Jure Smajić: „Hlad krošnji postat će jedna od najvrjednijih gradskih infrastruktura“
Osijek je prvi među velikim hrvatskim gradovima počeo sustavno zamjenjivati klasične sezonske cvjetnjake trajnim nasadima, stvarajući javne prostore otpornije na klimatske promjene, bogatije bioraznolikošću i ugodnije za život.
Od smanjenja površina sezonskih cvjetnjaka i stvaranja velikih trajnih nasada do razvoja Biljnog laboratorija i vizije grada povezanog zelenim koridorima, Osijek posljednjih godina provodi jednu od najsustavnijih transformacija urbanog zelenila u Hrvatskoj.
U razgovoru za Ekovjesnik Jure Smajić, krajobrazni arhitekt i voditelj radova krajobraznog uređenja u RJ Zelenilo osječkog komunalnog poduzeća Unikom, govori o tome zašto su trajnice i ukrasne trave postale važan dio suvremenog gradskog krajolika, kako se mijenja odnos građana prema prirodnije oblikovanim zelenim površinama te iznosi svoju viziju Osijeka kao grada u kojem priroda postaje sastavni dio kvalitete života.
- Biljni laboratorij © Unikom Osijek
Osijek je 2019. krenuo u potpuno drukčijem smjeru od većine hrvatskih gradova. Možete li nam navesti o kojim je promjenama riječ?
Većina gradova i dalje javne cvjetnjake uređuje i održava na tradicionalan način izmjenjujući ljetnice u kasnoproljetnoj sadnji te dvoljetnice i lukovice u jesenskoj. Osijek to danas čini na samo osam ključnih lokacija i ukupno 1800 metara kvadratnih. Sadnja cvjetnih nasada ljetnicama je najreprezentativniji način krajobraznog oblikovanja, ali istovremeno najskuplji, neodrživ i ekološki najmanje prihvatljiv. Zanimljiv je podatak da je Osijek u 2016. imao sezonske cvjetnjake na 63 lokacije i ukupno više od 2700 m². Dakle, gotovo 50 malih, ponekad i neprimjetnih cvjetnjaka od po nekoliko kvadrata raspoređenih po križanjima i otocima usred prometnica po cijelom gradu. Danas imamo osam velikih reprezentativnih sezonskih cvjetnih površina od kojih su najupečatljiviji oni u Sakuntalinom parku te u dva zaštićena spomenika parkovne arhitekture: Parku kralja Petra Krešimira IV. i Parku kralja Držislava. Istovremeno smo smanjujući sezonske cvjetnjake formirali i oblikovali nove trajne nasade pa ih tako danas imamo na površini od 12 300 m² i na 55 lokacija u gradu i prigradskim naseljima. Usporedimo li i te nasade s 2016. godinom u kojoj su pokrivali površinu od 3900 m² na svega 14 lokacija jasno je da je površina nekoliko puta povećana. Neki od najvidljivijih primjera su zeleni parter ispod stabla ginka u Tvrđi, nasadi na retfalačkom trgu ili nasad uz podvožnjak u Ulici sv. L. B. Mandića.
- Rondel velikana © Unikom Osijek
Cvjetne su trajnice i ukrasne trave sve do polovice 20. stoljeća bile rezervirane uglavnom za privatne vrtove, a javne su površine oblikovane sezonskim cvjetnjacima, nasadima grmlja i neizostavnim ružama. Tek u drugoj polovici 20. stoljeća započinje ova praksa podizanja nasada trajnica. Osijek je i u tim godinama držao korak sa svjetskim metropolama te je 1956. podignut Park kralja Držislava kao ozelenjeni trg s nekoliko stotina kvadrata trajnih nasada prema projektu krajobrazne arhitektice Silvane Seissel. No, sezonsko cvijeće cvate duže i proizvodi više cvjetova od trajnica pa je za nasad trajnica koji će biti dovoljno reprezentativan cijele vegetacijske sezone potrebno odlično poznavanje osobina biljnog materijala, detaljno razrađen plan cvatnje te vješto kombiniranje vrsta u nasadu.
