Grbavi kitovi mijenjaju visinu tona kada im se pridruže drugi kitovi
Novo otkriće produbljuje razumijevanje pjeva kitova, jednog od strukturno i akustički najsloženijih obrazaca vokalizacije među sisavcima
Zadivljujuća složenost pjevanja kitova već dugo fascinira znanstvenike. Kitovi su jedini sisavci koji pjevaju neprekidno deset ili više sati, i to glasno, čak i kada u blizini nema slušatelja. Kognitivni znanstvenik Eduardo Mercado III. mijenja naše razumijevanje tih zagonetnih zvukova i iznosi revolucionarnu teoriju koja dovodi u pitanje desetljeća ustaljene znanosti.
Pedeset godina terenskih istraživanja navelo je većinu znanstvenika na zaključak da grbavi kitovi (Megaptera novaeangliae) pjevaju iz istog razloga kao i ptice: kako bi oglasili svoju spolnu sposobnost. No, ako su pjesme kitova tek sredstvo privlačenja, zašto pjevaju i kada su sami? U svjetlu suvremenih spoznaja iz neuroznanosti i hidroakustike, Eduardo Mercado III. došao je do iznenađujućeg zaključka da kitovi možda zapravo ne pjevaju, nego se bave aktivnošću koja se češće povezuje s dupinima i šišmišima, eholokacijom, koja im omogućuje da zvukom „vide“ svoj svijet. Neprestanim odašiljanjem zvukova i pažljivim osluškivanjem odjeka koji se vraćaju, kitovi možda aktivno podešavaju svoj mozak na načine koji im omogućuju praćenje kretanja kitova udaljenih kilometrima.
„Dosad se smatralo da grbavi kitovi ignoriraju jedni druge dok pjevaju“, kaže vodeći stručnjak za pjesme kitova Eduardo Mercado III., profesor emeritus psihologije na Sveučilištu u Buffalu i suautor novog istraživanja koje proučava vokalne interakcije između parova grbavih kitova. „Međutim, rezultati našeg istraživanja upućuju na zaključak da se grbavi kitovi međusobno slušaju i mijenjaju visinu tona kao reakciju na pjesmu drugog kita.“
Mercado navodi da su vokalne interakcije među grbavim kitovima znatno sofisticiranije i dinamičnije od onoga što je dosad zabilježeno kod drugih sisavaca, čak i kod dupina.
Reagiranje na drugog „pjevača“ i mijenjanje visine tona zahtijeva veliku mentalnu i vokalnu fleksibilnost. Šišmiši pokazuju određenu sposobnost prilagodbe visine tona na temelju zvukova koje čuju od drugih šišmiša. No ljudi, primjerice kada pjevaju u zborovima, a i sada grbavi kitovi, jedini su poznati sisavci koji mogu precizno usklađivati glas dok zajedno pjevaju.
Te su prilagodbe kontekstualne pa grbavi kitovi ponekad podižu ili smanjuju visinu pojedinih zvukova naviše ili naniže, ovisno o načinu na koji drugi kit proizvodi glas.
„Čini se da grbavi kitovi mogu raditi iste stvari kao i mi, ali u različitim kontekstima“, kaže Mercado, stipendist Zaklade Guggenheim za 2023. godinu. „Vrlo pažljivo slušaju i u stvarnom vremenu mijenjaju pjesme na načine koji ne djeluju nasumično.“
Rezultati istraživanja, koje je vodila Julia Hyland Bruno, docentica bioloških znanosti na Tehnološkom institutu u New Jerseyju, objavljeni su u časopisu Animal Behaviour.
„Proučavanje tih vokalnih dinamika moglo bi nam pomoći da razumijemo kako te zagonetne životinje doživljavaju i istražuju svoj društveni svijet“, kaže Hyland Bruno.
Općenito, sisavci se u skupinama glasaju iz dva glavna razloga. Jedan je pokazivanje tjelesne snage, nešto poput rike lavova, a drugi je, kao kod nekih primata, zajedničko glasanje kako bi pokazali pripadnost skupini. No, u tim slučajevima životinje jednostavno pojačavaju intenzitet glasanja ili se pridružuju drugima, ali ne mijenjaju svoje zvukove na temelju onoga što čuju od drugih. Baš to čine grbavi kitovi.
„Ono što grbavi kitovi rade slično je jazz glazbenicima kada reagiraju na svirku člana njihova sastava“, kaže Mercado. „Međutim, postavlja se pitanje zašto je ta sposobnost sisavaca očito ograničena na ljude i grbave kitove. Zašto kitovi prilagođavaju svoje pjesme kao reakciju na pjevanje drugih kitova i dalje je nepoznato. To je pitanje za daljnja istraživanja.“
Mercado tvrdi da ovo istraživanje potvrđuje da grbavi kitovi mogu prilagoditi visinu tona na temelju onoga što čuju.
„Ovaj rad je početna, a ne završna točka. Sada kada znamo da grbavi kitovi imaju tu sposobnost, možemo istražiti zašto to rade“, zaključuje Mercado.
Stjepan Felber | Ekovjesnik