Razina CO2 obara rekord od prije 3 milijuna godina
Naš planet je izuzetno osjetljiv na relativno male promjene količine CO2 u atmosferi
Moderni svijet uskoro će prijeći temperaturni vrhunac od prije 3 milijuna godina budući da je razina CO2 već oborila drevni rekord. Zabrinjavajući rezultati nove studije upućuju na jaku osjetljivost Zemljinog sustava na relativno male promjene količine CO2 u atmosferi.
Njemački znanstvenici su još jednom potvrdili da ugljikov dioksid dostiže koncentracije veće nego ikada na bilo kojoj ljudskoj vremenskoj skali s razinom CO2 u atmosferi već sada većom nego što je bila u zadnja 3 milijuna godina.
Njihove računalne simulacije uz potporu analize sedimenata iz oceana koji pružaju informacije o promjenama temperatura i razinama stakleničkih plinova pokazuju da će prije kraja stoljeća svijet postati topliji nego ikada u posljednjih 3 milijuna godina.
Zadnji put kada su temperature planeta dosegle razinu višu od razine koja je određena kao cilj Pariškog klimatskog sporazuma bilo je tijekom davnog geološkog razdoblja, pliocena.
„Čini se da sada naš planet guramo prema klimatskim stanjima kakva nismo doživjeli tijekom cijelog trenutnog geološkog razdoblja, kvartara“, rekao je dr. Matteo Willeit s Instituta za istraživanje klimatskog utjecaja u Potsdamu. „To je razdoblje koje je počelo prije skoro tri milijuna godina i doživjelo sam početak ljudske civilizacije prije 11.000 godina. Moderna promjena koju doživljavamo velika je, jako velika, čak i za standarde Zemljine povijesti“, dodao je dr. Willeit.
Willeit i njegovi kolege u časopisu Science Advances navode kako su napravili numerički model svih astronomskih i geoloških podataka dostupnih za posljednjih nekoliko milijuna godina i unijeli algoritme koji predstavljaju fiziku i kemiju planeta Zemlje.
Napravili su simulaciju planeta s aktivnim vulkanima koji ispuštaju ugljikov dioksid s magmom koji se kretao na višestrukom putovanju po polagano mijenjajućoj eliptičnoj putanji koja je suptilno mijenjala razinu sunčeve svjetlosti koja je padala na stijene, oceane i šume – obrascima promjene koji se nazivaju Milankovićevi ciklusi koji obuhvaćaju periodične promjene planetarne klime.
Također su unijeli podatke o sedimentima u visokim geografskim širinama koji su važni budući da ledene plohe lakše putuju preko šljunka nego preko stijena i atmosferska prašina od takvog trenja čini ledene površine tamnijima i osjetljivijima na topljenje. Rezultat je potvrda jedne stvari koja je već uočena i druge koja je predstavljala veliku bojazan.
Porast količine ugljika
U vrijeme astronomskog ciklusa kada bi Zemljani mogli očekivati polagani povratak ledenog doba, ljudsko je djelovanje tijekom dva posljednja stoljeća već povećalo razinu ugljikovog dioksida s dugotrajnog prosjeka od oko 280 ppm na više od 400 ppm neobuzdanim spaljivanjem fosilnih goriva koja ispuštaju stakleničke plinove te sječom velikih šuma koje upijaju atmosferski ugljik.
Ljudsko je djelovanje povisilo i dugotrajnu prosječnu temperaturu planeta za cijeli jedan stupanj Celzijus, a očekivano je još više zagrijavanja.
Novo ledeno doba čini se sve manje vjerojatnim te su i drugi istraživači već upozorili na to da će se pliocenski podaci uskoro premašiti.
Ovo istraživanje predstavlja test pouzdanosti dokaza iz prošlosti i potvrđuje druga istraživanja budući da su ona pokazala da je svijet na putu za prekoračenje ograničenja od 2 °C. Također istraživanje potvrđuje važnost simulacije kao jednog od sve pouzdanijeg oblika klimatskih prognoza.
Ključna uloga CO2
„Svi znamo iz analiza sedimenata s dna naših mora o temperaturama oceana i volumenima leda u prošlosti, ali još uvijek nije u potpunosti shvaćena uloga CO2 u oblikovanju glacijalnih ciklusa“, rekao je dr. Willeit.
„Napredak je da sada računalnim simulacijama možemo pokazati da su promjene razina CO2 bile glavni uzrok ledenih doba, zajedno s varijacijama načina na koji Zemlja kruži oko Sunca, takozvanim Milankovićevim ciklusima. To zapravo nisu samo simulacije: usporedili smo naše rezultate s podacima iz dubina mora i pokazalo se veliko podudaranje“, rekao je dr. Willeit.
„Naši rezultati upućuju na jaku osjetljivost Zemljinog sustava na relativno male promjene količine CO2 u atmosferi. Koliko god to bilo zapanjujuće, toliko je i zabrinjavajuće“, zaključio je dr. Willeit.
Žarko Šaravanja / Ekovjesnik