„Vrući rad“ ruđerovaca rasvjetljava utjecaj organskog otapala na biokatalizator

Uredništvo uglednog kemijskog časopisa Chemistry – A European Journal je ovaj rad uključilo u izdanje tzv. „vrućih radova“ koje uključuje posebno značajna istraživanja temeljem preporuka recenzenata

U radu istaknutom na naslovnici uglednog kemijskog časopisa Chemistry – A European Journal, znanstvenici Instituta Ruđer Bošković (IRB) opisali su kako organsko otapalo dimetil-sulfoksid (DMSO) utječe na svojstva industrijski važnog enzima. Opisani rezultati važni su za optimizaciju industrijske primjene enzima halogenhidrin dehalogenaze u biokatalizi, izvijestili su iz Instituta Ruđer Bošković.

Dimetil-sulfoksid (DMSO) je jedinstveno i svestrano otapalo, bezbojna tekućina koja je postala poznata po svojoj sposobnosti prodiranja u kožu i druge biološke membrane. Otkriven je u Njemačkoj u kasnom 19. stoljeću kao nusprodukt proizvodnje papira. Zbog jedinstvenih svojstava koristi se u biomedicinskoj kemiji i biotehnologiji kao pogodno otapalo za spojeve koji su slabo topljivi u vodi.

 

„Probleme s topivošću organskih spojeva često rješavamo dimetil-sulfoksidom (DMSO) jer se u ovom otapalu prilično učinkovito otapaju polarni i nepolarni spojevi. DMSO je topiv u vodi, pospješuje apsorpciju preko bioloških membrana i stoga je, nakon vode, najčešće korišteno otapalo u biološkim i biokemijskim eksperimentima. Međutim, u navedenim sustavima, sadržaj DMSO-a limitira se empirijski, često bez neke sustavne provjere učinka ili čak bez relevantnih kontrolnih eksperimenata“, objašnjava dr. sc. Maja Majerić Elenkov, dopisna autorica na radu.

Koliko otapala je optimalno?

Istraživački tim predvođen znanstvenicima IRB-a dr. sc. Majom Majerić Elenkov, dr. sc. Višnjom Stepanić, dr. sc. Ivom Crnolatcem, u suradnji s kolegama s Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije, doktorandicom Nevenom Milčić i prof. dr. sc. Zvjezdanom Findrik Blažević te suradnikom dr. sc. Zlatkom Brkljačom iz Selvita d.o.o., ispitali su i opisali utjecaj DMSO-a na aktivnost i strukturu halogenhidrin dehalogenaze iz bakterije Agrobacterium radiobacter, industrijski važnog enzima koji omogućuje enantioselektivno otvaranje epoksida.

Naime, iako je nativna struktura enzima sačuvana čak i kada je koncentracija DMSO-a trideset posto, što znači da je halogenhidrin dehalogenaza strukturno iznimno stabilan protein, DMSO se pokazao kao prilično snažan inhibitor aktivnosti halogenhidrin dehalogenaze jer zamjenjuje molekule vode kako na površini proteina, tako i u aktivnom mjestu, tvoreći vodikove veze i hidrofobne interakcije.

„Doprinos ovog rada je višestruk. On uključuje detaljno ispitivanje kinetike enzimske reakcije i proučavanje strukturnih promjena koje se događaju na molekularnoj razini u uvjetima biokatalize. MD simulacije ovog tetramernog enzima u vodeno-organskim medijima, primijenjene po prvi put u proučavanju halogenhidrin dehalogenaza, pružaju jedinstvene informacije o interakcijama ovog enzima s molekulama otapala“, istaknuli su autori. 

Da je riječ o vrlo važnoj temi i vrijednim rezultatima potvrđuje i činjenica da je uredništvo časopisa ovaj rad uključilo u izdanje tzv. „vrućih“ radova koje prema odabiru urednika uključuje posebno značajna istraživanja temeljem preporuka recenzenata, te je rad dodatno istaknut na naslovnici ovog uglednog kemijskog časopisa Chemistry – A European Journal.

Ilustraciju koja je objavljena na naslovnici časopisa dizajnirao je dr. sc. Zlatko Brkljača, a prikazuje enzim halogenhidrin dehalogenazu, koji se sastoji od četiri identične podjedinice, s istaknutim volumetrijskim mapama vode (plavo) i DMSO-a (zeleno) te katalitičkim ograncima (crveno) u aktivnom mjestu enzima.

Istraživanje je financirano u sklopu projekta Hrvatske zaklade za znanost (HRZZ IP-2019-04-8008), „Enzimska sinteza fluoriranih kiralnih građevnih blokova“ koji vodi dr. Maja Majerić Elenkov.

Institut Ruđer Bošković / Ekovjesnik

VEZANE VIJESTI

Udruga Sunce organizira konferenciju za održivu budućnost i čisti Jadran

Od obala do otvorenog mora, s hrvatske i talijanske strane, Jadran je pod stalnim i sve većim pritiskom, a jedna od najvećih prijetnji je onečišćenje plastikom. S više od 80 posto morskog otpada, ponajviše plastike, hitna zajednička rješenja za očuvanje morskog ekosustava prijeko su potrebna, a kroz praktično obrazovanje i osnaživanje mladih da postanu aktivni sudionici u zaštiti prirode i okoliša, mogu se graditi temelji održive budućnosti.

Nova metoda za učinkovitu razgradnju PET plastike

Iako je Međunarodna unija za čistu i primijenjenu kemiju 2019. godine uvrstila mehanokemiju među deset kemijskih inovacija koje će promijeniti svijet, učinkovita mehanokemijska razgradnja PET-a još nije bila opisana u znanstvenoj literaturi, odnosno sve do sada, javlja Institut Ruđer Bošković.

Nova nanoprevlaka za funkcionalizaciju površine materijala

Multidisciplinarni tim istraživača s Instituta Ruđer Bošković (IRB) pod vodstvom dr. sc. Katarine Marušić razvio je inovativnu metodologiju za poboljšanje svojstava i funkcija površina materijala. Primjena ove metodologije mogla bi dovesti do značajnog pomaka u razvoju elektroničkih uređaja, senzora i biosenzora te u elektrokatalizi i medicini.

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER