Klimatski cilj za 2040.: Vlade EU-a biraju rupe u zakonu umjesto vodstva
„Sada nije vrijeme za oklijevanje i povlačenje, već je vrijeme da se predvodi primjerom“, upozorava Europski ured za okoliš (EEB)
Nakon dugotrajnih pregovora na sastanku Vijeća za okoliš, nacionalne vlade EU-a odabrale su kratkoročne političke interese umjesto znanstvenog integriteta, sigurnosti okoliša i društvene odgovornosti, ne uspjevši podržati neto cilj smanjenja emisija od 90 posto, što predstavlja apsolutni minimum koji preporučuju znanstvenici.
„Bez takve obveze, Europska unija riskira propustiti postizanje svojih klimatskih ciljeva, odgoditi zelene investicije i izgubiti vjerodostojnost u globalnim klimatskim pregovorima“, upozorava Europski ured za okoliš (European Environmental Bureau – EEB), najveća mreža ekoloških organizacija u EU-u.
„Kako bi podržala globalno klimatsko djelovanje, Europska unija mora predvoditi svojim primjerom. Danas nacionalne vlade to nisu učinile, već su se opredijelile za razvodnjeni klimatski cilj, ispunjen pogubnim fleksibilnostima i nepodržan znanstvenim savjetima. Bez snažnog cilja smanjenja neto emisija od najmanje 90 posto, koji se mora provesti unutar naših granica, EU ne samo da riskira odgodu ključnih ulaganja u tranziciju nego i dovodi u pitanje svoju međunarodnu vjerodostojnost na nadolazećim pregovorima COP30.” – izjavio je Mathieu Mal, dužnosnik EEB-a za politiku poljoprivrede i klime.
Tijekom proteklih mjeseci nacionalne vlade vršile su pritisak na Europsku komisiju i promovirale svoje želje u vezi klimatskog cilja za 2040., što je rezultiralo slabim prijedlogom Komisije. Dodatni amandmani uneseni tijekom pregovora u Vijeću još su se više udaljili od temeljnih načela klimatske politike EU-a: znanstvenog i ekološkog integriteta.
Iako je predloženi cilj Europske komisije od 90 posto prošao u pregovorima, dodatne fleksibilnosti koje je uvelo Vijeće izazivaju ozbiljnu zabrinutost, upozorava Europski ured za okoliš (EEB).
Nadalje, u Europskom uredu za okoliš ističu kako političari koriste pojmove poput „pojednostavljenje“, „konkurentnost“, „obrana“ i „sigurnost hrane“ kao paravan za snižavanje ambicija i slabljenje pravila u korist korporativnih interesa, a na račun svih ostalih.
„EU izgleda spremna prepustiti klimatsko djelovanje međunarodnim kreditima, što bi omelo ulaganja u tranziciju, usporilo smanjenje emisija i poslalo pogrešnu poruku da EU nije sposobna ni voljna poduzeti nužne korake kod kuće. Dopuštanjem prilagodbi ukupnog cilja 'u hodu' tijekom provedbe (kroz klauzulu o reviziji) i nastavkom korištenja praksi i tehnologija koje ometaju klimatsko djelovanje i pravednu tranziciju, EU samu sebe osuđuje na neuspjeh. Učinkovito klimatsko djelovanje zahtijeva jasan put i brzu provedbu dokazanih rješenja, a ne pomične ciljeve i povlastice za odabrane industrije.“ – ističe EEB.
Također, u EEB-u smatraju kako bi odgoda sustava trgovanja emisijama za zgrade i promet (ETS2) čak i za jednu godinu ozbiljno potkopala sposobnost EU-a da ispuni klimatske ciljeve do 2030. ETS2 je osmišljen kako bi smanjio emisije u grijanju i prometu – u sektorima koja zajedno čine više od trećine ukupnih emisija EU-a i koja predugo zaostaju u smanjenju.
„Sustav postavlja jasne odgovornosti, stvara mehanizme odgovornosti i osigurava stvarno smanjenje emisija kroz određivanje cijene ugljika. On je naša sigurnosna mreža za klimu koja se aktivira tek kada emisije premaše dogovorene granice. Slabljenje ETS2 znači gubitak jednog od rijetkih konkretnih alata koji imamo za smanjenje emisija u ovom desetljeću“, dodaju u EEB-u.
Poziv na veću fleksibilnost između sektora i politika značit će daljnje izuzeće pojedinih sektora, poput korištenja zemljišta i poljoprivrede. Dopuštanjem da dijelovi gospodarstva zaostaju u klimatskom djelovanju, sve pod izlikom „fleksibilnosti“, dodatno će se odgoditi nužna tranzicija. Budući da postoji znatan potencijal za smanjenje emisija u svim sektorima, neprihvatljivo je odlučiti da se taj potencijal ne iskoristiti.
„Naši prirodni ponori ugljika, poput šuma i tresetišta, pod velikim su pritiskom, ne samo zbog posljedica klimatske krize, nego i zbog štetnog upravljanja prirodnim ekosustavima. Dopuštanje prilagodbe ukupnog klimatskog cilja u slučaju da ponori ugljika ne ispune očekivanja u sekvestraciji, smanjit će poticaj za održivo upravljanje prirodnim ekosustavima. Kako se ti ponori budu dodatno degradirali povećat će se emisije stakleničkih plinova. Ova predložena fleksibilnost simbolizira opći nedostatak ambicije Vijeća. Prekomjerno ostvarenje ciljeva u jednom sektoru dopušta smanjenje napora u drugima, dok neuspjeh ne nosi nikakve posljedice.“
„Sada nije vrijeme za oklijevanje i povlačenje, već je vrijeme da se predvodi primjerom. Klimatska kriza ne čeka, niti je nije briga za računovodstvene trikove. Sada gledamo prema Europskom parlamentu da pokaže potporu pravednom i na znanosti utemeljenom cilju, koji će EU zadržati na pravom putu i pružiti joj vjerodostojnost na nadolazećim pregovorima COP30“, zaključuju u EEB-u.
Ekovjesnik