Kanal Dunav-Sava potvrđen kao strateški projekt
Rješenje za razvoj Slavonije je u Strategiji prostornog razvoja Hrvatske
O gradnji kanala govori se već nekoliko stoljeća, a pedesetak godina pripremaju se projekti za spoj Dunava kod Vukovara sa Savom kod Šamca. Već je odavno izrađena prostorno-planska dokumentacija za izgradnju višenamjenskog kanala u dužni od 61,5 kilometara, no u Vukovaru ne žele realizaciju ovog projekta.
Osim lokacije za TE Peruća, koja je uvrštena u Strategiju prostornog razvoja Hrvatske, još je jedan razvojni projekt oko kojeg se dižu političke tenzije uvršten u ovaj strateški dokument. Također jednoglasnom odlukom svih saborskih zastupnika, jer se radi o istom dokumentu. Riječ je o projektu prokopa kanala Dunav-Sava o kojem se govori već desetljećima, da ne kažemo stoljećima, a oko kojeg se u posljednje vrijeme sukobljavaju čelnici Vukovara i Vukovarsko-srijemske županije, inače i jedni i drugi iz vladajuće stranke.
Kraći put prema zapadu za 417 kilometara
U Strategiji prostornog razvoja Hrvatske, koja je upravo službeno objavljena, kao jedan od ciljeva koje treba realizirati navodi se da treba „predvidjeti početak mogućeg puštanja u rad kanala Dunav – Sava te nove luke (oko 500 ha zemljišta predviđeno je za gospodarsko-prometne djelatnosti) kao motora razvoja riječnog prometa (direktno zainteresirane dvije države, a i države srednje Europe pokazuju značajan interes)“. Nadalje se navodi kako je prostor istočne Slavonije „prostor s nekoliko ključnih infrastrukturnih projekata u RH: višenamjenski kanal Dunav – Sava, luka Vukovar (kao točke budućeg intermodalnog sustava), projekt uređenja plovnog puta rijeke Save na IV./V. klasu, razvoj putničkog i teretnog zračnog prometa, nastavak gradnje autoceste A5 od Osijeka prema Mohaču na koridoru 5C.“
O gradnji kanala govori se već nekoliko stoljeća, a pedesetak godina pripremaju se projekti za spoj Dunava kod Vukovara sa Savom kod Šamca. Već je odavno izrađena prostorno-planska dokumentacija za izgradnju višenamjenskog kanala u dužni od 61,5 kilometara. Prokopom, bolje rečeno izgradnjom tog kanalskog sustava na kojem bi bilo nekoliko preljevnica, jer je Sava na nešto višoj nadmorskoj visini nego Dunav, skratio bi se vodeni put prema zapadu za čak 417 kilometara, a prema istoku za 85 kilometara. Sava je, naime, plovna do Siska, a po ovoj računici teret bi se dalje vozio željezničkom prugom do Zagreba i dalje nizinskom prugom do Rijeke. Cilj je povezati luku Rijeka preko luke Vukovar s industrijskim dijelom sjeverne Europe i bugarskim lukama na Crnom moru, što bi omogućilo da najjeftiniji transport robe iz Azije do zapadnoeuropskog tržišta ide preko Hrvatske.
Prošle je godine u Jarugama u Brodsko-posavskoj županiji već pušten u rad dio tog budućeg velikog sustava - crpna stanica koja vodu iz rijeke Save pušta u Biđ-bosutski kanal i omogućuje napajanje 8.500 hektara oranica.
Riječkom ili Unskom prugom do Siska, pa kanalom u Dunav
Ukoliko bi se ipak jednog dana obnovila i Unska pruga, prokop ovog kanala bio bi od velike važnosti i za tri dalmatinske luke, one u Zadru, Šibeniku i Splitu, odakle bi do Siska i dalje također mogle poteći određene vrste roba, jer je svaka od tih luka specijalizirana za određenu vrstu roba. Željeznička pruga od Šibenika ili Splita preko Knina i Bihaća do Siska jednako je povoljna prometna veza za prijevoz robe, kao i pruga od Rijeke preko Zagreba do Siska. Put prema istoku skraćuje se za 85 kilometara, jer se brže stiže do puno šireg i plovnijeg Dunava u koji inače brodovi iz Save ulaze tek kod Beograda.
Pored prometne funkcije, kanal bi služio i za potrebe navodnjavanja poljoprivrednih površina te sportske i druge aktivnosti. Projektirani su sustavi navodnjavanja čak 33 tisuće hektara poljoprivrednih površina koji bi omogućili prelazak s tradicionalne poljoprivrede u Slavoniji, odnosno s uzgoja pšenice, kukuruza, suncokreta ili soje na uzgoj raznog povrća i voća, ili nekog drugog industrijskog bilja.
Kanal je već u europskim razvojnim dokumentima
O projektu prokopa kanala kod nas se tradicionalno govori uoči izbora, obično parlamentarnih, no ipak treba primijetiti kako se kanal Dunav-Sava spominje već i u brojnim europskim dokumentima. Tako se u dokumentu Interreg iz lipnja ove godine, dakle u razvojnim projektima koje financira EU, navodi kako ovaj projekt još nije realiziran, ali je „dostupna studija izvedivosti, koja nije napravljena u skladu s normama Europske unije; geotehnička studija je djelomično završena; usvojena je studija utjecaja na okoliš“. Napominje se, također, kako je okvirna cijena projekta 850 milijuna eura, dakle 6,4 milijarde kuna. U svakom slučaju to je vrlo ozbiljan projekt, moglo bi se reći i najvažniji od projekata koji su nakon izgradnje autocesta i skorog početka gradnje Pelješkog mosta preostali Hrvatskoj.
Međutim, vukovarska gradska vlast protivi se realizaciji projekta, gradonačelnik Penava tvrdi kako bi izgradnja kanala uništila našu najveću riječnu luku. Luka Vukovar trenutno ostvaruje promet od oko 300 tisuća tona, otprilike kao i teretna luka Zadar. Po projektu bi se teretna luka trebala izmjestiti, jer nema dovoljno prostora za procijenjene buduće potrebe, a putnička luka ostala bi na istom mjestu. Kako je gradonačelnik Penava prije nekoliko dana rekao na sjednici Gradskog vijeća, kanal je nepotreban ne samo zbog pogubnog utjecaja na slavonske šume i poljoprivredu, već i zato što je vodostaj Save u stalnom opadanju. Iako se teret po njemu ne bi prevozio rijekom Savom, vukovarska luka može sve bolje poslovati, jer teret svakako mora ići preko nje. Kao da u slučaju gradnje kanal ne bi prolazio kroz Vukovar.
Uglavnom, kako je ovaj projekt sada potvrđen državnom Strategijom prostornog razvoja, može se očekivati kako će se za njega založiti europarlamentarci i da će se ugraditi u europske razvojne projekte. Kao što su nakon dugih priprema u Hrvatskoj izgrađene autoceste, ovaj projekt bi se na kraju ipak mogao konačno realizirati, unatoč tvrdnjama lokalne vlasti u Vukovaru kako se njime pogoduje građevinskom lobiju i nekim osobnim interesima.
Edvard Šprljan