Zagrijavanje za pola stupnja moglo bi učiniti toplinski utjecaj mnogo gorim
Drastične promjene između poplavnih i sušnih stanja predstavljaju veliki izazov, no opasnosti bi mogle biti znatno manje ostvarivanjem cilja od 1,5 °C
Pola stupnja zagrijavanja ne zvuči mnogo, ali postoje novi dokazi da bi moglo značiti veliku razliku u pogledu količine kiše i sušnih razdoblja
Japanski znanstvenici otkrili su nove dokaze koji pokazuju da bi porast prosječne svjetske temperature u malom iznosu od samo pola stupnja mogao imati drastični utjecaj. Zaključili su da si svijet ne može priuštiti odgodu akcije za smanjenje ispuštanja stakleničkih plinova i usporenje globalnog zagrijavanja u iznosu od 1,5 °C do 2100. godine – „idealnog cilja“ Pariškog sporazuma za ograničenje zagrijavanja ispod 2 °C u odnosu na predindustrijske razine.
Promjena temperatura od čak 0,5 °C mogla bi značiti ogromnu razliku u pogledu opasnosti od katastrofalnih suša i poplava.
Najekstremniji događaji mogli bi biti i do deset puta gori od današnjih
Ako se vlade budu držale samo slova, ali ne i duha postizanja ciljeva Pariškog sporazuma iz 2015. godine te dozvole da se zagrijavanje poveća do maksimalno dozvoljenih 2 °C, nastat će intenzivne kiše diljem Sjeverne Amerike, Europe i Azije te još snažnije suše na Mediteranu.
Iako bi se prosječni intenzitet svake poplave ili suše znatno povećao, intenzitet najekstremnijih događaja mogao bi biti još gori i to čak do 10 puta! To znači da bi najgore poplave koje se mogu zamisliti za 80 godina bile deset puta gore od najgorih današnjih.
Istraživači diljem svijeta u središtu istraživanja poput ovoga imaju novi način promatranja budućih klimatskih projekcija osmišljenih na nizu mogućih ishoda planeta koji je prepoznao klimatske promjene, zavjetovao se da će reagirati na njih, ali nije uspio provesti dovoljno velike korake.
Globalna temperatura može doseći porast od 3 °C do kraja stoljeća
Planet je već sada topliji u prosjeku za 1 °C nego što je bio prije jednog stoljeća. Istraživači upozoravaju još od postizanja Pariškog sporazuma da će u sadašnjem obliku i s trenutnim stanjem nacionalne i internacionalne predanosti prosječna svjetska temperatura doseći porast od barem 3 °C do kraja stoljeća.
To bi bio katastrofalan ishod. Posljednjih nekoliko godina mnoštvo novijih istraživanja definiralo je potencijalnu katastrofu čak i pri ostvarenju maksimalno dozvoljenog porasta od 2 °C te pružilo dokaze da bi ograničenje ukupnog zagrijavanja do 1,5 °C spasilo ne samo ekonomsku štetu nego čak i izgubljenu nadu za naš planet.
Pokazali su kako bi samo pola stupnja više rezultiralo povišenjem razine mora za 10 centimetara što bi predstavljalo prijetnju egzistenciji već sada osjetljivih malih otočnih država i poplavnih nizina te predstavljalo opasnost za koraljne grebene i arktički led.
Posljednje istraživanje jednostavno naglašava fenomen poznat kao hidrološki indeks intenzifikacije slijedom događaja. Ovaj čudni naziv skriva okrutnu posljedicu prosječnog zagrijavanja: ako se temperatura poveća, povećavaju se i ekstremne temperature. To je ono što prosjek označava, srednju vrijednost svih krajnosti.
Obilnije kiše
Ako se prosječne temperature povećaju, povećava se i kapacitet zraka za vlagu što znači da kada budu padale kiše, padat će u još većoj količini. Kada kiše ne budu padale, podzemna će voda lakše isparavati.
Tako će krajolici poput jugozapada Sjedinjenih Američkih Država, koji su već skloni vrućini i sušama, moći očekivati još više toplinskih valova, šumskih požara te intenzivnije i duže suše, dok će jugoistok moći očekivati više poplava.
U posljednjem istraživanju istraživača sa Sveučilišta u Tokiju, objavljenom u časopisu Scientific Reports, promatrana je razlika ishoda u već sada brzo zagrijavajućem svijetu između zagrijavanja za 1,5 °C i 2 °C da bi se otkrilo kako bi čak i pola stupnja iznad idealne vrijednosti jako lošu situaciju moglo učiniti još gorom u pogledu kiše i popratnih poplava, suša, odrona, propadanja žetve i manjka vode.
„Velika šteta takvih velikih promjena između stanja suše i poplava predstavlja ogroman izazov za adaptaciju“, zaključuju istraživači. „Otkrića upućuju na to da bi se opasnost mogla znatno smanjiti ostvarivanjem cilja od 1,5 °C.“
Žarko Šaravanja / Ekovjesnik