Gomilanje dokaza o kineskoj krivnji za oštećenje ozonskog omotača
Misteriozne emisije
Znanstvenike već godinama brine poprilično misteriozna zagonetka – ako je 2010. godine u svijetu zabranjena upotreba tvari koje oštećuju ozonski omotač, zašto su globalne razine emisije tih tvari i dalje toliko visoke?
Znanstvena potvrda krivnje
Prošla je već 31 godina od donošenja Montrealskog protokola, koji je spriječio milijune slučajeva raka kože, kao i desetke milijuna slučajeva očne mrene. Protokolom su iz upotrebe isključeni uređaji s tvarima koje oštećuju ozonski omotač te njihovo zbrinjavanje i uništavanje. Od 2010. potpuno je zabranjena upotreba klorfluorugljika (CFC), halona i tetraklorugljika – plinova koji su najviše korišteni u rashladnim i klimatizacijskim uređajima, protupožarnim sustavima i aparatima te laboratorijima.
Međutim, uz zabrane emisija navedenih tvari, i dalje dolazi do povećanja emisija koje oštećuju ozonski omotač te se postavlja logično pitanje odakle potječu i tko je za to kriv. U lipnju ove godine, kada je The New York Times poveo istragu po tom pitanju, došlo je do raščišćavanja cjelokupne situacije. Tada je, kao glavni krivac za povećanje emisija, osumnjičena Kina, a najnovije izvješće pokazuje kako prijašnja nagađanja i nisu bila toliko daleko od istine.
U izvješću, objavljenom 29. rujna ove godine u časopisu Geophysical Research Letters, međunarodni tim znanstvenika potvrdio je da je istočna Kina izvor najmanje polovice od ukupno 40.000 tona emisija tetraklorugljika (CCl4) koje svake godine ulaze u atmosferu.
Tijekom osmogodišnjeg razdoblja od 2009. do 2016. godine, rađena su atmosferska mjerenja razina tetraklorugljika s područja istočne Azije, točnije s mjernih postaja u blizini Korejskog poluotoka.
Istraživanjima je tako utvrđeno da su prosječne CCl4 emisije u istočnoj Aziji, tijekom promatranog razdoblja, bile 16 (9-24) Gg/godinu, s primarnim izvorom u istočnoj Kini. Prostorna distribucije emisija upućuje na to da se izvorna distribucija CCl4 u Kini promijenila tijekom osmogodišnjeg razdoblja, što ukazuje na novi izvor emisija ili na izvore emisija iz kineske provincije Shandong nakon 2012. godine.
Vremena je sve manje
“Naš rad pokazuje lokacije emisija tetraklorugljika”, rekao je koautor studije Matt Rigby. “Ipak, još uvijek ne znamo procese i industrije koje su za to odgovorne, što je vrlo važno jer na ovaj način ne možemo znati jesu li emisije proizvedene namjerno ili nehotice.
S određivanjem izvora emisija problematičnih tvari u atmosferu moglo bi se spriječiti daljnje uništavanje ozonskog sloja te bi se moglo početi s postupkom njegova oporavka. S obzirom na to da je prošlo skoro desetljeće s minimalnim napretkom na tom polju, vrijeme nam sve brže izmiče.
Klara Perović / Ekovjesnik