- Sakuntalin park © Unikom Osijek
Građani su desetljećima navikli na klasične cvjetnjake pune sezonskog cvijeća, posebice maćuhica. Jeste li u početku nailazili na otpor i kako se mijenjala percepcija Osječana prema trajnicama i ukrasnim travama?
U zamjenu sezonskih cvjetnjaka u trajne nasade krenuli smo strateški i planski. Prvi nasadi trajnica i ukrasnih trava podignuti su na lokacijama na kojima sezonski cvjetnjaci svojom veličinom ili atraktivnošću nisu zadovoljavali zahtjeve prostora niti očekivanja građana. Novi nasadi su bili nekoliko puta veći od sezonskih, a prostori su potpuno vizualno transformirani. Ta promjena je kod građana bila odlično prihvaćena te su se počeli navikavati na 'neurednost' i prirodnu estetiku trajnih nasada. Sugrađani su primijetili i ekološke dobrobiti ovako uređenih prostora. Vidljivo je to prema povećanju broja posjetitelja na tim lokacijama te praćenjem njihovih objava o gradskom zelenilu na društvenim mrežama. Osječani najviše ističu zanimljivost u dinamici cvjetanja i cjelogodišnju atraktivnost te veću ugodnost boravka u tim javnim prostorima.
- © Unikom Osijek
Iako suvremena krajobrazna arhitektura sve više koristi trajnice, ukrasne trave i grmlje, sezonski nasadi i dalje imaju brojne prednosti zbog kojih će zadržati važno mjesto u gradskim prostorima. Prije svega, sezonsko cvijeće pruža trenutni vizualni efekt. Već nekoliko dana nakon sadnje nasad izgleda potpuno razvijeno, bogato i raskošno, dok trajnicama treba jedna ili više vegetacijskih sezona da dostignu puni potencijal. Sezonski nasadi omogućuju redovitu promjenu izgleda grada. Dva puta godišnje mogu se potpuno promijeniti boje, vrste i kompozicije, čime javni prostori dobivaju novu dinamiku i svježinu. Građani primjećuju promjene i svaka nova sadnja postaje događaj sama za sebe. Malo koja skupina biljaka može pružiti tako snažan i ujednačen efekt cvatnje kao sezonsko cvijeće. Upravo zato reprezentativni trgovi, povijesni parkovi i središnji gradski prostori diljem Europe i dalje koriste sezonske cvjetne nasade.
- Park kralja Držislava © Unikom Osijek
Posebnu vrijednost imaju i dvogodišnje vrste poput maćuhica. Posljednjih godina maćuhice su postale žrtve svojevrsnog javnog linča zelenih aktivista i samoprozvanih hortikulturnih stručnjaka. Često ih se proglašava zastarjelima, dosadnima ili simbolom nekog prošlog vremena. No, mislim da se pritom zaboravlja jedna važna činjenica da malo koja ukrasna biljka može ponuditi cvatnju tijekom jeseni, zime i ranog proljeća kada većina drugih ukrasnih biljaka miruje. Zahvaljujući otpornosti na niske temperature maćuhice mogu cvjetati mjesecima i preživjeti uvjete u kojima bi mnoge druge vrste propale. Time nasad ostaje živ tijekom dijela godine koji je krajobrazno najizazovniji.
Najuspješniji gradski prostori često koriste obje skupine biljaka. Trajnice i ukrasne trave kao stabilnu osnovu, a sezonsko cvijeće kao naglasak koji prostoru daje dodatnu boju, dinamiku i reprezentativnost. U Osijeku su recimo konture sezonskih nasada u povijesnim parkovima oblikovane bršljanom kao trajnom biljnom vrstom, a ispune se redovito zamjenjuju sezonskim cvijećem. Zaključno, svima je jasno da trajnice imaju brojne prednosti vezane uz održivost, bioraznolikost i dugoročnu ekonomičnost, ali postoje mjesta u gradu gdje trajnice nikada neće moći zamijeniti efekt koji daju tisuće cvjetova begonija, kadifica, kana ili maćuhica u punom cvatu. Zato i najmoderniji europski gradovi kao i Osijek i dalje koriste oba koncepta.
