Nakupine račića prenose ugljik u oceanske dubine
Najveća koncentracija biomase u oceanima
Britanski istraživači detaljnije su istražili kretanje sitnih račića, antarktičkih krila, u morima i oceanima. Ponašanje tih sitnih životinja unutar njihovih nakupina možda je ključ unapređenja metoda uklapanja ugljika u dubine oceana i smanjenja emisija stakleničkih plinova!
Antarktički kril (Euphausia superba) vrsta je račića čija odrasla jedinka naraste do dva centimetra u dužinu, a nalikuje malome škampu, iako anatomske osobine dijeli s jastogom i slatkovodnim rakom. Jedinke su golim okom jedva vidljive, no nakupine ovih račića teško je ne primijetiti.
Krili možda jesu mali račići, no znanstvenici Britanskog antarktičkog nadzora (BAS-British Antarctic Survey) navode kako upravo ti račići imaju važnu ulogu u prijenosu ugljika unutar oceana. Ne samo da su ključni element u hranidbenoj piramidi oceana, već se i kreću kroz oceanske dubine tako da bi mogli imati značajan utjecaj na svjetsku klimu.
Ovi račići hrane se fito i zooplanktonom, a probavljanjem manjih algi i morskih životinja prevode ih u hranu dostupnu većim ribama i životinjama. Hrana su mnogim ribama, tuljanima i pingvinima te čine glavnu hranu kitova usana, uključujući i plave kitove - najveće životinje ikada viđene na Zemlji.
Sitni, ali brojni i moćni
Prema nedavnim istraživanjima, način na koji se ovi račići kreću između različitih dubina može ubrzati kretanje atmosferskog ugljika prema dubinama oceana. Zajedno, kril račići tvore najveću koncentraciju biomase u oceanima. Dok čitate ovaj članak, 400 milijuna tona ovih račića pliva u skoro svakom oceanu svijeta.
Za predočavanje brojnosti ovih sitnih organizama valjalo bi istaknuti činjenicu da su bili glavna tema istraživanja koje su provele glavne pomorske snage za vrijeme Hladnog rata, jer su mnoštva tih sićušnih životinja u stanju stvoriti biološku barijeru sonaru - podvodnom električnom lokatoru koji služi za određivanje daljine, dubine, i smjera te za identifikaciju podvodnih pokretnih i nepokretnih objekata-podmornica, mina, potopljenih brodova, jata riba i slično, ispod koje se podmornice mogu sakriti.
Nakupine čine čuda
U nedavnom istraživanju objavljenom u časopisu Proceedings of the Royal Society B, BAS znanstvenici, profesor Geraint Tarling i dr. Sally Thorpe koristili su naprednu akustičnu tehnologiju kako bi pratili kretanje oko dvije tisuće jata antarktičkog krila (Euphausia superba).
Otkrili su da nakupine račića ne ostaju samo u jednom sloju vodenog stupca već, kao i planktoni, migriraju iz dubljih slojeva u pliće gdje se hrane te tako „siti“ vraćaju nazad u dubine što se naziva potapanje zasićenjem (engl. satiation sinking).
Nakupine kril račića često su debele i guste tako da samo jedinke na površini nakupine imaju pristup hranjivim tvarima s površine mora i oceana. Istraživanja su pokazala da te jedinke vanjskog sloja krenu tonuti jednom kada se zasite hranjivim tvarima, a zamjenjuju ih gladni račići iz unutrašnjih slojeva nakupine.
Ovakvo ponašanje može znatno povećati učinkovitost prijenosa ugljika u dublje slojeve oceana pomoću taloženja kuglica fecesa na dnu nakupine. Kada siti račići potonu u dubinu, njihov sitni, ugljikom bogat izmet tone zajedno s njima.
Profesor Geraint Tarling navodi kako bi ovaj ciklus mogao rezultirati s 23 milijuna tona ugljika, što je ekvivalentno godišnjim emisijama stakleničkih plinova u Velikoj Britaniji, koje se uklanjaju iz kružnog toka ugljika zahvaljujući upravo ovim sitnim organizmima.
„Ovo ponašanje račića krila prethodno je promatrano u laboratorijskom istraživanju na pojedinačnim jedinkama na našem istraživačkom brodu RRS James Clark Ross", navodi dr. Sally Thorpe. „Ono što je uistinu zanimljivo u vezi ovog istraživanja je to da sada imamo dokaze za ciklus u kojem račići u nakupinama tonu u otvorenom oceanu, a ne samo u laboratoriju. Poznavanje ovog ponašanja kril račića pomoći će nam poboljšati naše razumijevanje modela prijenosa ugljika u duboka mora i oceane.“
B.K.