj. vlakna, fragmenti ili perlice; (B) Raspadanje vlakana po bojama; (C) Raspadanje fragmenata po bojama / Izvor: Environmental Pollution
Sve ranije studije ukazale su na negativne učinke koje mikroplastika može imati na morske organizme, poput školjkaša, planktona i riba, uključujući smanjeno hranjenje, plodnost, rast i preživljavanje, kao i promijenjeno ponašanje i ekološku funkciju.
Preciznijim procjenama koncentracije mikroplastike u morskom okolišu znanstvenici će moći bolje predvidjeti vjerojatne rizike za morski život, biološku raznolikost, usluge ekosustava i produktivnost, što će zauzvrat pomoći informiranju u naporima praćenja i pružiti jasnije mjerilo za ocjenu učinkovitosti scenarija upravljanja.
„Raspolažemo saznanjima kakav utjecaj veći fragmenti plastike imaju na morske životinje poput morskih kornjača i riba, no htjeli smo znati u kolikoj mjeri mikroplastika predstavlja problem za manje morske organizme poput školjaka ili zooplanktona“, kazala je prof.dr.sc. Pennie Lindeque, glavna autorica studije iz Pomorskog laboratorija u Plymouthu.
„Međutim, najprije nam je trebala preciznija predodžba o količini sitnijih plastičnih fragmenata u morskom okolišu i o kojim je vstama plastike riječ. Zanimala nas je zaista vrla sitna mikroplastika - veličine oko 100 mikrometara, slična širini jedne ljudske vlasi i zbog toga nismo koristili standardne metode uzorkovanja. Otkrili smo da je naša mreža prikupila 2,5 puta više mikroplastike od mreže s veličinom oka od 333 mikrometra, odnosno čak 10 puta više od mreže s veličinom oka od 500 mikrometara“, dodala je Lindeque.
- Sastav čestica identificiranih u uzorcima s obale američke savezne države Maine (lijevi stupac; n = 254) i Engleskog kanala (desni stupac; n = 517). (A) Sastav materijala: prirodni ili plastični; (B) Raspadanje plastike prema polimernom tipu, uključujući biopolimere i elastomere. / Izvor: Environmental Pollution
„Često postoji neusklađenost broja i vrsta mikroplastike koja se koristi u eksperimentalnim studijama i one koja se nalazi u prirodnom okruženju“, izjavila je dr. Rachel Coppock, morska ekologinja iz Pomorskog laboratorija u Plymouthu i koautorica studije. „Ova studija potvrđuje da se koncentracija mikroplastike povećava s opadanjem veličine i također daje okvir za određivanje koncentracije mikroplastike u procjenama rizika ili studijama izloženosti, posebno kod organizama poput zooplanktona koji jedu hranu veličine jednog mikrona.“
„Iznenadilo me je koliko smo podcjenjivali obilje mikroplastike u morskom okolišu; iznenadilo me i koliko su dosljedni rezultati na obje strane sjevernog Atlantika, istočne obale SAD-a i jugozapadne obale Velike Britanije“, zaključila je Lindeque.
S.F. / Ekovjesnik