- Nasadi na travnjacima iznad Zimske luke © Unikom Osijek
Klimatske promjene i urbani toplinski otoci danas su vrlo važne teme. Koliko trajni nasadi i novo ozelenjivanje mogu utjecati na mikroklimu pojedinih dijelova grada? Primjećuju li se već neke promjene u Osijeku?
Na temelju dostupnih podataka i izvješća, a o kojima ste i vi izvještavali, rekao bih da je Osijek već ostvario neke vrlo konkretne rezultate u borbi protiv klimatskih promjena i zaštiti okoliša, a posebno se ističe u području gospodarenja otpadom. Osijek je nekoliko godina zaredom vodeći među velikim hrvatskim gradovima po odvojenom prikupljanju otpada, a posebno je važna uspostava cjelovitog sustava za gospodarenje biootpadom koji čini najveći dio odvojeno prikupljenog otpada. Grad danas ima Akcijski plan energetski i klimatski održivog razvitka, Strategiju zelene infrastrukture i novi Program ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama koji predstavljaju važan temelj za buduće odluke i ulaganja. Posebno je važno što Strategija zelene infrastrukture predviđa uspostavu sustava praćenja učinaka zelenih površina na klimatske promjene.
Naravno, pred Osijekom su i dalje veliki izazovi prvenstveno u brzini i opsegu provođenja smjernica iz donesenih programa i strategija. Mišljenja sam da prioritet treba bi biti sustavno povećanje pokrovnosti krošnjama. Umjesto da se uspješnost mjeri brojem posađenih stabala, potrebno je pratiti koliko je površine grada tijekom ljeta zaštićeno sjenom krošnji. Upravo će hlad postati jedna od najvrjednijih gradskih infrastruktura. Dalje bismo mogli nabrajati zadatke: smanjenje pregrijane asfaltne i popločane površine, razvijanje sustava zadržavanja oborinske vode, transformacije dijela travnjaka u raznolikije i otpornije biljne zajednice itd. U toj borbi svakako pomažu i novi nasadi Oni prvenstveno koriste za poboljšanje ugođajnih i boravišnih kvaliteta prostora. Možda je najbolji primjer stvaranja sasvim drugačije mikroklime na nekoj lokaciji osječka Ribarska ulica. Danas je to potpuno preobražen prostor sa zelenom barijerom cijelom dužinom ulice.
- Ribarska ulica © Unikom Osijek
Osijek je posljednjih godina postao prepoznatljiv po suvremenom krajobraznom oblikovanju. Postoje li europski gradovi ili konkretni projekti koji su vam poslužili kao inspiracija?
Naravno, vjerujem da svaki profesionalac prati što se događa u svijetu struke i uči iz najboljih primjera. Posebno me inspiriraju gradovi koji su posljednjih desetljeća napravili iskorak prema prirodnijem i održivijem načinu uređenja javnih prostora. Nasreću, imao sam priliku neke od njih privatno i obići. Sjajni su primjeri ozelenjivanja ulica u središtu Beča, zelene gradske plaze i novoizgrađeni Dom mađarske glazbe (Magyar Zene Háza) usred Gradskog parka Városliget u Budimpešti, četiri pariške urbane šume, a najjači dojam preobrazbe karaktera i funkcije prostora ostavio je projekt revitalizacije The Battersea Power Station u Londonu. Vizionarski je to pothvat studija LDA Design koji je pretvorio 17 hektara industrijskih zapuštenih prostora u ekološki bogat i živopisan javni prostor, a u njegovoj su realizaciji sudjelovali i stručnjaci iz Hrvatske. Velik utjecaj na suvremenu krajobraznu arhitekturu imali su i radovi nizozemskog krajobraznog arhitekta Pieta Oudolfa i britanca Nigela Dunnetta s projektom Gray to Green koji pokazuju kako nasadi trajnica i trava mogu biti jednako atraktivni zimi kao i tijekom cvatnje. Takav pristup danas se može vidjeti u brojnim europskim gradovima, ali i u Osijeku. Stava sam da Osijek ima priliku razviti vlastiti moderni identitet i to ne kao grada poznatog po spektakularnim pojedinačnim projektima, već grada prepoznatljivog po mreži kvalitetnih javnih prostora i skladnim odnosom između urbanog prostora i prirode. Ako uspijemo u tome, jednog dana možda će upravo Osijek biti grad iz kojeg će drugi tražiti inspiraciju.
