Široko rasprostranjena uporaba plastike može povećati rizik od masne jetre

Istraživači američkog Sveučilišta Texas A&M dokazali su da jedna od najraširenijih vrsta plastike na svijetu može ugroziti ljudsko zdravlje

© David Brown / Pexels
1/2

Mikroplastiku je postalo gotovo nemoguće izbjeći. Otkrivena je u oceanima, pitkoj vodi, zraku i ljudskom organizmu, no znanstvenici još uvijek otkrivaju na koje sve načine utječe na ljudsko zdravlje.

Rezultati istraživača s Fakulteta veterinarske medicine i biomedicinskih znanosti (VMBS) Sveučilišta Texas A&M, objavljeni u časopisu Science Advances, upućuju na zaključak da polietilen može pridonijeti razvoju masne jetre te pogoršati zdravstveno stanje u kombinaciji s nezdravom prehranom.

Polietilen čini približno trećinu ukupne svjetske proizvodnje plastike, a s obzirom na to da se široko koristi za ambalažu za hranu, plastične folije, posude za čuvanje hrane i obloge čaša za piće, istraživači su željeli utvrditi može li ova široko rasprostranjena plastika pridonijeti razvoju bolesti jetre i, ako može, na koji način izaziva takve učinke.

„Dosad se gotovo nijedno istraživanje nije ozbiljnije bavilo utjecajem polietilena na zdravlje jetre, a riječ je o najraširenijoj vrsti proizvedene plastike“, rekao je Adi Joshi, izvanredni profesor na Odjelu za veterinarsku fiziologiju i farmakologiju VMBS-a. „Sada znamo da čestice mikroplastike, osobito polietilen, utječu na prirodne obrambene mehanizme i mehanizme obnove jetre.“

Dok su se prijašnja istraživanja uglavnom usredotočila na druge vrste mikroplastike, o utjecaju polietilena na zdravlje jetre znalo se vrlo malo. Joshijev tim nastojao je popuniti tu prazninu istražujući može li izloženost toj vrsti plastike pridonijeti razvoju masne jetre, stanja u kojem se višak masnoće nakuplja u stanicama jetre, a koje, prema podacima zaklade American Liver Foundation, pogađa oko 25 % svjetskog stanovništva.

Istraživači su utvrdili da je polietilen sam po sebi povećao znakove masne jetre te dodatno pogoršao stanje u kombinaciji s prehranom bogatom mastima, fruktozom i kolesterolom. Rezultati upućuju na to da izloženost čimbenicima iz okoliša i prehrambene navike mogu ubrzati oštećenje jetre.

„Osobe koje se hrane na tipično zapadnjački način, uključujući hamburgere i gazirana pića, mogle bi imati veći rizik od razvoja masne jetre ako su istodobno izložene polietilenu“, rekao je Joshi.

Rezultati su posebno iznenađujući jer se polietilen dugo smatrao jednom od biološki inertnijih vrsta mikroplastike. Umjesto da se pokaže bezopasnim, ovaj je materijal pokazao potencijal da utječe na zdravlje jetre, i samostalno i u kombinaciji s prehrambenim čimbenicima, što je istraživače potaknulo da ispitaju mehanizam kojim uzrokuje takve učinke.

Kako bi bolje razumjeli utjecaj polietilena na jetra, tim je surađivao sa znanstvenicima sa Sveučilišta u Oklahomi te primijenio prostornu transkriptomiku, novu tehnologiju koja omogućuje analizu ekspresije gena unutar očuvanog tkiva uz zadržavanje preciznog prostornog položaja svake stanice.

Primjenom ove visokorezolucijske metode istraživači su identificirali specifična područja oštećenja jetre te otkrili da polietilen aktivira PPAR-alfa, protein za koji je već poznato da regulira stvaranje masti u jetri, kao ključni čimbenik odgovora jetre na izloženost mikroplastici. Također su identificirali ANXA2, gen uključen u obnovu tkiva, kao još jednog mogućeg sudionika u razvoju masne jetre.

Prema Joshijevim riječima, otkrivanje ovog mehanizma ne samo da pomaže objasniti kako polietilen utječe na zdravlje jetre nego bi moglo usmjeriti istraživače prema razvoju novih terapijskih pristupa.

Iako ovo istraživanje pruža važne spoznaje o utjecaju polietilena na zdravlje jetre, ono istodobno otvara i više novih smjerova budućih istraživanja.

Sljedeći cilj istraživačkog tima je utvrditi pridonosi li polietilen kasnijim stadijima bolesti jetre, uključujući fibrozu, uz nastavak istraživanja dodatnih molekularnih mehanizama uključenih u odgovor organizma na izloženost mikroplastici. Također žele utvrditi može li se manipulacijom signalnog puta PPAR-alfa ublažiti štetni učinak polietilena na jetru.

„Ovo je prvo istraživanje koje pokazuje da polietilen može pridonijeti razvoju masne jetre, a primjenom prostorne transkriptomike uspjeli smo točno odrediti gdje je u jetri nastalo oštećenje“, rekao je Joshi. „I druge vrste mikroplastike mogle bi biti štetne za jetru i svakako trebamo istražiti i druge skupine mikroplastike.“

Dok znanstvenici nastavljaju otkrivati dugoročne zdravstvene posljedice mikroplastike, Joshi se nada da će rezultati ovog istraživanja potaknuti i znanstvenike i javnost da pažljivije razmotre kako svakodnevna izloženost čimbenicima iz okoliša može utjecati na razvoj kroničnih bolesti.

Stjepan Felber | Ekovjesnik

 

>>> Pročitajte još >>> Kava ne služi samo za razbuđivanje, mogla bi pomoći i u zaštiti organizma od starenja