Zabranom korištenja palminog ulja protiv masovne deforestacije
Može li proizvodnja palminog ulja postati „održiva“?
Potražnja za palminim uljem u posljednjih je deset godina naglo porasla uz istovremeni porast krčenja šuma u zemljama koje su njegovi glavni proizvođači. S ciljem smanjivanja deforestacije nastoje se razviti „održivi“ procesi proizvodnje palminog ulja, ali se poduzimaju i ozbiljne mjere poput nove norveške zabrane njegovog uvoza.
Povećani zahtjevi za palminim uljem diljem svijeta
Razna hrana, bio-goriva i kozmetika proizvode se na bazi palminog ulja, a kako je jeftino ima vrlo široku industrijsku primjenu. Globalna potrošnja palminog ulja u 2006. godini iznosila je 37 milijuna tona te je porasla na 64,2 milijuna tona u 2016.
Roberto Cazzolla Gatti, znanstveni suradnik u Forest Advanced Computing and Artificial Intelligence laboratoriju na odjelu za šumarstvo i prirodne resurse Sveučilišta Purdue, navodi kako palme od koji se proizvodi ulje rastu u nekim od najosjetljivijih i ekološki bitnih šuma svijeta koje je vrlo važno zaštititi. Također, smatra kako je u procesu proizvodnje ulja uvijek prisutan značajan gubitak šuma, bez obzira na to koliko se on smatrao ekološki održivim. Stoga, čini se da ne postoji ekološki prihvatljiv način proizvodnje palminog ulja, kojim bi se zadovoljile današnje globalne potrebe za istim.
Potreban viši stupanj zaštite vrijednih šuma
Okrugli stol o održivom palminom ulju (engl. The Roundtable on Sustainable Palm Oil - RSPO), kojeg su osnovali trgovci, banke, investitori i zagovornici za zaštitu okoliša 2004. godine, i Palm Oil Innovation Group, slična organizacija osnovana 2013. godine, razvili su smjernice koje proizvodnju i prodaju palminog ulja čine održivom. Oznaka „održivo“ znači osigurati procjenu vrijednosti očuvane šume i smanjiti negativne emisije ugljika u procesu, što, prema Gattijevim riječima, nije nimalo učinkovito.
Na temelju zapisa vladinih odjela i nevladinih organizacija te satelitskih podataka iz razdoblja od 2001. do 2016. godine, Indonezija, Malezija i Papua Nova Gvineja su izgubile oko 31 milijun hektara šumskog pokrova, što je oko 11 posto njihovog ukupnog šumama pokrivenog zemljišta.
Od 2007. godine, izgubljeno je oko 41.000 hektara šuma godišnje, s tim da je više od 38 posto posječenog zemljišta na područjima koja zahtijevaju „održivo održavanje“. No, jasno je i da je danas za proizvodnju palminog ulja neophodna deforestacija. Ona obuhvaća sječu i paljenje stabala, što onečišćuje okoliš – emitira stakleničke plinove i ima negativan utjecaj na ljudsko zdravlje.
Izgled ovog indonezijskog otoka svjedoči o razmjerima deforestacije, a mjere poduzete kako bi se osigurala „održiva“ proizvodnja palminog ulja u jugoistočnoj Aziji nisu je zaustavile. / Fotografija: Roberto Cazzolla Gatti
Nepovratno izgubljena staništa orangutana
Nadalje, deforestacija ugrožava staništa mnoge flore i faune, osobito trima preostalima vrstama orangutana na planetu. Naime, veliki broj orangutana izgubilo je svoje stanište zbog proizvodnje palminog ulja u Indoneziji i Maleziji.
„Trebali bismo biti svjesni našeg korištenja proizvoda s palminim uljem i razmotriti alternative poput sjemenki uljane repice, lana i suncokreta. Mnogo stoljeća živjeli smo bez palminog ulja i to sigurno možemo ponoviti“, istaknuo je Gatti.
Norveška zabrana uvoza palminog ulja!
Norveška će biti prva zemlja koja će svojoj industriji bio-goriva zabraniti uvoz palminog ulja povezanog s deforestacijom. Naime, norveški parlament je zabranu izglasao prošli tjedan, a stupa na snagu 2020. godine.
Odlukom norveškog parlamenta poziva se na formiranje sveobuhvatnog prijedloga politike i poreza vezanih za bio-goriva kako bi se u potpunosti isključila bio-goriva s rizikom krčenja šuma.
„Norveška je ovom odlukom postala bitan primjer ostalim državama svijeta te njome naglašava potrebu za ozbiljnom reformom svjetske industrije palminog ulja“, rekao je Nils Hermann Ranum iz Rainforest Foundation Norway (RFN) u priopćenju za EcoWatch.
Fotografija: Rainforest Foundation Norway / Twitter
Mane bio-goriva na bazi palminog ulja te zabrinutost proizvođača
U izvješću RFN-a iz 2017. navodi se da bio-gorivo na bazi palminog ulja (biodizel) ima čak nekoliko puta lošiji utjecaj na klimu i klimatske promjene od fosilnih goriva koja zamjenjuje. Naime, norveška potrošnja goriva na bazi palminog ulja dostigla je vrhunac 2017. godine. Iz RFN-a navode kako je država potrošila 317 milijuna litara biodizela na bazi palminog ulja, što predstavlja deset posto njihove ukupne potrošnje dizela.
Indonezijska vlada kao i indonezijski proizvođači palminog ulja izrazili su zabrinutost zbog prošlotjednog norveškog poteza. „Iako odluka Norveške neće imati značajan utjecaj na naš izvoz, ona će postati loš primjer drugim državama“, navodi za The Straits Times Fadhil Hasan, direktor za vanjske poslove Indonezijske udruge proizvođača palminog ulja (Indonesian Palm Oil Producers Association).
Nadalje, Oke Nurwan, direktor za vanjsku trgovinu u indonezijskom ministarstvu trgovine, također je zabrinut jer smatra kako bi ostale države mogle slijediti norveški primjer. „Daljnja politika zasigurno će pojačati negativan dojam o proizvodima palminog ulja“, zaključio je Nurwan.
Barbara Kalebić | Ekovjesnik