- Promenada © Unikom Osijek
Kada govorimo o bioraznolikosti, što se konkretno promijenilo na terenu? Primjećujete li veći broj oprašivača, ptica i drugih vrsta u novim nasadima?
Nažalost još uvijek nemamo sustavno praćenje dobrobiti trajnih nasada, a ne bi ih trebalo dokazivati samo dojmom, nego sustavnim praćenjem. Ako želimo pokazati da nasadi trajnica, ukrasnih trava i grmlja stvarno povećavaju bioraznolikost i kvalitetu gradskog prostora, potrebno je uspostaviti jednostavan, ali ponovljiv sustav monitoringa. Osim bioloških pokazatelja broja kukaca, ptica ili malih sisavaca, treba pratiti i klimatske i komunalne učinke. U praćenju vidim priliku za nove suradnje i istraživanja s osječkim relevantnim institucijama.
- Biljni laboratorij © Unikom Osijek
Biljni laboratorij zvuči kao vrlo neobičan projekt za jedno komunalno poduzeće. Može li Osijek na temelju toga postati svojevrsni centar znanja za ostale gradove koji tek planiraju sličnu transformaciju?
Ideja pokušališta za nove biljne vrste i kultivare došla je zapravo iz praktičnih razloga. Naime, u literaturi su biljke često botanički opisane generalno za više klimatskih zona i za preopćenite uvjete života. Kako bi što točnije upoznali karakteristike raznih kultivara ukrasnog bilja, njihove zahtjeve te kako će se pojedine biljke ponašati u osječkim uvjetima, prošle smo godine uspostavili Biljni laboratorij za nove kultivare već poznatih vrsta i potpuno novih vrsta ukrasnih grmova, pokrivača tla, ukrasnih trava i cvjetnih trajnica. Najmanje godinu dana prije sadnje na javnu površinu u Biljnom ćemo laboratoriju pratiti rast i razvoj novih biljnih vrsta. Prema dobivenom iskustvu i saznanjima ponašanja biljne vrste na osječkom podneblju odlučit će se o njezinoj upotrebi u gradskim javnim prostorima i smještanju na mikrolokaciju. U laboratoriju istu vrstu ili kultivar pratimo kroz nekoliko različitih uvjeta rasta, primjerice u uzdignutoj betonskoj žardinjeri, kao i na osječkim promenadama uz Dravu, površinama s navodnjavanjem i bez njega, s platnom protiv korova ili bez njega. Svaka je biljka označena latinskim nazivom, a laboratorij je otvoren za javnost pa i naši zainteresirani sugrađani mogu pratiti razvoj. Neki kolege su već posjetili Biljni lab i upoznali se s prvim rezultatima, a svakako smo spremni sva svoja saznanja podijeliti sa svim zainteresiranim i laicima i profesionalcima.
- Biljni laboratorij © Unikom Osijek
Koje su se biljne vrste ili kultivari dosad pokazali kao najuspješniji u osječkim uvjetima, a koje nisu ispunile očekivanja?
