Najsitnije čestice mikroplastike u oceanima najčešće se ne otkrivaju
Štetne kemikalije sadržane u česticama mikroplastike koje su preplavile oceane i vodotoke diljem planeta i dalje su razlog za zabrinutost znanstvenika i sve veći javnozdravstveni problem
Novo istraživanje znanstvenika s njujorškog Sveučilišta Stony Brook otkriva kako se najsitnije, ali ujedno i najbrojnije čestice mikroplastike u oceanskim vodama od Kariba do Arktika pri uzorkovanju i analizi morskog otpada najčešće ne otkrivaju.
Ramanova mikroskopija, koja kombinira Ramanovu spektroskopiju i optičku mikroskopiju, jedan je od najučinkovitijih načina za identificiranje polimera i omogućuje otkrivanje i kemijsko identificiranje čestica promjera do jednog mikrometra (µm). Jedan mikrometar je milijunti dio metra, otprilike veličine obične bakterije poput E. coli, a prikupljanjem morskog otpada pomoću planktonske mreže detektiraju se čestice većinom od 300 do 500 mikrometara. Korištenje ove tehnike pri istraživanju velikog broja uzoraka površinske morske vode dovelo je stoga do novih otkrića. Naime, istraživači su uzeli uzorke iz tri različite oceanske regije: sjeveroistočne obale Venezuele, toka Golfske struje koja obuhvaća karipske vode i Atlantski ocean te Arktičkog oceana.
„Istraživanjem smo ustanovili da su u morskoj vodi najbrojnije čestice mikroplastike veličine između jednog i 14 mikrometara, 60 posto ih je veličine ispod pet mikrometara, a niti jedna nije bila veća od 53 mikrometra. Ovaj udio veličine potpuno je zanemaren u gotovo svim morskim istraživanjima“, kaže dr. sc. Luis Medina Faull, predavač na Školi pomorskih i atmosferskih znanosti (SoMAS) njujorškog Sveučilišta Stony Brook.
Usto, ova tehnika istraživačima je osim određivanje veličine čestica mikroplastike također omogućila njihovo identificiranje, kao i točnije procjene količine oceanske plastike te pružila vitalne informacije za izračune protoka mikroplastike kroz morske ekosustave, a čini se da je ima daleko više nego što se dosad pretpostavljalo.
Otkrivene čestice mikroplastike također su sadržavale kemikalije koje su potencijalno opasne ne samo za život u moru, već i za ljudsko zdravlje. Od pronađenih polimera najzastupljeniji su bili polipropilen, polistiren i polietilen, što je u skladu sa sastavom plastičnog otpada koji se nakuplja u oceanima.
„Razumijevanje zdravstvenih rizika uzrokovanih mikroplastikom još uvijek je nedovoljno istraženo te su potrebna dodatna istraživanja kako bismo shvatili štetne učinke mikroplastike različitih oblika, veličina i sastava“, kaže dr. sc. Jaymie Meliker s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Stony Brook, koji nije sudjelovao u istraživanju. Također, ističe potrebu javnozdravstvenih istraživanja o izloženosti mikroplastici, posebice mogućnostima njezinog ulaska u prehrambeni lanac putem plodova mora, drugih izvora prehrane ili putem vode za piće.
Sugerirajući da šire istraživanje mikroplastike u svjetskim oceanima i dalje predstavlja velik izazov dr. sc. Luis Medina Faull kaže: „Prvi problem je nedovoljno uzorkovanje većine oceana, a većina postojećih podataka temelji se na standardno prikupljenom otpadu na morskoj površini, dok se čestice mikroplastike koje plutaju ispod najviših nekoliko metara oceana gotovo nikad ne uzorkuju. Drugo, razumijevanje načina prijenosa i krajnjih lokacija taloženja mikroplastike, kao što je dno oceana, ključno je za objašnjenje obrazaca distribucije čestica mikroplastike diljem oceana.“
Cjelovita studija dostupna je u časopisu Marine Pollution Bulletin.