COP24: što je zaključeno i zašto se toliko dugo čekalo na dogovor?
Završena 24. UN-ova Konferencija o klimatskim promjenama
Nakon dva tjedna intenzivnih pregovora, u subotu navečer su predstavnici više od 190 zemalja u poljskim Katowicama postigli konačan dogovor o primjeni Pariškog sporazuma. No, znanstvenici, ali i sami sudionici konferencije smatraju kako je mnogo toga još ostalo neriješeno.
Što je dogovoreno?
Glavni dogovor vezan je uz provedbu Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama iz 2015. godine. To uključuje dogovor o načinu na koji će zemlje potpisnice sporazuma mjeriti, izvještavati i potvrđivati svoje napore za smanjenje emisija stakleničkih plinova, što je ključni element jer osigurava da se sve zemlje pridržavaju odgovarajućih normi i ne izbjegavaju zadane obveze.
Zašto je trebalo tako dugo?
Velike polemike vođene su oko ugljičnih kredita, odnosno trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova, gdje je zastoj između Brazila i drugih zemalja nad pravilima za nadzor ugljičnih kredita prijetio prekidanju razgovora. Ono što se dogodilo jest da je Brazil težio za slabijim pravilima na tržištu ugljika, unatoč snažnoj opoziciji mnogih drugih zemalja. Rasprave po tom pitanje odgođene su do iduće godine, a ključni rok za postavljanje novih, ambicioznijih ciljeva za smanjenje onečišćenja je 2020.
Upravo je u tome ključni nedostatak ovogodišnje konferencije, a to je odsustvo rasprava s tehničkim fokusom. Naime, trenutni sustav trgovanja ugljičnim emisijama stavlja svijet na rizik od zagrijavanja za oko 3 stupnja iznad predindustrijskih razina do 2100. godine, što može rezultirati sušama, poplavama, porastom razine mora i padom poljoprivrednih aktivnosti.
Upozorenja o globalnom zagrijavanju su sve veća, a već smo više puta spominjali posljednji izvještaj Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) u kojem vodeći svjetski znanstvenici upozoravaju kako nam preostaje svega desetak godina da globalno zatopljenje zadržimo na najviše 1,5 °C, nakon čega će zatopljenje od samo pola stupnja znatno pogoršati rizik od ekstremnih vremenskih neprilika i siromaštva za stotine milijuna ljudi.
Iako SAD odbija prihvatiti stav znanosti o klimatskim promjenama - pokušavajući pritom potaknuti ekstrakciju ugljena i smanjiti kontrolnu onečišćenja, američke savezne agencije su u studenom ove godine objavile izvješće kako je odbijanje svjesnosti o klimatskim promjenama ne samo opasno, već i iznimno skupo: “S kontinuiranim rastom emisija po povijesnim stopama, godišnji gubici u nekim gospodarskim sektorima projiciraju se do stotina milijardi dolara do kraja stoljeća, što je više od sadašnjeg bruto domaćeg proizvoda mnogih američkih država.”
Znanstvenici gurnuti u drugi plan
Sjedinjene Američke Države, Rusija, Saudijska Arabija i Kuvajt udružili su snage kako bi spriječili da održana konferencija u potpunosti prihvati navode znanstvenika o klimatskim promjenama obrazložene u najnovijem IPCC-ovom izvješću. Australija se pak pridružila SAD-u u poticanju ekstrakcije ugljena, a Brazil je pod vodstvom svog novog predsjednika, Jaira Bolsonaroa, signalizirao klimatski skepticizam povlačeći svoju ponudu za domaćina na sljedećoj, 25. UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama.
Međutim, zemlje članice Europske unije, pregršt drugih razvijenih zemalja i brojne zemlje u razvoju, uključujući one najsiromašnije i najranjivije, potvrdile su da će nastojati ispuniti IPCC-ove savjete o ograničavanju zagrijavanja na više od 1,5 °C.
Sljedeća konferencija odvijat će se u Čileu, no ključna konferencija bit će ona u 2020. godini, do kada zemlje moraju ispuniti postojeće ciljeve za smanjenje emisija i postaviti nove ciljeve za period do 2030. godine i dalje.
Klara Perović / Ekovjesnik