Proučavanje ptičjeg mozga moglo bi dovesti do ranije dijagnoze Alzheimerove bolesti
Istraživači koji proučavaju mozak ptica pjevica otkrili su da starenje mijenja ekspresiju gena koji kontroliraju pjev ptica
Ovo otkriće moglo bi dovesti do ranijih dijagnoza i boljih tretmana za ljudske neurodegenerativne poremećaje kao što su Parkinsonova i Alzheimerova bolest, za koje se zna da ometaju jasnoću i lakoću govora u svojim ranim fazama.
Studija objavljena u časopisu Neurobiology of Aging otkriva da se mreže gena u području ptičjeg mozga povezanog s pjevanjem dramatično mijenjaju kako ptica stari. U središtu tih mreža nalaze se geni koji pokreću aktivnost mnogih drugih gena, a njihovo bolje razumijevanje moglo bi biti presudno za razvoj tretmana poremećaja povezanih sa starenjem.
„Ako biste mogli izraditi lijek koji bi mogao utjecati na određenu skupinu gena, mogli biste potencijalno utjecati na stotine drugih gena oko njega i vidjeti makroskopski učinak. To bi mogao biti lijek koji bi, primjerice, mogao usporiti Alzheimerovu bolest“, kaže glavni autor studije Charles Higgins, izvanredni profesor na Odjelu za neuroznanost i Odjelu za elektrotehniku i računalni inženjering Sveučilišta u Arizoni te član sveučilišnog Instituta BIO5.
Riječ je o jednoj od najnovijih studija koje istražuje povezanost između proizvodnje glasa i starenja. Viša autorica studije Julie E. Miller, također izvanredna profesorica na Odjelu za neuroznanost Sveučilišta u Arizoni, godinama je proučavala tu povezanost koristeći australske zebe (Taeniopygia guattata).
„Postoje neke ohrabrujuće vijesti u tome da je ptica još uvijek u stanju proizvesti pjev, čak i uz genetske promjene, a to sugerira da postoje neki načini na koje se ptica prilagođava onome što joj se događa u mozgu. Ovo otkriće moglo bi nam ponuditi rješenje za ljude“, kaže Julie E. Miller.
„Ova vrsta ptica pjevica, podrijetlom iz Australije, ima mozak nevjerojatno sličan ljudskom, posebno područje poznato kao bazalni gangliji koji se koristi za motoričke funkcije, uključujući govor“, dodaje Miller. „Zebe također razvijaju ptičji pjev oponašajući svoje roditelje i druge ptice oko sebe – na isti način na koji ljudi uče govoriti.“
Pjev ptica također je mjerljivi marker za promjene u mozgu, a znanstvenicima je omogućio da vide kako se njegova visina, glasnoća i intenzitet mijenjaju zajedno s drugim čimbenicima. Tijekom istraživanja Miller i njezini kolege snimili su pjev 36 ptica, širokog raspona godina, i proučavali kako su se geni povezani s pjevanjem počeli drukčije ponašati kako su ptice odrastale.
Otkrili su da mreže gena počinju kao golemi nizovi aktivnosti kod mlađih ptica prije nego što se prorijede u samo nekoliko pojedinačnih gena kako ptice stare. Miller kaže kako se nada da će daljnjim istraživanjem otkriti kako se geni mijenjaju sa starenjem ptica.
„Postavlja se pitanje koliko su ti geni važni i možemo li njihovom izmjenom spriječiti ili usporiti proces starenja koji utječe na našu glasovnu komunikaciju”, kaže Miller.
Ekovjesnik