Meduze i bez mozga preuzimaju oceane
Mogu li nas meduze natjerati na ozbiljnije shvaćanje klimatskih promjena?
Meduze se šire oceanima, dok zagrijavanje, zakiseljavanje i deoksigeniranje mora i oceana prijete drugim morskim životima. Nakon dugog ignoriranja ovih lijepih, ali misterioznih stvorenja, znanstvenici pokušavaju shvatiti kako se prilagođavaju životu u toplijim, kiselim i manje oksidiranim morima.
Prošlog su ljeta brojni kajakaši, plivači, surferi, ribari i nautičari svjedočili nesvakidašnjem prizoru milijuna meduza koje su preplavile zaljev Monterey u Kaliforniji. Površina oceana izgledala je kao da se pretvorila u želatinoznu narančasto zeleno žutu juhu, ispunjenu nepreglednom količinom meduza, ponajviše vrsta Chrysaora fuscescens, Aurelia aurita i Phacellophora camtschatica. Najezda meduza čak je uzrokovala začepljenje dovoda morske vode kojom se opskrbljuje Monterey Bay Aquarium, inače poznat po zadivljujućoj izložbi meduza i prvorazrednim istraživačkim laboratorijima.
Ova pojava zaintrigirala je istraživače Monterey Bay Akvarija, ali i njihove kolege iz Berlinskog zoološkog vrta, koji su pri istraživanju tražili odgovore na pitanja kako se meduze reproduciraju i zašto im brojnost tako značajno varira te tako razjasnili njihovu ulogu u oceanima.
Što meduze čini tako otpornima?
Klimatske promjene su s velikom vjerojatnošću utjecale na iznenadan porast broja meduza u zaljevu Monterey, ali znanstvenici još uvijek pokušavaju otkriti što ih čini tako otpornima i kako tako naglo mogu povećati svoju populaciju.
Poznato je da meduze predstavljaju važan izvor hrane za brojne morske životinjske vrste, čak i za one koje ih ne konzumiraju redovito. Istraživači su također otkrili da meduze mogu preživjeti i često se vrlo brzo množiti u toplijim, kiselijim i manje oksidiranim morima, što znači da su kao vrsta prilagodljivije na klimatske promjene koje oceane ipak čine nenastanjivim za druge morske vrste.
„Ima toliko toga što ne znamo o meduzama i čini se kako smo tek na početku saznanja o ovoj vrsti“, kaže istraživačica iz australskog Hobarta Lisa-Ann Gershwin, koja je napisala dvije knjige o meduzama.
Kada se govori o nedovoljnom poznavanju meduza, to se najviše odnosi na pojedinosti o životnim ciklusima meduza i njihovoj rasprostranjenosti u oceanima.
Tijekom tridesetih godina prošlog stoljeća bilo je više pokušaja uzgoja meduza u akvarijima, no tadašnje tehnike nisu bile dovoljno pouzdane da bi se postigao neprekidan i siguran uzgoj. To se promijenilo tek kasnih šezdesetih godina 20. stoljeća, kada su razvijeni specijalizirani zaobljeni stakleni spremnici s blagim protokom vode. Akvariji i laboratoriji u Njemačkoj, Japanu i Sjedinjenim Američkim Državama razvili su neke od najranijih istraživačkih i uzgojnih programa te su tijekom godina pridonijeli boljem poznavanju meduza.
Meduze i dalje ostaju misterija
Posljednjih godina ostvaren je velik pomak u istraživanjima koji je omogućio nova saznanja o meduzama. Znanstvenici su uspjeli iskoristiti bioluminiscenciju meduza za korištenje u biomedicinskim istraživanjima, proučiti njihove životne cikluse i shvatiti njihovu sposobnost preživljavanja u morima s niskim sadržajem kisika. Promatranjem meduza odredilo se i kako su povezane s drugim morskim oblicima života, no ostalo je još mnogo otvorenih pitanja.
Znanstvenici su već odavno ustanovili kako meduze mogu opstati u oceanskim uvjetima neprihvatljivim za manje prilagodljive morske organizme te da njihov rastući broj može biti znak utjecaja klimatskih promjena na oceane.
Nagli i sve češći porast broja meduza posljednjih je nekoliko desetljeća postala gotovo uobičajena pojava širom svijeta. „Sve veća učestalost ovakvih pojava sigurno je povezana s negativnim ljudskim utjecajem na okoliš i to pretjeranim izlovom ribe i onečišćenjem mora, a uzrokuje ih i zagrijavanje mora i oceana, kao i njihovo zakiseljavanje kao posljedica porasta koncentracije CO2 u atmosferi“, izjavio je istraživač Lucas Brotz sa Sveučilišta British Columbia i član inicijative The Sea Around Us.
Brotz napominje kako znanstvenici još uvijek nisu u potpunosti uspjeli shvatiti temeljne dijelove životnog ciklusa meduza - konkretno, kako se mlade meduze ili polipi mikroskopskih dimenzija pretvaraju u odrasle. To je uglavnom zbog toga što se polipi teško pronalaze i proučavaju u divljini.
Proučavanje u akvarijima pomaže pri boljem razumijevanju njihove uloge u morskom ekosustavu
„Mislim da nije važno ako se proučavaju u zatočeništvu ili divljini“, kaže Lisa-Ann Gershwin. „Nepoznanice koje se povezuju s divljinom, svakako je najbolje proučavati u divljini, ali u divljini se ne može pratiti njihova reprodukcija, jer ne možete proučavati kako meduze rastu dok slobodno plivaju u prirodnom okruženju.“
„Jedna od glavnih prednosti uzgoja u akvarijima jest to što ljudima omogućuje učenje o meduzama bez opasnosti od ozljeđivanja“, rekao je Wyatt Patry, viši akvarist u Monterey Bay Akvariju u kojem je u velikim staklenim posudama s dramatičnom rasvjetom izloženo gotovo 20 vrsta meduza. Rad ovog akvarija je važan zbog unaprjeđenja našeg znanja o meduzama, a njegovi znanstvenici su svojim istraživanjima uvelike doprinijeli razvoju uzgoja meduza, rekao je Patry, a također pomažu pri boljem razumijevanju uloge meduza u morskom ekosustavu.
„Meduza nema mozak, kao ni centralizirani živčani sustav, tako da je naše razumijevanje onoga što ili kako meduze misle ili osjećaju još uvijek velika nepoznanica u odnosu na druge životinjske vrste“, rekao je Brotz.
„Pretpostavljam kako će čovječanstvo prije popraviti svoj odnos s ostalim sisavcima i drugim srodnim organizmima nego što se će ozbiljnije početi baviti meduzama. No vrlo su važna sva istraživanja koja nam mogu pomoći pri poboljšanju znanja, podizanju svijesti i aktivnijem uključivanju ljudi u rješavanje problema s kojima se suočavaju oceani, pogotovo s obzirom na sadašnju razinu prijetnji kojima nažalost sve češće svjedočimo“, kaže Brotz.
S.F. / Ekovjesnik