Spaljivanje neprodane odjeće je strašno, ali moda nikada nije bila etična
Cijela modna industrija izgrađena je na jednoj jednostavnoj premisi - stvaranjem lažne potrebe tjera nas da kupujemo sve više
Kako bi se zaštitio od kopiranja i zadržao ekskluzivnost, luksuzni britanski modni brend Burberry je prošle godine uništio neprodanu odjeću, torbe, parfeme i kozmetiku u vrijednosti od 32 milijuna eura. Za lakšu predodžbu, za taj iznos mogli biste kupiti 20.000 skupocjenih Burberryjevih mantila. Ovaj modni brend je u proteklih pet godina uništio viškove zaliha u vrijednosti većoj od 100 milijuna eura.
Moda i etika ne idu ruku pod ruku, pa valjda ne bismo trebali biti iznenađeni viješću da je vodeći britanski modni brend Burberry prošle godine spalio 32 milijuna eura vrijednu zalihu neprodane odjeće, torbi, parfema i kozmetike u savršeno ispravnom stanju. Gotovo trećina ove vrijednosti odnosi se na parfeme i kozmetičke proizvode koje je Burberry odlučio uništiti nakon potpisivanja sporazuma s tvrtkom Coty, čime je svoju kozmetičku liniju preselio u SAD. Spaljeni su i viškovi zaliha odjeće kako bi se spriječio pad cijena i zadržala ekskluzivnost brenda.
Burberry pažljivo skrbi o smanjenju svojih viškova zaliha
Modne tvrtke, uključujući i Burberry, uništavaju neprodanu robu kako bi se spriječilo njihovo kopiranje, krađa ili prodaja po niskim cijenama. Ti argumenti ipak ne drže vodu, posebno po pitanju kopiranja – od trenutka kada se bilo koja odjeća pojavi na internetu ili na modnoj reviji, netko će je negdje kopirati.
Burberry ovaj čin opravdava time što je spaljivanjem robe proizvedena energija, što je ekološki prihvatljivo, no koliko je etično prosudite sami.
„Burberry pažljivo skrbi o smanjenju svojih viškova zaliha. Njihovo zbrinjavanje obavljamo na odgovoran način i nastavljamo pronalaziti najbolje načine kako smanjiti naš otpad i dati mu novu vrijednost“, izjavio je glasnogovornik tvrtke. „To je dio naše nove odgovorne strategije koju uvodimo do 2022. godine, a istovremeno razvijamo partnerstva i inovativna rješenja kako bismo postigli ovaj cilj. Jedan od primjera je naše partnerstvo s fondacijom Ellen MacArthur i s njihovom inicijativom za uvođenje principa kružnog gospodarstva u modnoj industriji.”
Rasprave o bacanju tekstilnog otpada razbuktale su se u veljači ove godine kada se na društvenim mrežama munjevitom brzinom proširila fotografija odbačene i uništene odjeće koju je ispred ispred trgovine Celio snimila Nathalie Beauval. Ovaj francuski lanac trgovina odjećom reagirao je objavom priopćenja u kojem se navodi da je odjeća uništena zbog neupotrebljivosti i da redovito doniraju staru odjeću.
Kako se riješiti viška neprodane luksuzne robe
„Tijekom proteklih nekoliko godina, Burberry je naporno radio na podizanju ekskluzivnosti brenda nakon što je prošao fazu u kojoj su krivotvoritelji stavljali etiketu ovog brenda na sve što su mogli dohvatiti“, rekla je Maria Malone, glavna predavačica modnog poslovanja na Sveučilištu Manchester Metropolitan. „Uništavanje neprodanih proizvoda samo je dio tog procesa, a cilj je sprječavanje njihove prodaje po niskim cijenama kako Burberry proizvodi ne bi dospjeli u svačije ruke i time umanjili vrijednost brenda“, dodala je Malone.
Burberry nije jedina modna kompanija koja se suočava s viškom neprodane luksuzne robe. Tvrtka Richemont, vlasnik brendova Cartier i Montblanc, otkupila je u posljednje dvije godine vlastite satove u vrijednosti od vrtoglavih 480 milijuna eura. Dijelovi ovih satova sigurno su se mogli reciklirati, ali većina ih je završila kao otpad.
Britanski The Times je također kontaktirao određeni broj drugih modnih brendova, uključujući Vivienne Westwood i Victoriju Beckham te im postavio pitanje kako se rješavaju neprodane odjeće. Odgovorila im je samo modna dizajnerica Alice Temperley, koja svoju neprodanu odjeću donira dobrotvornim organizacijama ili prodaje u outletima.
