Šuma Fontainebleau, udaljena oko 60 km jugoistočno od Pariza, jedno je od biološki najvrjednijih šumskih područja zapadne Europe. Mjesto osnutka Međunarodnog saveza za očuvanje prirode (IUCN) i kolijevku modernog pješačkog turizma zahvatila je vatrena stihija, koja je uništila više od 2000 hektara, odnosno 10 posto šume, s golemim posljedicama za biljni i životinjski svijet.

Klima se prije 56 milijuna godina zagrijavala gotovo jednako brzo kao danas. Kada je u kratkom razdoblju golema količina CO₂ dospjela u atmosferu, to je dovelo do velikih šumskih požara i snažne erozije tla.

S prosječnom globalnom temperaturom 14,97 °C, što je 0,59 °C iznad prosjeka razdoblja 1991.-2020. te 0,13 °C ispod 2024. godine, 2025. je treća najtoplija godina u povijesti mjerenja. Temperatura zraka nad globalnim kopnenim područjima bila je druga najviša, 0,20 °C niža nego 2024. i 0,01 °C viša nego 2023., dok je globalna temperatura morske površine (izvan polarnih područja) iznosila 20,73 °C i time je treća najviša nakon 2024. i 2023. godine.

Francusku je od 8. do 18. kolovoza 2025. zahvatio iznimno snažan toplinski val – drugi ovoljetni i 51. zabilježen od 1947. godine. Srušio je gotovo 90 temperaturnih rekorda, osobito na jugozapadu, u dolini Rhône i sve do istoka zemlje.

Prošlog stoljeća, jedan od najupečatljivijih toplinskih valova u Francuskoj zabilježen je u kolovozu 1911. godine. Prije 114 godina Francuska se „pržila“ na iznimno visokim temperaturama – u vrijeme kada klimatske promjene i globalno zatopljenje još nisu bile teme rasprava, ali ni dezinformacija današnjih stručLJaka.

Milijuni Francuza i dalje su izloženi iznimno visokim temperaturama uslijed najnovijeg toplinskog vala, a stanovnici velikih gradova poput Bordeauxa dosad nikad nisu doživjeli ovako intenzivnu vrućinu. Oboreni su brojni rekordi s temperaturama koje se približavaju 43 °C, a najviše zabrinjava što će ovaj toplinski val trajati barem još tjedan dana.

Ekstremne suše i toplinski valovi koji sve češće pogađaju jugozapadnu Europu ozbiljno narušavaju sposobnost ekosustava da upijaju ugljikov dioksid (CO₂) – jedan od ključnih stakleničkih plinova koji potiče globalno zatopljenje.

Uz predviđeni porast prosječne temperature od +4 °C u usporedbi s predindustrijskim razdobljem, obilnije kiše, međugodišnju varijabilnost i ekstremne vremenske događaje neophodno je imati precizno znanje o budućim klimatskim kretanjima kako bismo im se što bolje prilagodili, ističu stručnjaci Météo-Francea.

Prosječna temperatura na području regije Île-de-France od 1990. godine porasla je za dva stupnja Celzija, a globalno zatopljenje povećava vjerojatnost jakih suša, upozorava OECD.

Količina oborina u jednom danu tijekom ekstremnih vremenskih događaja u posljednjih 40 godina povećala se za osam posto, a ekstremni vremenski događaji unutar jednog sata sada donose 15 posto više kiše nego prije. Ovo povećanje izravno je povezano s globalnim zatopljenjem, a povezanost je manje jasna kada je riječ o povećanju dnevnih količina kada veću ulogu imaju vremenski uvjeti.