Topljenje leda na Arktiku ugrožava polarne medvjede
Polarni medvjedi i klimatske promjene
Nedavno objavljena dirljiva snimka koja prikazuje izgladnjelog polarnog medvjeda u bezuspješnoj potrazi za hranom, mnoge je rastužila, ali i razbjesnila brojne aktiviste na društvenim mrežama. Umirući polarni medvjed postao je tako prava slika klimatskih promjena koja će, nadamo se, podići svijest o velikim ekološkim katastrofama koje se oko nas događaju, nažalost s pogubnim posljedicama na uvjete života biljnog i životinjskog svijeta.
Polarni medvjedi (Ursus maritimus) su ugrožena vrsta čija populacija drastično opada i zbog toga u svjetskim medijima već duže služe kao najčešća ilustracija posljedica klimatskih promjena na životinjske vrste. Globalno zatopljenje najuočljivije je na Arktiku, na kojem zimsko smrzavanje već odavno ne nadoknađuje ljetno topljenje. Dok dio znanstvenika predviđa kako će konačni kolaps arktičkog leda uslijediti u ljeto 2050., drugi tvrde kako će se to dogoditi već 2035. godine, a prema predviđanjima Međuvladinog savjeta za klimatske promjene (Intergovernmental Panel on Climate Change - IPCC) postoji pak 66-postotna šansa da će Arktik ljeti uistinu ostati bez leda do sredine ovog stoljeća.
Neovisno o navedenim predviđanjima, koje ukazuju na nužnost ublažavanja klimatskih promjena, činjenica je kako polarni medvjedi s topljenjem arktičkog leda gube svoje prirodno stanište i sve teže pronalaze hranu. Poznato je da polarni medvjedi u potrazi za hranom mogu prelaziti velike udaljenosti, no leda je sve manje, a on im predstavlja prirodno okruženje za kretanje, lov i hranjenje – najčešće tuljanima.
Otok Baffin na kanadskom teritoriju unutar Arktičkog kruga, na kojem je bivši biolog i sadašnji fotograf te dugogodišnji suradnik časopisa National Geographic Paul Nickeln snimio video izgladnjelog polarnog medvjeda, također trpi teške posljedice globalnog zatopljenja, a njegova istočna obala uopće nema leda preko ljeta.
U medijima se već danima nagađa pravi uzrok izgladnjelosti ovog medvjeda, pa tako mnogi tvrde kako je gotovo sigurno riječ o posljedici klimatskih promjena i nestajanju leda, drugi navode mogućnost bolesti i agresivne forme osteosarkoma, vrste raka kostiju koja je zabilježena među polarnim medvjedima, a neki čak idu toliko daleko da ovu priču nazivaju histeričnom propagandom o klimatskim promjenama.
Teško je odvagnuti čijem se mišljenju prikloniti, no držimo se činjenice kako je zbog globalnog zatopljenja leda sve manje, što za polarne medvjede izravno znači smanjeni pristup hrani i uzrokuje povećanje broja pothranjenih, odnosno posve izgladnjelih medvjeda poput onog snimljenog na otoku Baffin.
Nadalje, polarni medvjedi izvlače deblji kraj i zbog onečišćenja mora i oceana, kao i prisutnosti toksičnih tvari koje zračnim i morskim strujama stižu i do Arktika. Za polarne medvjede posebno su pogubna izlijevanja nafte iz tankera, jer im u dodiru s naftom krzno gubi sve funkcije, a posebice mogućnost zadržavanja topline. Također, naftna zagađenja im dodatno smanjuju ionako rijetke izvore hrane. Polarni medvjedi su na vrhu arktičkog hranidbenog lanca i dokazano posjeduju veću koncentraciju toksičnih tvari u tkivu.
Način na koji preživljavaju medvjedi koji obitavaju na područjima gdje je morski led sezonske prirode, poput ovog iz videa, jest taj da tijekom sezone lova u tijelima skladište tjelesnu masnoću, kojom se kasnije služe u prilikama kad je hrana rijetka pojava. Međutim, uz sve rjeđe izvore hrane polarni medvjedi više nemaju puno toga za „skladištenje“.
Iako je u snažnom opadanju, populaciji polarnih medvjeda još uvijek ne prijeti izumiranje. Paul Nicklen tako navodi da je u ruskom dijelu Arktika vidio toliko glomaznih polarnih medvjeda koji su se jedva mogli kretati. Međutim, manje sretni polarni medvjedi koji žive na područjima sezonskog leda, moraju sve dulje živjeti sa sve manje „ušteđene“ tjelesne masnoće, a klimatske im promjene definitivno ne idu u prilog.
Arktički morski led pokriva otprilike milijun četvornih metara manje no što je to bio slučaj 1979. godine, a znanstvenici su suglasni da se led topi ubrzanijim tempom nego samo par desetljeća prije. Manje snježnih padalina u regijama Arktika umanjuje i broj potencijalnih skrovišta za brigu o mladunčadi – kao što je to bio slučaj u zapadnoj Kanadi.
Prioriteti za zaštitu polarnih medvjeda uključuju identifikaciju i zaštitu „posljednjih zona leda“, onih dijelova Arktika za koje se predviđa da će najduže zadržati morski led u budućnosti. Dakako da je važno i praćenje populacije polarnih medvjeda, posebice njihove reakcije na sve izraženije smanjenje površina pod ledom.
Najbolji sažetak ove situacije dao je dr. Steven C. Amstrup, vodeći znanstvenik u organizaciji Polar Bears International i izvanredni profesor na Sveučilištu Wyoming u Laramiju: „Nijedan biolog ne govori da su polarni medvjedi pred izumiranjem, no oni koji su sada ugroženi, upozoravaju nas na ono što slijedi.“
Antonio Sičić / Ekovjesnik