Zagrebački parkovi – može(mo) li drukčije i bolje?
Da mora(mo) drukčije i bolje potvrđuje i način na koji bez uključivanja javnosti nastaje prvi zagrebački urbani voćnjak
Konferencija „Parkovi za sve“ održat će se u organizaciji Hrvatske komore arhitekata i Inicijative za javni voćnjak na Jarunu, i to u petak 25. studenog u ORIS Kući arhitekture u Zagrebu. U sklopu konferencije održat će se i panel rasprava na temu „Može li (Zagreb) drugačije i bolje?“.
Opće je poznato kako urbana priroda gradovima i njegovim stanovnicima pruža razne dobrobiti te višestruke vrijednosti u urbanističkom, kulturnom, ekološkom, društvenom, zdravstvenom i ekonomskom smislu. Kako ističu organizatori konferencije, javne zelene površine „mogu se smatrati i pokazateljem razine urbane kulture neke zajednice“. Zagreb je u tom pogledu svakako grad duge i bogate tradicije, čije je perivojno stvaralaštvo značajno utjecalo na njegov prostorni identitet. Nažalost, u Zagrebu smo posljednjih desetljeća uglavnom svjedočili izraženim prostornim i urbanističkim degradacijama, a postojeće i rijetke nove zelene površine ne odgovaraju potrebama suvremenog stanovništva 21. stoljeća, a još manje pridonose prilagodbi i ublažavanju klimatskih promjena te očuvanju urbane bioraznolikosti.
Na konferenciji „Parkovi za sve“ sudjelovat će stručnjaci iz područja arhitekture i urbanizma, krajobrazne arhitekture, sociologije, povijesti umjetnosti, kao i predstavnici lokalne vlasti kao provoditelja urbanih politika. U prvom tematskom bloku predavanja pod nazivom „Ishodišta – inspiracija i modeli za buduće djelovanje“ predstavit će se povijesna ideja javnih gradskih parkova, zagrebačko perivojno stvaralaštvo i planovi od početka 20. stoljeća do danas te dati osvrt na suvremene koncepte artikulacije zelenog sustava grada kao što je zelena infrastruktura, a sve s ciljem pronalaženja „inspiracija“ i modela za buduće djelovanje.
Konferencija „Parkovi za sve“ održat će se u organizaciji Hrvatske komore arhitekata i Inicijative za javni voćnjak na Jarunu, i to u petak 25. studenog u ORIS Kući arhitekture u Zagrebu.
U drugom tematskom bloku „Gradski parkovi za 21. stoljeće“ aktualizirat će se tema građanske participacije, urbane bioraznolikosti, prirodnih dječjih igrališta, javnih terapijskih vrtova i koncepta „jestivog grada“ kao naznaka za drukčiju i raznolikiju tipologiju gradskih parkova 21. stoljeća. Na kraju konferencije uslijedit će panel rasprava pod nazivom „Može li drugačije i bolje?“ u kojoj će sudjelovati provoditelji urbanih politika te arhitekti, urbanisti, krajobraznih arhitekti i sociolozi, ali i šira javnost putem online prijenosa konferencije.
Cilj konferencije je potaknuti promjenu i definirati drukčije modele artikulacije javnih prostora urbanog zelenila, i to suradnjom gradske uprave sa stručnjacima, ali i sustavnim uključivanjem javnosti u procese planiranja i donošenja odluka.
Podbrežje kao zamjenska lokacija za Jarun
U brojnim europskim i svjetskim gradovima sade se javni voćnjaci o kojima se brinu volonteri i udruge specijalizirane za urbanu poljoprivredu, a građani/ke sudjeluju u njihovom održavanju i unapređenju, ali i besplatnom branju plodova. Javni voćnjaci su izuzetno važni za ozelenjavanje gradova, očuvanje urbane bioraznolikosti i ublažavanje posljedica klimatskih promjena, ali predstavljaju i mjesta za druženje, igru i edukaciju.
Inicijativa za javni voćnjak na Jarunu jedan je od organizatora konferencije „Parkovi za sve“, stoga smo razgovarali s Vesnom Janković, pokretačicom Inicijative te ujedno moderatoricom panel rasprave „Može li drugačije i bolje?“.