U ovoj prošlogodišnjoj prvoj fazi Biljnog laboratorija na 2200 m² zasađeno je 15 vrsta drveća i preko 80 različitih kultivara trajnica, ukrasnih trava i grmlja. Za prvu fazu su odabrane vrste za koje smo iz njihovih botaničkih opisa znali da su dovoljno otporne na našu kontinentalnu klimu, ali prikupljamo podatke o njihovom ponašanju u različitim uvjetima rasta, zahtjevima za količinom vlage, sunca ili prihrane, duljini listanja i cvatnje te zahtjevima redovnog održavanja. U pripremi je popis idućih 50-ak kultivara za koje nismo sigurni kako će uspijevati u našoj klimi te će upravo ti rezultati biti najzanimljiviji.
- Promenada © Unikom Osijek
U javnosti se često postavlja pitanje održavanja. Jesu li trajni nasadi doista jeftiniji za održavanje od klasičnih sezonskih cvjetnjaka kada se promatra razdoblje od deset ili više godina?
Jesu. To možemo s punom sigurnošću reći. Ako govorimo o zamjeni sezonskog cvjetnog nasada u trajni nasad ne treba gledati razdoblje od 10 godina, već su uštede vidljive i u prve dvije godine. Budući da sezonski nasad zahtijeva izmjenu cjelokupnog sadnog materijala dva puta godišnje (proljeće i jesen), a trajni se sadi samo jedanput već ste u prvoj godini uštedjeli na sadnom materijalu. Idućih godina potrebno je samo zamijeniti propale biljke. Uzmemo li u obzir da za podizanje i sezonskog i trajnog nasada treba priprema terena i redovito održavanje financijski trošak trajnog nasada je u prvoj godini manji za oko 40 %, a u narednim godinama je i do sedam puta jeftiniji od sezonskog cvjetnjaka. Dodamo li ovoj financijskoj uštedi i sve ekološke dobrobiti, povećavanje bioraznolikosti i uštedu vode i gnojiva u kasnijim godinama sasvim je jasno da je budućnost na strani trajnih nasada.
- Rondel velikana © Unikom Osijek
U posljednjih nekoliko godina Osijek je dobio niz novih zelenih otoka i trajnih nasada. Koja Vam je dosad realizirana lokacija profesionalno najdraža i zašto?
Svaki nasad mi je drag na svoj način, svaki priča svoju priču i podignut je s određenim razlogom. Svojom je veličinom upečatljiv nešto noviji nasad u travnjacima iznad Zimske luke. Predstavlja logičan spoj već spomenute zelene barijere Ribarske ulice s novoobnovljenim nasadima u žardinjerama na gornjodravskoj Promenadi. Na jesen slijedi sadnja drvoreda od 110 japanskih sofora te će se time zaokružiti ozelenjivanje ovoga dijela Promenade.
Najbolji primjer zamjene sezonskog cvjetnjaka u trajni nasad zasigurno je nasad oko Rondela velikana na glavnom pješačkom ulazu u Tvrđu. Ovaj raskošan nasad neprekinute cvatnje od travnja do studenoga omiljen je i sugrađanima. Danas se ni ne sjećamo kako su izgledale cvjetne gredice prije ove trajne intervencije. Treba spomenuti i jesenas podignuti trajni nasad na okretištu tramvaja Mačkamama za koji su neke od cvjetnih trajnica odabrane upravo prema rezultatima praćenja u našem Biljnom laboratoriju.
- © Unikom Osijek
Možemo li govoriti o stvaranju prepoznatljivog „osječkog stila“ u krajobraznom uređenju, nečega po čemu bi građani i posjetitelji odmah prepoznali da su u Osijeku?
O 'osječkom stilu' možemo govoriti, ali mislim da je on još u nastajanju. Stil bi predstavljao zaokruženu cjelinu grada, a za sada se ogleda samo točkasto u javnom prostoru Osijeka. Vidim ga zapravo kao novi gradski identitet. Vjerujem da Osijek ima priliku razviti prepoznatljiv krajobrazni stil koji je, gdje god je moguće, manje formalan i prirodniji, otporniji na klimatske promjene i održiv, a prije svega bliži građanima i podređen njihovim potrebama. Na dobrom smo putu k smanjenju velikih površina intenzivno održavanih travnjaka i njihovoj zamjeni suvremenim nasadima koje pružaju veću estetsku vrijednost, podržavaju bioraznolikost i zahtijevaju manje resursa za održavanje.
