Zabrana besplatnih plastičnih vrećica utjecala na povećanje njihove prodaje u dvama američkim gradovima
Politike koje su imale za cilj smanjiti količinu plastičnog otpada na kraju su izazvale suprotan učinak i dovele do toga da kupci kupuju još više plastičnih vrećica
Nakon što su gradske uprave Austina i Dallasa u američkoj saveznoj državi Teksas u svojim maloprodajnim trgovinama zabranile besplatno dijeljenje plastičnih vrećica za nošenje namirnica, zabilježen je porast prodaje plastičnih vrećica, a ponašanje kupaca nastavilo se i nakon kasnijeg ukidanja zabrane.
„Politika za smanjenje upotrebe plastičnih vrećica za jednokratnu upotrebu na kraju očito nije bila od velike koristi za očuvanje okoliša“, zaključio je profesor marketinga Hai Che s Kalifornijskog sveučilišta u Riversideu (UC Riverside) i jedan od autora istraživanja čiji su rezultati objavljeni u časopisu Journal of Marketing Research. „Provedba javnih politika ponekad rezultira učincima prelijevanja na neciljane ishode, a u ovom slučaju donositelji odluke odustali su od zabrane zbog pritiska industrije i otpora zajednice“, dodao je Che.
Che i njegovi kolege ustanovili su kako je nakon uvođenja zabrane besplatnog dijeljenja plastičnih vrećica u trgovinama Austina i Dallasa postepeno porasla njihova prodaja. Kvantificirali su prodaju plastičnih vrećica analizirajući podatke skenera crtičnog koda i tako pratili promjenu potrošačkih navika.
„Nadali smo se pozitivnim učincima zabrane te očekivali da će kupci biti ekološki svjesniji i kupovati manje plastičnih ili papirnatih proizvoda za jednokratnu upotrebu. Međutim, to se nije dogodilo. Kupci su na kraju kupovali još više plastičnih vrećica“, rekao je Che, dodavši kako su se kupci naviknuli da besplatne vrećice koriste za oblaganje kućnih spremnika za otpad i za odlaganje otpada.
„No ipak, zabrana jednokratnih plastičnih vrećica najvjerojatnije je promijenila ponašanje potrošača na pozitivan način jer su stekli naviku korištenja višekratnih platnenih ili plastičnih vrećica za svakodnevnu kupovinu, iako nam takvi podaci nisu bili dostupni“, dodao je Che.
Gradsko vijeće Dallasa uvelo je naknadu od pet centi za vrećice za jednokratnu upotrebu tijekom pet mjeseci 2015. prije nego što je ukinulo naknadu kada se grad suočio s tužbama proizvođača plastičnih vrećica. Kada su besplatne vrećice ponovno postale dostupne, prodaja plastičnih vrećica u početku je naglo opala, ali se nakon 13 mjeseci vratila na razinu prije uvođenja naknade.
U Austinu je zabrana vrećica za jednokratnu upotrebu uvedena još 2013. i ostala je na snazi do 2018. kada je Vrhovni sud Teksasa ukinuo takve zabrane u cijeloj državi nakon što je donio presudu u slučaju slične zabrane vrećica u Laredu. Nakon ukidanja zabrane, kupovina plastičnih vrećica postupno je opala i nije se vratila na prethodnu razinu tijekom sljedećih 18 mjeseci, što je ujedno bio kraj vremenskog okvira analize istraživača.
Naposljetku, prodaja plastičnih vrećica sveukupno je bila 38,6 posto veća u odnosu na razdoblje prije uvođenja zabrane.
Kako bi procijenio utjecaj na okoliš, istraživački tim proveo je analizu rentabilnosti kako bi utvrdio je li zabrana plastičnih vrećica te njezino kasnije ukidanje u konačnici smanjilo količinu plastičnog otpada. Izračunali su koliko bi manje vrećica za jednokratnu upotrebu potrošači trebali upotrijebiti kako bi nadoknadili dodatne vrećice kupljene zbog zabrane u smislu utjecaja na okoliš. Tako bi potrošači u Dallasu morali koristiti jednu vrećicu manje pri svakom sedmom odlasku u trgovinu, a u Austinu pri svakoj petoj kupovini.
„Zanimljivo je da čak i malo smanjenje upotrebe vrećica za namirnice može nadoknaditi povećanu potrošnju plastike. To nam sugerira da bi ovakve javne politike ipak mogle biti od koristi za okoliš u cjelini, čak i kada budu ukinute“, rekao je Che.
„Naše istraživanje pridonosi sve većem broju saznanja o neželjenim posljedicama politike zaštite okoliša i nudi uvide primjenjive i izvan upotrebe plastičnih vrećica. Iako je smo najviše bili usredotočeni na plastične vrećice, slični učinci dokumentirani su u politikama usmjerenim na prodaju zašećerenih gaziranih pića, zdravstvene poticaje i poticaje za energetsku učinkovitost. U svakom slučaju, ponašanja potrošača koja nisu izravno ciljana javnom politikom mogu zamijeniti ili čak potkopati primarne ciljeve politike“, zaključuje Hai Che.