- Prva inicijativa za javni voćnjak u Zagrebu pokrenuta je još 2015. godine u sklopu zagovaranja parka za kvart Kajzerica, a prošle godine Vaša inicijativa predložila je podizanje javnog voćnjaka na Jarunu, na livadi između ulice A. Stipančića i V. Ranogajca. Iako to Grad Zagreb još nije službeno objavio, prvi javni voćnjak ipak se uređuje u Podbrežju. Kako komentirate ovu informaciju s kojom šira javnosti još uvijek nije upoznata?
Načelno podržavamo diverzifikaciju parkovnih površina u Zagrebu pa tako i sadnju javnog voćnjaka u Podbrežju. Tijekom za sada jedinog razgovora, na koji smo bili pozvani od strane nadležnih gradskih ureda u ožujku ove godine, našoj inicijativi je ponuđeno Podbrežje kao zamjenska lokacija umjesto Stipančićeve koju smo tražili. Objasnili smo da smo kvartovska inicijativa i da želimo da naš park-voćnjak bude mjesto oživljavanja susjedstva. Osim toga, umjesto gotovog projekta koji je netko drugi osmislio, želimo odluku o konačnom izgledu, pa tako i izboru sadnica, donijeti u suradnji s budućim korisnicima.
- Vijest o Inicijativi za javni voćnjak na Jarunu imala je prilično pozitivan i velik odjek u medijima. Poznato je da javni voćnjaci osim svoje „jestive“ namjene imaju i važnu ulogu u svakodnevnom životu lokalne zajednice. Koje ste voćke odabrali za sadnju i koje ste sve sadržaje i aktivnosti predvidjeli za različite dobne skupine građana i građanki?
Članica naše inicijative, krajobrazna arhitektica Petra Pavleka izradila je dvije skice mogućeg krajobraznog rješenja za Stipančićevu. Obje su predvidjele raznoliku sadnju vođenu načelima permakulture i regenerativne poljoprivrede: od grmova bobičastog voća i šumarica do različitih voćaka. Konačnu odluku o izboru htjeli smo donijeti u suradnji sa susjedima. Što se tiče društvenih sadržaja, predvidjeli smo postavljanje klupa i stolova gdje bi se ljudi mogli družiti. Uspostavili smo suradnju i s vrtićima i školama u kvartu jer mislimo da bi naš park-voćnjak mogao biti i mjesto „nastave na otvorenom“, mjesto na kojem bi djeca mogla ne samo učiti o bioraznolikosti, ekologiji, proizvodnji hrane, nego i sudjelovati u sadnji i održavanju nasada. Bilo je još raznih ideja, poput izložbi na otvorenom, čitanja poezije, „buvljaka“, razmjene recepata... Cijela priča je postavljena otvoreno i razvijat će se ovisno o prijedlozima svih uključenih.
- Koliko daleko ste odmakli s pripremama, kako teče suradnja s gradskom upravom? Ima li je uopće i jeste li dobili odgovor na prijedloge Inicijative?
U ožujku ove godine su nas iz gradske uprave obavijestili da lokacija u Stipančićevoj nije u 100-postotnom vlasništvu grada (iako u katastarskim knjigama stoji da je grad vlasnik, a GUP-om je predviđena kao Z1, tj. zelena površina) te su tražili da im predložimo drugu lokaciju, što smo i učinili. U kolovozu smo dobili mišljenje Ureda za imovinu u kojem stoji da je ta nova lokacija provjereno gradska. Nakon toga uputili smo zahtjev za očitovanje i molbu za sastanak Gradskom uredu za prostorno uređenje. Nažalost, do danas nismo dobili odgovor.
- Unatoč zalijevanju mladih stabala, na čemu je prema tvrdnjama Zagrebačkog holdinga – podružnice Zrinjevac svakodnevno radilo nekoliko timova, ovog smo ljeta zbog intenziteta i dužine trajanja sušnih uvjeta svjedočili sušenju velikog broja stabala, kako mladih, tek posađenih, tako i onih starijih. Zbog toga su se na inicijativu građana organizirale skupine volontera i volonterki koje su zalijevale stabla, čime u Zrinjevcu nisu bili previše oduševljeni. Smatrate li da se u Zagrebu treba promijeniti odnos prema održavanju zelenih površina, posebice brizi za mlada stabla? Primjerice, u mnogim se europskim gradovima (u Hrvatskoj ovog ljeta i u Splitu) uz mlada stabla postavljaju vreće za zalijevanje koje se redovito pune vodom te im tako omogućuju optimalnu količinu vode. Također, za zalijevanje se sve više koriste oborinske vode čime se uz primjenu inovativnog koncepta „grada spužve“ omogućuje veća otpornost stabala na ljetne vrućine, kvalitetnije ispunjavanje funkcije hlađenja i zasjenjenja te učinkovitije upijanje i zadržavanje vode u tlu.
Potpuno se slažem da je potrebno promijeniti odnos prema održavanju zelenih površina, osobito imajući u vidu sve izraženije posljedice klimatskih promjena. Od prikupljanja i korištenja oborinskih voda, postavljanja vreća za zalijevanje do upotrebe permakulturnih metoda poput malčiranja drvenom sječkom ili sijenom, što smo ovo ljeto i radili na lokacijama na Jarunu i Sesvetama. Pokazalo se da građani žele sudjelovati u takvim akcijama i nema razloga da nas Zrinjevac ne uključi, kao što je to na primjer ovo ljeto napravio grad Beč. S tim u vezi, evo još jedne priče koja ilustrira odnos gradskih službi prema inicijativama građana: sami smo nabavili sijeno i slamu za malčiranje, ali smo se obratili i Zrinjevcu s molbom da nam donira drvenu sječku. Odgovorili su da oni ne mogu o tome odlučivati i uputili nas na službenu proceduru podnošenja zahtijeva za donaciju, što smo i učinili (mada je zapravo apsurdno jer nismo tražili ništa za sebe). U kolovozu me nazvala službenica oduševljena našim prijedlogom i rekla da će se Povjerenstvo za odobravanje zahtijeva za donacije zbog godišnjih odmora sastati tek krajem mjeseca, ali da je ona samoinicijativno zvala Zrinjevac da provjeri imaju li materijal za malč. Iako su joj iz Zrinjevca rekli da trenutno nemaju, ona je bila uvjerena da će Povjerenstvo pozitivno odgovoriti na naš zahtjev i da ćemo uspjeti nešto zajednički dogovoriti. Nažalost, do danas nismo dobili službeni odgovor.
- Nažalost, u Zagrebu češće svjedočimo sječi nego sadnji stabala. Za razliku od drugih europskih gradova, Zagreb nema javno dostupan plan sadnje, a izostaje i organizacija akcija kolektivne sadnje drveća što je posebno važno s ciljem podizanja svijesti o važnosti urbanog zelenila i uključivanja široke javnosti. Smatrate li to velikim propustom?
Da, mislim da je potrebno promijeniti odnos prema planiranju zelenih gradskih površina, što je jedan od razloga zbog kojeg organiziramo konferenciju „Parkovi za sve“. Posljednjih 30-ak godina svjedočimo urbanističkoj i prostornoj degradaciji Zagreba. Pogodovanje tzv. 'developerima' dovelo je do preizgrađenosti pojedinih kvartova upravo nauštrb zelenih površina. Zanemarena je struka, ali i potrebe građana. Smatramo da aktualna rasprava o promjenama GUP-a mora uključiti i raspravu o zeleno-plavoj infrastrukturi. Nadamo se da ćemo našom konferencijom doprinijeti promjeni pristupa ovom važnom aspektu našeg grada.
- S druge strane, izvode se radovi na uređenju i opremanju prvog „javnog“ voćnjaka, o čemu šira javnost i mediji uopće nisu obaviješteni. Jesu li se u aktivnosti njegovog uređenja mogli uključiti volonteri i školska djeca te time osigurati participacija građana/ki svih dobnih skupina?
Naravno da se moglo uključiti volontere i školsku djecu, iako rad s volonterima nije jednostavan i tu bi se Grad mogao osloniti na već postojeće udruge i građanske inicijative koje bi taj dio posla pripreme i organizacije volontera mogle obaviti stručno. Pretpostavljam da jest puno brže i efikasnije odraditi sadnju s radnicima Zrinjevca, i to je vjerojatno logika gradskih službi, ali time gubite element socijalnog kapitala, izgradnje zajednice i mijenjanja odnosa građana prema vlastitom kvartu, što nama jest važno. Da citiram Sašu Šimpragu, pokretača incijative 1postozagrad: „Grad neće postati bolji sam od sebe!“.
Lokacija prvog zagrebačkog urbanog voćnjaka © Ekovjesnik
Više informacija o prvom javnom voćnjaku po završetku radova
Kao što smo već ranije naveli, prvi urbani voćnjak na području Grada Zagreba uređuje se u stambenom naselju Podbrežje, i to na površini od 5012 m2, na lokaciji koja je planirana za javnu i društvenu namjenu. Zemljište na kojem se posljednjih mjesec i pol dana izvode radovi dano je na korištenje Gradskom uredu za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje odlukom od 14. srpnja 2022., a uređuje se i oprema u sklopu aktivnosti promicanja zelenih prostornih rješenja kao novog javnog sadržaja parkovnog karaktera. U skladu s Elaboratom krajobraznog uređenja koji je izradio Ured ovlaštenog krajobraznog arhitekta Roberta Duića, omogućit će se unapređenje odnosa ljudi i prirode te održivog razvoja lokalne zajednice Podbrežja. Predviđeno je da urbani voćnjak bude otvoren za sve građane, a uređenje je podržalo Vijeće Gradske četvrti Novi Zagreb–Zapad. Radove na uređenju i opremanju izvodi Zagrebački holding – Podružnica Zrinjevac, a ukupni troškovi iznose 750.320,00 kuna (uključujući PDV).
Prvu informaciju o uređenju urbanog voćnjaka u Podbrežju objavili smo 11. listopada, nakon čega je uslijedila neslužbena i prilično štura objava na Facebook stranici „Novi Zagreb – zapad je naš“ s prilozima iz kojih podaci uopće nisu jasni i čitljivi. Kako šira javnost s ovom informacijom nije upoznata putem službenih kanala Grada Zagreba, za razliku od detaljnog predstavljanja drugih aktivnosti – primjerice, primjene novog modela prikupljanja miješanog otpada ili početka izgradnje biciklističke infrasteukture, dojam je da voćnjak nastaje u „tajnim“ okolnostima. Prema radovima koji se izvode na navedenoj lokaciji, očito je da će budući javni voćnjak osim voćaka imati staze i klupe, no nije poznato hoće li u njegovom održavanju u budućnosti sudjelovati volonteri i udruge građana, kao što je to slučaj u drugim europskim gradovima. Pitanje je hoće li imati javnu slavinu s besplatnom pitkom vodom te još važnije – hoće li se redovito zalijevati kako ne bismo ponovno svjedočili sušenju mladih stabala kao tijekom ovogodišnjih ljetnih mjeseci.
Radovi na uređenju prvog urbanog voćnjaka na području Grada Zagreba izvode se u stambenom naselju Podbrežje, i to na površini od 5012 m2. © Ekovjesnik
Vijest o uređenju prvog javnog voćnjaka i novoj, kvalitetno osmišljenoj javnoj zelenoj površini zasigurno će pozitivno odjeknuti među velikim dijelom građanki i građana Zagreba, željnih ulaganja u nove parkove i zelene površine te općenito sadnju stabala. Kako je riječ o prvom zagrebačkom urbanom voćnjaku, bilo je za očekivati da će aktualna zagrebačka vlast projekt pompozno najaviti prije samog početka radova te time, uz rješavanje drugih gradskih problema, snažno istaknuti svoju „zelenu“ orijentaciju.
„Detaljnije o svemu ćemo vas obavijestiti kad radovi budu gotovi“, stoji u objavi na Facebook stranici „Novi Zagreb – zapad je naš“, no takav način obavještavanja javnosti nije u skladu s proklamiranom transparentnosti i participacijom građana, posebno onih koji tu stranicu ne prate.
Jesen je najbolja sezona sadnje jer tada posađena stabla najbolje puštaju korijene i imaju idealne uvjete za napredovanje. Međutim, ovo je ujedno druga jesenska sezona sadnje nove gradske uprave koja će očito proći bez javno dostupnog plana sadnje, a još žalosnije, bez značajnije sadnje stabala.
- S.F. / Ekovjesnik