Kompanije za hidraulično frakturiranje profitiraju, dok se planet utapa u plastici
Kršenjem zakona plastika ima značajan utjecaj na okoliš već u samom početku njezine proizvodnje
Uz probleme (ne)zbrinjavanja plastičnog otpada, značajan utjecaj na okoliš ima i dobivanje sirovina za njezinu proizvodnju. Kompanije koje se bave izvlačenjem fosilnih goriva za industriju plastike u zadnjih par godina profitiraju, iako posluju loše i protiv zakona.
Masovna proizvodnja plastike
Planet gušimo plastikom. Sve od odbačenih boca za vodu do vrećica iz trgovina onečišćuje vodene ekosustave, ugrožavajući život morskih bića, ali i ostale sastavnice okoliša. Problem je odavno poprimio globalne razmjere te je naširoko poznat jer je medijsko izvještavanje o plutajućim nakupinama plastičnog otpada u Tihom oceanu teško kome moglo promaknuti.
No ono što je manje poznato i što potiče plutanje plastičnog otpada oceanima sam je početak životnog vijeka plastike, a to je hidrauličko frakturiranje (eng. fracking). Ono obuhvaća ubrizgavanje smjese vode, pijeska i kemikalija u bušotine pri čemu dolazi do razbijanja pijeska škriljevca i oslobađanja prirodnog plina ili nafte, što su glavne sirovine u proizvodnji plastike.
Kao što je nedavno izvijestio Guardian, u manje od jednog desetljeća uloženo je desetak milijardi američkih dolara u stvaranje novih proizvodnih mjesta diljem svijeta kako bi se fosilna goriva prevela u smolaste, plastične pelete koje se zatim koriste u proizvodnji plastičnih proizvoda. Kompanije koje profitiraju od ovog vala masovne proizvodnje plastike uvelike pridonose rastućoj krizi klimatskih promjena i paralelnom stvaranju nezbrinutih hrpa plastičnog otpada.
Problemi u samom početku
Jedna od kompanija koja stoji iza tog vala proizvodnje plastike je kemijska kompanije Ineos sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu. Iako široj javnosti nije poznata kao Shell ili Exxon, Ineos je u centru rastuće industrije plastike, a šteta koju uzrokuje vidljiva je na plažama kojima se proteže gomila odbačenog plastičnog otpada.
75 proizvodnih pogona kompanije Ineos u 22 zemlje odgovorno je za curenje raznih kemijskih tvari, požare, eksplozije te onečišćenje zraka i klime. To uključuje i požar jednog takvog kemijskog postrojenja u Njemačkoj 2008. godine te onečišćenje zraka u Škotskoj, gdje su Grangemouth postrojenja kompanije Ineos bila najveći emiteri ugljikovog dioksida u zemlji 2016. godine.
Nadalje, djelovanje kompanije Ineos utječe i na onečišćenje zajednica tisućama milja daleko u Pennsylvaniji i Ohiou, gdje industrija hidrauličkog frakturiranja oštećuje krajolik, onečišćuje vodu i prijeti javnom zdravlju ljudi. Kompanija koristi ukapljeni plin izvađen iz tvorevina pijeska (škriljavac) kao sirovinu u kemijskim postrojenjima. Kako bi zadovoljila te zahtjeve, nedavno je izgradila flotu, tzv. „zmajskih brodova“ (engl. "dragon ships") za transport lako hlapivog ukapljenog plina preko Atlantika.
Daljnji napredak uz kršenje zakona
Ineos i dalje širi svoju proizvodnju. Nakon prvog prelaska jednog od brodova s ukapljenim plinom iz Sjedinjenih Američkih Država u Ujedinjeno Kraljevstvo, predsjednik Ineosa naveo je u priopćenju kompanije kako taj događaj smatra značajnim za napredovanje u ovom području, točnije naziva ga „događajem koji bi mogao potaknuti revoluciju korištenja plina iz škriljavca.“
Proširenje obujma poslovanja zahtijevat će nove cjevovode poput Mariner East 2 cjevovoda koji je trenutno u izgradnji preko Pennsylvanije. Projekt pripada tvrtki Sunoco, podružnici Energy Transfer Partnersa, tvrtke koja stoji iza Dakota Access Pipelinea, projekta koji je zbog svog lošeg utjecaja na okoliš doživio veliki otpor javnosti.
Također, postoji i pokret za zaustavljanje Mariner East projekta na mjestima diljem države gdje su stanovnici izgubili svoju zemlju u svrhu izgradnje cjevovoda Sunoco tvrtke. Zemlja im je oduzeta od strane tvrtke uz kompenzaciju, a rečeno im je da moraju omogućiti izgradnju cjevovoda blizu njihovih domova, škola i ostalih društvenih centara.
Sunocovi rezultati su bili zabrinjavajući i prije početka samog bušenja. Naime, od 2010. godine tvrtka je zabilježila veći postotak izlijevanja sadržaja cjevovoda od svojih konkurenata, a izlijevanja su se nastavila i tijekom puštanja cjevovoda u pogon.
Deseci izlijevanja tijekom bušenja te nesreće i nekoliko slučajeva onečišćenja vodenih resursa na kraju su prisilili američku vladu da zaustavi izgradnju početkom ove godine. Državni regulatori zaštite okoliša Pennsylvanije smatraju da je tvrtka Sunoco „prekomjerno i namjerno kršila“ zakone o zaštiti okoliša, što je dovoljno za zaustavljanje projekta.
Dana 8. veljače ove godine, Odjel za zaštitu okoliša Pennsylvanije, nakon izdavanja kazne tvrtki Sunoco od 12,6 milijuna američkih dolara, ipak je dopustio nastavak izgradnje cjevovoda.
Potrebno je krenuti u drugom smjeru
Dok hrpe plastike plutaju oceanima pojavljujući se tako u naslovima svjetskih novina i portala, istina je da ovakav model poslovanja uz dosta propusta, od bušotina u Pennsylvaniji i cjevovoda koji prenose materijale u SAD, do onečišćenja zraka iz petrokemijski postrojenja za proizvodnju plastike u Ujedinjenom Kraljevstvu, najviše pogađa ljudske zajednice i planet.
Pennsylvania je s pravom zaustavila bušenje i gradnju cjevovoda u svrhu proizvodnje plastičnih materijala. Ako želimo stvoriti stabilnu klimu i zdrav planet za sve, potrebni su detaljni državni zakoni koji će strogo regulirati ovakve „piratske“, loše planirane i izvedene projekte. Nadalje, Europa treba političke vođe koji su spremni zaustaviti hidrauličko frakturiranje prije nego li je ono i počelo.
Barbara Kalebić - Ecowatch / YES! Magazine / Ekovjesnik