Još jedna potvrda zabluda o recikliranju jednokratne plastike
Industrija nafte uložila je ogromne svote kako bi potrošače uvjerila da se jednokratna plastika reciklira
Nova istraga koju su zajedno proveli National Public Radio (NPR) i istraživački program PBS-a Frontline otkriva kako su čelnici naftnih kompanija desetljećima ulagali milijune američkih dolara kako bi javnost dovodili u zabludu o recikliranju plastike. I dok tako većina odgovornih građana vrijedno odvaja otpad u kućanstvima misleći da će se tako prikupljena plastika reciklirati, očito je da je sav taj trud godinama bio uzaludan.
Prema podacima koje je sredinom rujna objavio NPR, naftne kompanije su godinama zavarale javnost uvjeravajući ih da se plastika za jednokratnu upotrebu može reciklirati. Čak su i oznake za recikliranje otisnute na plastičnim proizvodima za jednokratnu upotrebu rezultat njihovog uspješnog lobiranja što je mnoge građane dovelo u zabludu da se ti proizvodi mogu reciklirati, iako u stvarnosti najvećim dijelom završe na otpadu.
No, ova otkrića američkih istraživačkih novinara ipak potvrđuje ogromno povećanje plastičnog otpada koji se gomila na odlagalištima i u svjetskim oceanima, posebno otkad je prije dvije godine Kina zabranila uvoz plastičnog otpada. Njihova je istraga otkrila da su vodeće naftne kompanije i proizvođači plastike javnosti nametale odgovornost za odvojeno prikupljanje i recikliranje plastičnog otpada, iako su bili svjesni da plastiku nije moguće reciklirati u tako velikim količinama. Novinari su istraživali dokumente stare i do pedeset godina temeljem kojih se zaključuje da je „Big Oil“ svjesno obmanjivao javnost unatoč postojanju sumnji da će se svi ti jednokratni plastični proizvodi reciklirati.
U pokušaju da otkrije sam korijen poticanja ovih zabluda, NPR je obavio niz intervjua s velikim brojem predstavnika ove industrije, uključujući umirovljene čelnike plastičnih i naftnih korporacija. Tako je Larry Thomas, bivši predsjednik Udruženja industrije plastike rekao novinarima NPR-a da su morali odvratiti pozornost javnosti jer „ako ljudi misle da recikliranje stvarno djeluje, tada neće biti toliko zabrinuti za okoliš".
Tijekom istrage pronađeni su dokumenti iz 1970-ih koji pokazuju da su tadašnji čelnici naftne industrije itekako znali što rade. Većina tih dokumenata pronađena je u knjižnicama i na sveučilištima širom SAD-a. Primjerice, na Sveučilištu Syracuse novinari NPR-a pronašli su opsežan materijal jednog bivšeg konzultanta među kojima su i znanstveni izvještaji iz 1973. godine u kojima se izričito navodi kako plastiku nije moguće reciklirati u tako velikim količinama.
Dapače, „postoji ozbiljna sumnja da [recikliranje plastike] ikad može biti ekonomski održivo“, stoji u jednom dokumentu iz 1974. godine.
Ipak, industrija je potrošila milijune dolara govoreći ljudima da recikliraju, jer se time prodavala sve veća količina plastike.
>>> Pročitajte još >>> Zdravstveni stručnjaci odgovorili „prljavoj“ industriji plastike
Počevši od 1990-ih, u medijima se pojavljivao sve veći broj reklama i poruka o recikliranju plastike. „Ova boca je prazna, ali ona nije smeće“, kaže se u jednom oglasu iz 1990. godine u kojem jedna plastična boca ispada iz kamiona za smeće. „Uveli smo najveći, najopsežniji program recikliranja plastike u zemlji kako bismo iskoristili sve njezine vrijednosti.“ Ove i slične reklame imale su jasnu poruku: plastika je poseban materijal i potrošač bi je trebao reciklirati.
Možda su zvučale kao poruke zagovaratelja zaštite okoliša, ali oglase je ipak platila industrija plastike koju čine tvrtke poput Exxona, Chevrona, Dowa, DuPonta i njihovih lobističkih i trgovačkih organizacija u Washingtonu. Ove su tvrtke trošile desetke milijuna dolara na oglašavanje i to godinama, promovirajući prednosti svojih proizvoda koji su na kraju najčešće završili na odlagalištima ili su spaljeni, a dio je svakako dospio i u oceane.
Iako se određene količine plastike ipak recikliraju, one čine tek oko 10 % cjelokupne plastike koja se koristi u kućanstvima, a s tom činjenicom najveći dio javnosti nije upoznat. Iskorištena se plastika može recikliranjem pretvoriti u nove proizvode, no osnovni problem je to što su njezino prikupljanje, razvrstavanje i prerade izrazito skupi. Plastika se također razgrađuje svaki put kad se ponovno koristi, što znači da se ne može ponovno koristiti više od jednom ili dva puta. Zbog visokih troškova recikliranja plastike za jednokratnu uporabu veći dio ove „prljave“ industrije radije proizvodi novu plastiku od nusproizvoda hidrauličkog frakturiranja (frakiranja), što je jeftinije i osigurava proizvode više kvalitete.
Nije nam namjera nagovoriti vas da prestanete odvajati otpad u vašem kućanstvu, no ako zaista želite preuzeti svoj dio odgovornosti za zaštitu okoliša, trudite se svakog dana koristiti što manje plastike. Koliko god se svi mi trudili odvajati plastični otpad, ta se pošast suvremenog svijeta najvećim dijelom ipak neće reciklirati.
S.F. / Ekovjesnik