Praćenje oceanske mikroplastike iz svemira

Cilj je omogućiti lakše uočavanje mikroplastike i predviđanje njenog kretanja oceanima

Poznato je da mikroplastika nošena oceanskim strujama stotinama ili tisućama kilometara može naštetiti morskom životu i ekosustavima, kao i da se izuzetno teško prati i uklanja. Međutim, otkriće iz 2021. povećava nadu da bi nam u tome mogla pomoći satelitska praćenja, kako omogućavanjem prevencije, tako i znatnim olakšavanjem napora te ubrzavanjem procesa čišćenja.

Istraživački tim Sveučilišta Michigan primijetio je da podaci koje je zabilježio sustav CYGNSS (Cyclone Global Navigation Satellite System) u usporedbi s čistim područjima pokazuju manju hrapavost površine oceana, odnosno rjeđe i manje valove u područjima koja sadrže mikroplastiku. Sustav su tijekom preliminarnog testiranja upotrijebili kako bi uočili sumnjiva ispuštanja mikroplastike na ušću kineske rijeke Yangtze i identificirali sezonske varijacije Velikog pacifičkog otoka smeća (GPGP - Great Pacific Garbage Patch) u sjevernom dijelu Tihog oceana.

Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Scientific Reports te ukazuju da anomalije u aktivnostima valova ne uzrokuje sama plastika, već površinski aktivne tvari – sapunasti ili uljasti spojevi koji se često oslobađaju zajedno s mikroplastikom te plutaju i skupljaju se na slične načine nakon što dospiju u morsku vodu.

Chris Ruf, profesor na Sveučilištu Michigan i glavni autor studije, objašnjava da bi satelitsko praćenje mikroplastike na površini oceana bilo daleko učinkovitije u odnosu na trenutačne metode, koje se uglavnom oslanjaju na izvješća posada koćarica koje mikroplastiku hvataju zajedno sa svojim ulovom.

„Američka Nacionalna agencija za istraživanje oceana i atmosfere (NOAA), Istraživački institut u Plymouthu (Plymouth Marine Laboratory - PML) u Ujedinjenom Kraljevstvu i druge organizacije vrlo su svjesne onoga što radimo, ali moramo biti oprezni i u potpunosti razumjeti ograničenja sustava prije nego što ga stavimo u široku upotrebu“, istaknuo je Chris Ruf te dodao kako su ova nova otkrića važan korak u tom procesu.

Istraživački tim je podatke prikupljao u Laboratoriju za pomorsku hidrodinamiku Aaron Friedman Sveučilišta Michigan te mjerio učinke površinski aktivnih tvari i kuglica mikroplastike na valove stvorene mehaničkim putem i pomoću ventilatora. Otkrili su da za dobivanje manjih i rjeđih valova koncentracije mikroplastike moraju biti mnogo veće od onih u najonečišćenijim područjima oceana. Međutim, surfaktanti su imali izraženo djelovanje pa je zaključeno kako je morskoj vodi bogatoj površinski aktivnim tvarima potrebno više vjetra za stvaranje valova određene veličine, kao i da su se ti valovi raspršili brže nego što bi to bio slučaj na čistoj površini oceana.

Yulin Pan, docent za znanstveno područje pomorskog inženjerstva, kaže da će ovo otkriće potaknuti daljnja istraživanja o tome kako površinski aktivne tvari i mikroplastika međusobno djeluju u oceanu. Istraživači sada planiraju upotrijebiti kombinaciju uzorkovanja vode, satelitskih promatranja i računalnog modeliranja te se u konačnici nadaju da će uspjeti razviti sustav koji će omogućiti prevenciju te znatno olakšati napore te ubrzati procese čišćenja oceana. Takav sustav bio bi od velike pomoći svjetskim vladama i organizacijama za zaštitu okoliša te omogućio lakše uočavanje postojeće mikroplastike i predviđanje njenog kretanja oceanima.

S.F. / Ekovjesnik

 

VEZANE VIJESTI

Zagreb od hrvatskog Malog Beča može puno naučiti o poticanju bioraznolikosti i očuvanju pčela

Nakon što smo o pčelarstvu i pčelama u glavnom gradu Austrije razgovarali sa stručnjacima za bioraznolikost iz Grada Beča i pčelarima iz Zemaljskog pčelarskog saveza, nastavljamo s temom poticanja uzgoja medonosnih i zaštite solitarnih pčela te donosimo razgovor sa Sašom Zavrtnikom, dr. med. vet., M.Th., doktorandom na poslijediplomskom sveučilišnom doktorskom studiju Inženjerstvo okoliša na Geotehničkom fakultetu u Varaždinu.

Imamo sve više dokaza o sveprisutnosti plastike

Najveća koncentracija mikroplastike nalazi se u dubinama između 180 i 610 metara, a maksimalna koncentracija iznosi 16 čestica po kubnom metru vode što je četiri čestice po kubnom metru više nego što je pronađeno u Velikom pacifičkom otoku smeća.

Plastika u oceanima prijeti bakterijama koje proizvode kisik

Važno novo istraživanje daje nam razloga za dodatnu zabrinutost zbog posljedica plastičnog onečišćenja oceana. Istraživači su po prvi put proučavali utjecaj kemikalija iz plastičnih proizvoda na uobičajene bakterije koje su zaslužne za proizvodnju 10 % kisika u atmosferi.

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER