Ponovna uporaba ipak polako postaje standard
Drugo izdanje Europskog barometra ponovne uporabe objavljeno je početkom 2026. godine i pruža dosad najjasniji uvid u stanje ponovne uporabe u Europi
Istraživanje provedeno među 115 tvrtki koje se bave višekratnom ambalažom donosi ohrabrujuće rezultate: 94 % njih očekuje umjeren do brz rast ponovne uporabe u sljedećih pet godina, polovica već posluje profitabilno, a mnoge zapošljavaju nove radnike, pri čemu se u iduće dvije godine po tvrtki u prosjeku očekuje 12 novih zaposlenika.
Europski barometar ponovne uporabe otkriva koliko tehnološki napredan može biti sektor ponovne uporabe. Devet od deset tvrtki danas koristi digitalne alate za upravljanje zalihama i praćenje imovine, ponajprije putem QR kodova i radiofrekvencijske identifikacije (Radio Frequency Identification, RFID), što omogućuje praćenje ambalaže kroz cijeli njezin životni ciklus, automatizaciju povrata te pružanje stvarnih podataka o iskorištenosti, stopama gubitka i ciklusima čišćenja.
S obzirom na taj rast i prihvaćanje tehnologije, postavlja se pitanje prelazi li ponovna uporaba iz nišne usluge u općeprihvaćeni standard?
„Odgovor je i da i ne. Potencijal je velik, no iako smo svjedoci znatnog rasta ponovne uporabe, izvješće također ukazuje na napetosti unutar samog sektora. Iako se infrastruktura razvija, tvrtke navode da same snose veće troškove vođenja sustava ponovne uporabe ili ovise o potrošačima spremnima platiti malu dodatnu cijenu. Praktičnost i dalje predstavlja izazov jer se potrošači teško prilagođavaju sustavima ponovne uporabe zbog nedostatka lako dostupnih mjesta za povrat. Istodobno, infrastruktura sustava ponovne uporabe postoji, ali postrojenja za čišćenje i sortiranje rade u prosjeku na samo 2–45 % kapaciteta“, navodi New European Reuse Alliance (NERA), europska inicijativa koja okuplja tvrtke, organizacije i stručnjake s ciljem ubrzavanja prijelaza s jednokratne ambalaže na sustave ponovne uporabe.
Izvješće jasno pokazuje složenost i širinu sustava ponovne uporabe diljem Europe te činjenicu da oni ne mogu funkcionirati izolirano. Kada svaki sustav koristi drugačiju ambalažu, drugačiju shemu povrata depozita ili drukčiji proces vraćanja, iskustvo potrošača se fragmentira, a logistički troškovi rastu.
To jasno pokazuje da su potrebne poticajne politike kako bi se ponovna uporaba proširila kroz razvoj infrastrukture i povećanje potražnje među potrošačima. Međutim, za takvo širenje bit će potrebna politička volja i politike koje daju prednost suradnji, standardizaciji i usklađivanju.
U tom će smislu ključan utjecaj imati Uredba Europske unije o ambalaži i ambalažnom otpadu (Packaging and Packaging Waste Regulation – PPWR). Uz obvezujuće ciljeve ponovne uporabe, sektorski specifične zahtjeve i pravni okvir na temelju kojeg ulagači mogu planirati, države članice EU-a imaju priliku odlučno poduprijeti i provesti PPWR kako bi smanjile ambalažni otpad i izgradile kružne sustave.
Europski barometar ponovne uporabe pokazuje da su tvrtke optimistične i da vjeruju kako je moguće razviti gospodarstvo nakon jednokratne uporabe. No razlika između niše koja opstaje i standarda koji mijenja tržišta često se svodi na nekoliko godina promišljenih politika, ciljanih ulaganja i zajedničke infrastrukture koju grade ljudi spremni djelovati prije nego što je put u potpunosti utaban.
„Sljedeće dvije godine bit će ključne jer Europa i države članice EU-a imaju priliku nadograditi rast i zamah sektora ponovne uporabe“, zaključuje se u izvješću.
Stjepan Felber | Ekovjesnik