Ako bih trebao sažeti osječki stil koji priželjkujem u nekoliko riječi, onda bi to bio spoj razgranate mreže pješačkih površina i biciklističkih staza pod krošnjama stabala, povijesnih i novih parkova u svakoj gradskoj četvrti, smanjenih površina pod travnjacima i prirodno oblikovanih nasada bogate sezonske dinamike. Takav pristup mogao bi postati nešto po čemu će građani i posjetitelji odmah prepoznati Osijek. Grad koji nije zelen samo po količini zelenih površina nego po kvaliteti funkcionalnosti i promišljenosti svojih krajobraznih rješenja.
- Jure Smajić u osječkoj Ribarskoj ulici © Unikom Osijek
Ako danas pogledate Osijek iz perspektive 2035. godine, kakav biste željeli da bude odnos između grada, Drave i zelenih površina koje ga oblikuju? Postoji li dio grada koji smatrate najvećim neiskorištenim potencijalom za ozelenjivanje i kako biste ga voljeli vidjeti za deset godina?
Prije svega želio bih da Promenada uz Dravu ojača svoju ulogu osječke kralježnice. Ona je danas hortikulturno uređena šetnica s biciklističkom stazom, a ima potencijal postati kontinuirani sustav javnih zelenih površina, igrališta i parkova od Višnjevca do Nemetina. Više sportsko-rekreacijskih sadržaja, prostora za djecu i starije, prirodnih plaža, pontona i malih pristaništa i drugih sadržaja koji ljude privlače na rijeku tijekom cijele godine. Zelene površine Gornjodravske obale uz Promenadu imaju potencijal postati novi suvremeni dnevni boravak svih generacija Osječana. Malo koji europski grad ima takvu rijeku u samom središtu grada, a da je toliko prostora uz nju još uvijek neiskorišteno.
Volio bih vidjeti uspostavljenu kontinuiranu zeleni mrežu Osijeka. Drvorede, parkove, kanale i zelene koridore koji bi povezali sve gradske četvrti. U najavi je rekonstrukcija Strossmayerove ulice te bude li ona doista dovoljno zelena Osječani bi mogli biciklom od Retfale do Donjeg grada, dakle čitavom dužinom grada, voziti kroz hlad stabala.
- Rondel velikana © Unikom Osijek
Prsten oko Tvrđe i danas je kao i na početku 20. stoljeća veliki potencijal. Prijašnje generacije su dio potencijala iskoristile te nam ostavile sustav povijesnih parkova oko Tvrđe. No, istočni, sjeverni i dio zapadnog dijela prstena i dalje stoji neiskorišten. Rekonstrukciju tih dijelova nekadašnjih fortifikacijskih površina i bastiona ne vidim kao vraćanje u prvobitno stanje i puko čuvanje povijesnog identiteta, već kao krajobraznu interpretaciju povijesne baštine koja će biti u službi modernom čovjeku i njegovim potrebama.
Možemo govoriti i o obnovi zapuštenih kanala, otvaranju zacijevljenih vodotoka, uređenju osječkih bajera i stambenog zelenila. Veliki je potencijal i u obnovi svih ulaza u grad koji bi kroz suvremene krajobrazne intervencije mogli odmah ostavljati dojam da ulazite u grad koji drži do svoga prostora.
- © Unikom Osijek
A možda najviše od svega želio bih da za deset ili dvadeset godina posjetitelji za Osijek ne kažu samo da je lijep slavonski grad po mjeri čovjeka, već grad koji živi na rijeci i diše svoje zelenilo.
Stjepan Felber | Ekovjesnik