Kigali amandmanom protiv stakleničkih plinova
Stupio na snagu 1. siječnja 2019.
Kigali amandman Montrealskog protokola smanjit će projiciranu proizvodnju i potrošnju hidrofluorugljika (HFC) za više od 80 posto u sljedećih 30 godina, a ukoliko se u potpunosti podrži, njegovom se provedbom do kraja ovog stoljeća može izbjeći do 0,4 °C globalnog zatopljenja. Kigali amandman dosad je ratificiralo 65 od 197 zemalja potpisnica Montrealskog protokola, a prema očekivanju više će ih to učiniti u narednim tjednima.
Početkom studenog 2018. godine UN je objavio izvješće kojim je potvrđeno da ozonski omotač pokazuje znakove trajnog oporavka od šteta uzrokovanih ljudskim aktivnostima te se tada njegovo potpuno zacjeljenje predvidjelo do 2060. godine. Oporavak ozonskog omotača omogućuje provedba međunarodno dogovorenih mjera u sklopu Montrealskog protokola, kojim su iz upotrebe isključeni uređaji s tvarima koje oštećuju ozonski omotač te njihovo zbrinjavanje i uništavanje.
Tako je od 2010. potpuno zabranjena upotreba klorfluorugljika (CFC), halona i tetraklorugljika – plinova koji su najviše korišteni u rashladnim i klimatizacijskim uređajima, protupožarnim sustavima i aparatima te laboratorijima.
Protokol se od ove godine znatno osnažuje ratifikacijom i stupanjem na snagu Kigali amandmana, koji uključuje mjere kontrole za smanjenje hidrofluorugljika (HFC), uvedenih 1990-ih godina kako bi zamijenili klorfluorugljike (CFC) u hladnjacima, aerosolima, klima uređajima i izolacijskim pjenama.
Njegovim stupanjem na snagu 1. siječnja 2019. godine svijet je napravio važan korak ka drastičnom smanjenju proizvodnje i potrošnje hidrofluorugljika (HFC), za koje se ispostavilo da imaju tisuću puta snažniji učinak staklenika od ugljikovog dioksida, glavnog stakleničkog plina. Ukoliko amadman podrže sve zemlje potpisnice Montrealskog protokola, time bi se ograničilo globalno zatopljenje i to za 0,4 °C do kraja ovog stoljeća te dodatno zaštitio ozonski omotač, a amandman bi znatno pridonio postizanju ciljeva Pariškog klimatskog sporazuma.
Stupanjem na snagu Kigali amandmana uvode se praktične mjere za njegovu provedbu, uključujući sporazume o tehnologijama za uništavanje HFC-a te nove zahtjeve i alate za prikupljanje podataka. Amandmanom se počinju provoditi i odredbe za jačanje kapaciteta za zemlje u razvoju, institucionalno jačanje i razvoj nacionalnih strategija za smanjenje HFC-a i njihovu zamjenu alternativama. Očekuje se kako se postupnim ukidanjem HFC-a, u skladu s Kigali amandmanom, također može pokrenuti proces redizajniranja energetski učinkovitijih rashladnih i klimatizacijskih uređaja, što će dodatno djelovati na ublažavanje klimatskih promjena.
Novi ciljevi utvrđeni ovim amandmanom provodit će se u tri faze, pri čemu će razvijene zemlje započeti s postupnim smanjenjem HFC-a već od 2019. godine. Za drugu skupinu zemalja (Bahrein, Indija, Iran, Irak, Kuvajt, Oman, Pakistan, Katar, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati) obveza smanjenja razine proizvodnje i potrošnje HFC-a nastupa 2024., a za nekoliko preostalih zemalja svijeta 2028. godine.
Kigali amandman je dosad ratificiralo 65 zemalja potpisnica povijesnog Montrealskog protokola, koji je potpisan dana 26. kolovoza 1987. godine, a stupio na snagu dvije godine kasnije. Protokol, kao i njegove prethodne izmjene i dopune, koje zahtijevaju postupno ukidanje proizvodnje i potrošnje tvari koje uzrokuju oštećenje ozonskog omotača, dosad je ratificiralo 197 zemalja svijeta.
Široka potpora i provedba Montrealskog protokola dovela je do ukidanja više od 99 posto od gotovo stotinu tvari koje oštećuju ozonski omotač čime je značajno doprinijela ublažavanju klimatskih promjena.
Kao što smo već ranije naveli, predstavljenjem najnovijeg UN-ovog izvješća početkom studenog prošle godine, temeljenog na znanstvenoj procjeni oštećenja ozonskog omotača, potvrđeno je kako se ozonski omotač u dijelovima stratosfere oporavljao brzinom od 1-3 posto po desetljeću od 2000. godine. Prema procjenama, do 2030-ih godina se očekuje njegovo potpuno zacjeljenje na sjevernoj hemisferi, zatim na južnoj do 2050-ih te naposljetku u polarnim regijama do 2060. godine.
S.F. / Ekovjesnik