WWF objavio plan za spas najbogatijeg morskog ekosustava na svijetu
Towards Plastic Smart Islands
Stručnjaci procjenjuju da će se bez sustavnih promjena količina plastike koja dospijeva u oceane utrostručiti do 2040. godine, odnosno dosegnuti godišnju količinu od 29 milijuna tona godišnje.
Koraljni trokut (eng. Coral Triangle) golemo je područje divljine tropskih mora s više od 27000 otoka. Smješteno u jugozapadnom dijelu Tihog oceana, njegovo područje obuhvaća Indoneziju, Maleziju, Papuu Novu Gvineju, Filipine, Solomonske Otoke i Istočni Timor, a zbog svoje bioraznolikosti i važnosti za zdravlje morskog ekosustava naziva se i „Amazonom mora“. Riječ je o području sa 76 % svih poznatih vrsta koralja na svijetu i brojnim vrstama riba, zbog čega privlači ronioce i istraživače iz cijelog svijeta.
U području Koraljnog trokuta živi više od 360 milijuna ljudi koji ovise o morskim resursima, a najmanje 50 % otpada ostaje nezbrinuto, čak i prema optimističnim procjenama. Istodobno, njegovi koraljni grebeni suočavaju se s drugim ozbiljnim prijetnjama, poput klimatskih promjena i izbjeljivanja koralja.
Rezultati WWF-ovog istraživanja mogu pomoći vladama i drugim dionicima u rješavanju specifičnih izazova gospodarenja otpadom na malim otocima, osobito na otocima unutar ili u neposrednoj blizini morskih zaštićenih područja (Marine Protected Areas – MPAs) i drugih učinkovitih područnih mjera očuvanja prirode (Other Effective Area-Based Conservation Measures – OECM).
WWF-ovo izvješće nije samo upozorenje, već nudi vrlo konkretna rješenja. Autori izvješća analizirali su 151 primjer dobre prakse i odabrali deset detaljnih studija slučaja iz Indonezije, Filipina, Malezije, Tajlanda, Vijetnama, Tanzanije, Šri Lanke, Maldiva i Salomonskih Otoka. Na temelju tih analiza izdvojena su četiri ključna tematska područja te deset preporuka za učinkovitije gospodarenje otpadom na malim otocima i prevladavanje prepreka s kojima se suočavaju obalne zajednice.
Autori izvješća otvoreno priznaju da recikliranje samo po sebi neće riješiti problem na malim otocima. Zbog visokih troškova prijevoza, količina otpada i udaljenosti od tržišta, prioritet bi stoga morali biti odbijanje nepotrebne plastike (Refuse), smanjenje potrošnje (Reduce) i ponovna uporaba (Reuse). Tek nakon toga dolaze prikupljanje i recikliranje plastičnog otpada ili, drugim riječima, najbolji otpad je onaj koji uopće nije nastao.
„Dok gradovi proizvode najveće količine plastičnog otpada, upravo se na otocima i obalnim područjima priroda i ljudi suočavaju s njegovim najneposrednijim i najrazornijim posljedicama“, poručuju autori izvješća.
Preporuke navedene u WWF-ovom izvješću mogle bi biti korisne i hrvatskim otocima koji se svakog ljeta suočavaju s velikim sezonskim priljevom turista, velikim količinama jednokratne plastike, ograničenim prostorom za gospodarenje otpadom i skupim prijevozom otpada na kopno.
Ekovjesnik