Gradski ružičnjak (il Roseto Comunale di Roma), jedinstvena botanička zbirka s ružama iz cijelog svijeta, otvara se za javnost kao i svake godine povodom rođendana grada Rima, u nedjelju 21. travnja 2024.
Brojni Rimljani i posjetitelji iz cijelog svijeta ponovno će se moći diviti ovoj jedinstvenoj botaničkoj zbirci i to svakog dana od nedjelje 21. travnja – 2777. rođendana grada Rima (2777° Natale di Roma), do nedjelje 16. lipnja 2024.
Ružičnjak je jedinstven po svom položaju s pogledom na Circus Maximus i bogatoj botaničkoj zbirci s oko 1 200 vrsta ruža iz cijelog svijeta. Čuveni Roseto Comunale di Roma prostire se na površini od oko 10 000 četvornih metara, a podijeljen je u dva dijela. U većem se nalazi zbirka ruža, dok je manji namijenjen prestižnom međunarodnom natjecanju uzgajivača novih sorti ruža „Premio Roma per le Nuove Varietà“, čije će se 82. izdanje održati u svibnju. Rimska nagrada za nove sorte ruža prvi put je dodijeljena 1933. godine, a natjecanje je drugo najstarije na svijetu – nakon onog u pariškom botaničkom vrtu Parc de Bagatelle, koje se održava od 1907. godine.
Zbirka se svake godine obogaćuje novim sortama ruža i predstavlja posebno vrijednu baštinu o kojoj se svakodnevno brinu rimski gradski vrtlari. Među najzanimljivijim sortama ruža izdvajaju se Rosa Chinensis Virdiflora sa zelenim laticama i Rosa Chinensis Mutabilis, čije boje variraju tijekom vremena, kao i žuta Rosa Foetida s mirisom koji neki smatraju nepoželjnim.
Gradski ružičnjak ostat će otvoren za javnost svakog dana od 8:30 do 19:30 sati do nedjelje 16. lipnja i to uz besplatan ulaz iz ulice Via di Valle Murcia, koja ga dijeli na dva dijela. Natjecateljski prostor ružičnjaka bit će otvoren za posjetitelje od 21. svibnja.
Osim u ljepotama ruža, posjetitelji ružičnjaka smještenog na padinama Aventina mogu uživati u veličanstvenom pogledu na Circus Maximus i Palatin, središnji od sedam rimskih brežuljaka i jedan od najstarijih dijelova grada.
Prostor na kojem se danas nalazi Roseto Comunale di Roma bio je posvećen cvijeću još od 3. stoljeća pr. n. e. Rimski povjesničar Tacit (lat. Publius Cornelius Tacitus) u svojim Analima spominje hram posvećen božici Flori, u čiju su se čast u Circusu Maximusu održavale proljetne svetkovine - floralije.
Do kraja 16. stoljeća ovaj dio Rima bio je prekriven povrtnjacima i vinogradima, a 1645. godine nastao je Židovski vrt (l'Orto degli Ebrei) s malim grobljem židovske zajednice koje je 1934. preseljeno na rimsko groblje Verano. Od tog vremena ovaj prostor bio je namijenjen za uređenje parka, a kako je prvi rimski ružičnjak na uzvisini Oppio na Eskvilinu iz 1932. godine stradao u Drugom svjetskom ratu, ovdje je 1950. otvoren novi Gradski ružičnjak. U znak zahvalnosti rimskoj židovskoj zajednici koja je omogućila uređenje ružičnjaka na svetom mjestu, staze koje dijele cvjetne gredice uređene su u obliku menore, sedmerokrakog svijećnjaka kao simbola judaizma.
Nedaleko od Gradskog ružičnjaka nalazi se i poznati rimski Vrt naranči (Giardino degli Aranci) iz kojeg se pruža jedan od najljepših panoramskih pogleda na Vječni Grad i kupolu bazilike sv. Petra u daljini.
Dopušteno je citiranje kraćih dijelova članka uz obvezno navođenje autora, izvora i poveznice na izvorni članak. Svako preuzimanje cjelovitog članka ili njegovih većih dijelova bez izričitog odobrenja autora predstavlja povredu autorskih prava.