Kokosove otoke nastanjuje 600 stanovnika i 414 milijuna komada plastike
I najudaljeniji otoci su žrtve plastičnog onečišćenja
Plastici za osvajanje cijelog svijeta nije trebalo puno duže od jednog stoljeća, no čini se kako joj je za njegovo golemo onečišćenje trebalo daleko manje vremena. Da je dospjela i u najudaljenije dijelove svijeta potvrđuje istraživanje morske biologinje dr. Jennifer Lavers i njenih suradnika. Kada su istraživači posjetili Kokosove otoke, australski vanjski teritorij u Indijskom oceanu, oko 1.000 kilometara udaljen od otoka Sumatre, pronašli su zabrinjavajuće količine plastičnog otpada.
Istraživanje je objavljeno 16. svibnja u časopisu Nature, a glavni zaključak je kako je „svijet drastično podcijenio problem plastičnog onečišćenja“, izjavila je za BBC News glavna autorica istraživanja dr. Jennifer Lavers s Instituta za more i antarktičke studije (IMAS) Sveučilišta u Tasmaniji. „Ovi otoci su poput kanarinaca u rudniku ugljena i nužno je hitno djelovati prema upozorenjima koja nam daju“, dodala je dr. Lavers u IMAS-ovom priopćenju.
Položaj Kokosovih otoka u istočnom dijelu Indijskog oceana / Izvor: Nature Scientific Reports
Plastika koju su pronašli dr. Lavers i njezin tim teži 238 tona, a uključuje 977.000 cipela - uglavnom japanki, i 373.000 četkica za zube! Dr. Lavers je za australski radio NPR objasnila kako su udaljeni Kokosovi otoci izuzetno bitni za proučavanje cirkulacije oceanske plastike, budući da se njihovo malobrojno stanovništvo ne može okriviti za stvaranje ovako velike količine otpada pronađene na plažama. Inače, dr. Lavers je istraživala plastični otpad i na drugim izoliranim otocima te je 2017. godine otkrila da otok Henderson u Tihom oceanu ima najveću gustoću plastičnog otpada bilo gdje na Zemlji, objašnjava se u priopćenju.
Dr. Lavers na plaži Kokosovih otoka / Foto: Silke Stuckenbrock
„Kada mislite da ste već došli do točke u kojoj vas više ništa neće iznenaditi, a onda vidite ovu situaciju na Kokosovim otocima i šokira vas količina otpada pod pijeskom“, rekla je dr. Lavers za NPR. „Zabrinjavajuća je činjenica da je zapravo 93 posto plastike pronađeno ispod pijeska i to na dubini od 10 centimetara, a 60 posto te plastike činila je mikroplastika veličine dva do pet milimetara, navodi dr. Lavers. „Ribe i ptice gutaju mikroplastiku upravo zbog te veličine, jer je zamjenjuju za hranu.“
Ovako goleme količine plastičnog otpada predstavljaju velik problem za malobrojno otočno stanovništvo kojem bi trebale četiri tisuće godina da proizvedu količinu otpada pronađenu na svega sedam od ukupno 27 otoka.
Dr. Lavers je rekla kako su njezine procjene količine otpada na ovim otocima vjerojatno daleko manje od stvarne količine, budući da tim nije istraživao dublje od 10 centimetara ispod površine pijeska i nije mogao pristupiti nekim najonečišćenijim plažama. Do procijenjene količine došli su tako što su pomnožili broj komada plastike pronađene na određenim dijelovima plaža s ukupnim brojem plaža ovog otočja.
Dr. Jennifer Lavers / Foto: Silke Stuckenbrock
Čak i istraživači koji nisu bili uključeni u studiju potvrdili su kako nisu iznenađeni rezultatima istraživanja.
Koautorica studije, dr. Annett Finger sa Sveučilišta Victoria u Melbourneu, izjavila je kako se globalna proizvodnja plastike nastavlja povećavati, pri čemu je gotovo polovica plastike proizvedene u posljednjih 60 godina zapravo proizvedena od 2005.-2018. godine.
„Procjenjuje se da je samo u 2010. godini u naše oceane ušlo 12,7 milijuna tona plastike, a oko 40 posto plastike dospjeva u otpad u istoj godini proizvodnje“, rekla je dr. Finger. „Kao rezultat porasta proizvodnje plastike za jednokratnu uporabu, procjenjuje se da u našim morima i oceanima sada ima 5,25 bilijuna komada plastike. Plastično onečišćenje je dobro dokumentirana prijetnja divljim životinjama, a njezin potencijalni utjecaj na ljudsko zdravlje postalo je područje medicinskih istraživanja.“
„Jedino održivo rješenje ovog globalnog problema je smanjenje proizvodnje i potrošnje plastike uz poboljšanje gospodarenja otpadom kako bi se spriječilo da plastika i dalje ulazi u naše oceane”, zaključila je dr. Finger.
U istraživanju su sudjelovale i organizacije Sea Shepherd, zaklada Tangaroa Blue i projekt Two Hands.
S.F. / Ekovjesnik