Louis Vuitton se također ubraja u skupinu brendova koji spaljuju viškove zaliha, kao i švedski brend H&M koji je prošle godine spalio 16,5 tona neprodane odjeće. Jedina utjeha je u tome što je energija dobivena spaljivanjem odjeće smanjila korištenje ugljena u švedskom gradu Vasterasu.
„Unatoč visokim cijenama, Burberry ne pokazuje poštovanje prema vlastitim proizvodima, kao ni prema vrijednosti rada i resursa koji su bili potrebni za njihovu izradu“, izjavila je Lu Yen Roloff, voditeljica Greenpeaceove kampanje Detox My Fashion. „Porast neprodane odjeće ukazuje na problem proizvodnje pretjerane količine, a umjesto da je smanje, oni radije uništavaju skupu odjeću i ostale proizvode koji su u savršenom stanju. To je tamna strana modne industije, a Burberry je samo vrh ledene sante“, kaže Roloff.
Proturječnost modne industrije
Tim Jackson, voditelj Britanske škole mode na Sveučilištu Glasgow Caledonian, tvrdi kako se modne tvrtke poput Burberryja suočavaju sa situacijom u kojoj vlasnike zadovoljavaju povećanjem proizvodnje, iako time riskiraju ugrožavanje identiteta brenda i stvaranje viška zaliha. Prema Jacksonu zapravo ne postoji način za rješavanje ovog problema.
Korištenje ekološki prihvatljivih tkanina i recikliranje otpada tkanine i kože predstavljaju samo mali dio rješenja ogromnog okolišnog problema na koji utječe modna industrija. Cijela modna industrija izgrađena je na jednoj jednostavnoj premisi - stvaranjem lažne potrebe tjera nas da kupujemo sve više, pri čemu ne uključuje zadovoljavanje „pravih“ potreba. Složit ćete se kako Burberry mantil ili torba, čija cijena prelazi tisuću eura, stvarno nikome nije uistinu potreban, no tu već ulazimo u raspravu o „pravim“ životnim vrijednostima.
Što se tiče recikliranja, pojedini brendovi poput Primarka, John Lewisa ili Marks i Spencera, u posljednjih nekoliko mjeseci zatražili su povrat stare odjeće kupljene u njihovim trgovinama u zamjenu za bonove ili popuste, ali ni oni ne namjeravaju prestati prodavati modu, zar ne?
Iako su među političarima i parlamentarnim zastupnicima u posljednje vrijeme sve popularniji napadi na „jednokratnu modu“, a neke zemlje čak financiraju istraživanja ove vrste otpada i traže rješenje njegovog smanjenja, riječ je o uzaludnom trošenju javnih sredstava. Svi luksuzni brendovi uništavaju robu koju ne prodaju i nastavljaju umjetno napuhavati cijene svojih proizvoda.
Danas trend, sutra otpad! – „Kraljica otpada“ nosi 7 metara dugu haljinu sašivenu od stare odjeće / Fotografija: © Bente Stachowske / Greenpeace
Zašto onda i dalje kupujemo?
Možda netko naivno vjeruje da će im luksuzni brendovi kao što su Gucci ili Burberry pružiti toliko priželjkivan društveni status i pristup VIP krugovima. Međutim, Burberry je kao brend prestao biti „très chic“ još prije nekoliko godina kada je oglašavanje i plasman svojih proizvoda odlučio usmjeriti na Daleki istok te postao uniforma mladih Japanki i Kineskinja.
Burberryjevi proizvodi su užasno skupi i njihova najjeftinija torba na azijskom tržištu prodaje se za najmanje tisuću eura, dok najpoznatiji proizvod ovog brenda, Chelsea Heritage Trench Coat, stoji oko 1.600 eura. No, ni na kineskom tržištu im ne cvjetaju ruže – nedavno su spustili cijene svojih proizvoda za četiri posto kako bi potaknuli prodaju.
Krajem prošle godine Burberry je najavio repozicioniranje brenda tijekom nekoliko narednih godina. To uključuje daljnje podizanje cijena proizvoda, zatvaranje trgovina koje se ne nalaze na „strateškim“ lokacijama i stvaranje centra izvrsnosti za luksuzne kožne proizvode. Naravno, planira se i rezanje troškova proizvodnje što bi trebalo utjecati na porast profita.
Kako god, sve dok ostvaruje profit ovaj brend neće biti žrtvovan za spas planeta. Burberry može biti zadovoljan sa svojim prošlogodišnjim financijskim rezultatima – s 472 milijuna eura ostvarili su petpostotni rast zarade i uz manji pad zadržali vrijednost prodaje u visini od 3 milijarde eura.
S.F. / Ekovjesnik