Ključa nezadovoljstvo zbog prijedloga uređenja glavnog trga u zadarskim Arbanasima
Udruga mladih Arbanasi 1726 protivi se devastaciji Trga Gospe Loretske i izgradnji novih stambenih zgrada
Prijedlog idejnog rješenja prema kojem bi se trebao obnoviti Trg Gospe Loretske u zadarskim Arbanasima već duže izaziva nesuglasice između gradske uprave i mještana Arbanasa.
O ovoj temi oglasili su se članovi Udruge mladih Arbanasi 1726, osnovane s ciljem promicanja aktivnosti usmjerenih na očuvanje tradicije zadarskih Arbanasa te poboljšanja kvalitete i sigurnosti života ljudi u Arbanasima.
O njihovom protivljenju devastaciji Trga Gospe Loretske i izgradnji novih stambenih zgrada u okruženju obiteljskih kuća izvijestio je portal ZADAR News, a priopćenje Udruge, koje potpisuje Leana Vukić, u nastavku prenosimo u cijelosti:
„Dana 14. siječnja 2026. godine predstavnici gradske vlasti i Mjesnog odbora Arbanasi prezentirali su mještanima projekt uređenja škole i školskog okoliša te projekt uređenja arbanaškog trga. Za uređenje škole planira se osigurati približno 11,2 milijuna eura nepovratnih sredstava iz europskih fondova.
Projektom su u gornjem, sjeverozapadnom dijelu školskog zemljišta predviđena dva reda s tridesetak parkirnih mjesta za zaposlenike škole, koja su razdvojena cestom s dvije trake. Možda ta cesta s dvije trake na malom parkiralištu sama po sebi ne bi pobuđivala sumnju da ne vodi do međe sa zemljištem u vlasništvu investitora gospodina Zvonimira Ovčara kojemu gradska vlast očajnički i pod svaku cijenu pokušava „riješiti“ pristupni put, s obzirom na to da mu je Grad Zadar izdao građevinske dozvole za gradnju stambenog naselja bez pristupnog puta.
Zanimljiva je i činjenica da je u prostornom planu baš na tom mjestu ucrtana žuta, isprekidana crta, koja u kartografiji označava 'Ostale ceste', a koja u naravi ne postoji jer se na tom dijelu čestice nalazi zelena površina. Ne postoji, ali je ucrtana. Nakon što Grad ucrtanu cestu malo pomakne i proširi te asfaltira, cesta dobiva legalitet i može se proglasiti 'Nerazvrstanom cestom' koja podrazumijeva bezuvjetno pravo korištenja.
Prijedlog jednog mještanina da se buduće školsko igralište zarotira te time ispriječi između školskog parkirališta i zemljišta u vlasništvu gospodina Ovčara, nije izazvao oduševljenje gradskih predstavnika i Mjesnog odbora, iako su mještani ideju podržali pljeskom.
Što se tiče projekta uređenja trga, gospodin Darko Kasap izjavio je da je Upravni odjel za prostorno uređenje i graditeljstvo napravio studiju po kojoj u ovom trenutku na arbanaškom trgu ima 40 parkirnih mjesta, a nakon rekonstrukcije trga ostalo bi 28.
U nedjelju, 18. siječnja 2026. u 10:45 sati na arbanaškom trgu bilo je parkirano 81 vozilo i još je bilo raspoloživog prostora. Dio tih vozila pripada vjernicima koji su došli na svetu misu u 10:30 sati. Vjerojatnost da se na 40 parkirnih mjesta parkira 81 vozilo, jednaka je vjerojatnosti da se u bocu od jedne litre ulije dvije litre tekućine. Stoga, možemo reći da studija baš i 'ne drži vodu'.
U svemu ovome iznenađuje upornost gradskih vlasti, skoro pa divljenja vrijedna, da 'uvedu red' na arbanaški trg i to dovođenjem prometnice s dvije trake uz dječji vrtić, u zonu oko škole te ispred ulaza u samostan.
Na trgu nikad nije bilo prometnih incidenata, nikad nitko nije stradao jer se trgom vozi polako, međutim, cesta je druga kategorija te nosi određena prava i obaveze. S cestom dolazi i brzina a u nezgodi će biti kriv onaj koji je bio na cesti a nije trebao biti.
Sumnju u čestitost namjera gradskih vlasti dodatno potpiruje netransparentnost, prvenstveno Mjesnog odbora, koji kako sami ističu, kroz već tri mandata radi na ovom projektu a mještani nemaju pojma o tome i nisu bili pozvani ni na jedan sastanak dok se na kraju sami nisu pozvali.
Mjesni odbor po definiciji, trebao bi biti komunikacijski most između stanovnika mjesta s jedne strane i gradske uprave s druge. Svih stanovnika, a ne odabranih po podobnosti.
Stoga, vraćamo se na početak i na sve ono na što UMA 1726 već skoro godinu dana ukazuje:
1. Vraćamo se na prostorni plan koji je i danas svima dostupan na stranicama Zavoda za prostorno uređenje Zadarske županije, a kojega su i na ovom skupu gospodin Zvonimir Rogić i sam gradonačelnik osporavali tvrdeći da nije na snazi.
Na njemu je jasno prikazana cesta na sjevernoj međi školskog zemljišta za koju obojica tvrde da se ne nalazi tu gdje je prikazana, već 'negdje gore'. Taj isti prostorni plan je prilikom potpisivanja Peticije UMA 1726 prezentirala mještanima i javnosti te je bio povod za nekoliko verbalnih napada na članicu Udruge koja je prikupljala potpise
2. Vraćamo se i na činjenicu da se kroz projekt uređenja arbanaškog trga i škole pokušava riješiti problem velikih investitora koji nemaju pristupni put i to, čini se, europskim novcem namijenjenim školi, jer cesta s parkirališta vodi prema zemljištu u vlasništvu gospodina Ovčara, a na međi nema ni zida ni ograde već će se tamo, navodno, nalaziti zelena površina i rasvjeta.
3. Vraćamo se i na činjenicu da se interesi krupnog kapitala stavljaju ispred interesa školske i vrtićke djece i svih mještana Arbanasa te da lokalno stanovništvo nema pravo glasa u donošenju odluka koje se tiču njihovog mjesta.
Ono što bi vjerojatno mještane trebalo utišati je informacija da će se projekt obnove škole financirati europskim novcem, kako gradske vlasti vole reći: 'To nam je besplatno'. Besplatno je za svih osim za Arbanase kojima 'u paketu' s uređenjem škole dolazi i uređenje trga i koji će ovakve projekte skupo platiti jer će na mjestu sadašnjeg trga dobiti prometnicu s opterećenjem kakvog se ne bi posramila ni jedna magistrala.
Što se tiče inicijative za ubrzanje interneta, zahvaljujemo gradonačelniku jer smatramo da bi brzi Internet trebao biti standard u turističkom gradu kakav je Zadar.
Također, s iskrenim poštovanjem pozdravljamo i inicijativu gospodina Kalmete za postavljanje spomen ploče u čast 13 poginulih branitelja iz Župe Arbanasi, kako bi im se trajno iskazale najviše državne počasti.
Mi smo premladi i Bogu hvala, većina nas ne poznaje patnje obitelji stradalih u ratu. Međutim, isto tako vjerujemo da se najveća počast njihovoj žrtvi iskazuje time da se njihovim obiteljima osigura miran i dostojanstven život, uz sve privilegije koje im s pravom pripadaju, a ne da se njihovi roditelji i djeca moraju sklanjati s puta pridošlicama, u mjestu za koje su život dali.
Usuđujemo se vjerovati da bi danas, da su ovdje s nama, sjedili uz nas i čuvali nam leđa – baš kao što to sada čine njihovi pravi arbanaški suborci jer oni su svojim djelima pokazali kako se voli svoje misto.“