Svjetlosno onečišćenje i novi pravilnik onečišćen utjecajem rasvjetne industrije
Što nam donosi obveza uvođenja svjetlostaja te koliko uopće štititi naše zdravlje i okoliš? O tome smo pričali s Borisom Štromarom, dopredsjednikom Udruge za zaštitu noćnog neba „Naše nebo“.
U hrvatskim je medijima nedavno odjeknula vijest o obvezi uvođenja svjetlostaja, odnosno obveznog smanjenja javne rasvjete u noćnim satima i to u trajanju od najmanje tri sata. Tako će sve hrvatske jedinice lokalne samouprave uskoro morati odrediti u kojem će dijelu noći smanjiti intenzitet svoje vanjske rasvjete za najmanje 50 posto. Naravno, ostaje im i mogućnost njezinog potpunog gašenja.
Nakon provedenog javnog savjetovanja, Pravilnik o zonama rasvijetljenosti, dopuštenim vrijednostima rasvjetljavanja i načinima upravljanja rasvjetnim sustavima napokon je donijet prošlog mjeseca kao provedbeni akt Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja, koji je još prije stupanja na snagu 1. travnja prošle godine podigao pravu buru i uzrokovao brojne rasprave.
Temeljem Pravilnika, jedinice lokalne samouprave morat će donijeti plan rasvjete, odnosno definirati početak minimalno trosatnog svjetlostaja - vremenskog perioda noći za čijeg se trajanja vanjska rasvjeta gasi ili smanjuje na propisanu odgovarajuću razinu. Međutim, svjetlostaj je određen na sredinu noći, bez obzira u kojoj je zoni, a može se odrediti do sat vremena prije sredine noći. Pravilnik predviđa obavezu smanjenja rasvjete za 50 posto, ali ne i njeno gašenje, koje ostaje kao mogućnost za jedinice lokalne samouprave koje se odluče za provođenje takve mjere.
Pravilnikom se predviđa i mogućnost smanjenja vanjske rasvjete i prije početka svjetlostaja što će jedinice lokalne samouprave moći definirati svojim planom rasvjete i u skladu s opadanjem razine aktivnosti. Sve to vrijedit će za građevinska područja naselja, rezidencijalne, industrijske i trgovačke zone te prometnu infrastrukturu, no malo je vjerojatno da će se lokalne samouprave tijekom svjetlostaja odlučiti na gašenje rasvjete u urbanim područjima komercijalnog karaktera s visokim stupnjem noćne aktivnosti. Nadalje, Pravilnikom se određuje da se za vrijeme svjetlostaja intenzitet dekorativne rasvjete mora ugasiti ili smanjiti za najmanje 50 posto početnog intenziteta, a isto se odnosi i na rasvjetu oglasnih ploča („medija za oglašavanje“) kod kojih one s površinom većom od 20 m2 tijekom svjetlostaja moraju biti isključene. Krajobrazna rasvjeta tijekom svjetlostaja nije dopuštena u određenim zonama, odnosno u zaštićenim područjima - zonama rasvijetljenosti E0 i E1.
Nakon višegodišnjeg ukazivanja na problem svjetlosnog onečišćenja u Hrvatskoj, početkom listopada ove godine Hrvatski astronomski savez i Udruga za zaštitu noćnog neba „Naše nebo“ uputili su otvoreno pismo ministru Tomislavu Ćoriću u kojem se upozorilo na nepravilnosti u Pravilniku te izrazilo nezadovoljstvo rezultatom i načinom rada na njegovom donošenju uz očite intervencije rasvjetne industrije.
Stoga smo o novom Pravilniku, ali i o samoj problematici svjetlosnog onečišćenja i važnosti očuvanja tamnog noćnog neba pričali s Borisom Štromarom, dopredsjednikom Udruge za zaštitu noćnog neba „Naše nebo“, poznatim populizatorom astronomije te članom radne skupine za izradu Pravilnika.
- Boris Štromar, dopredsjednik Udruge za zaštitu noćnog neba „Naše nebo“, bio je član radne skupine za izradu Pravilnika.
Dosad nismo imali ovakav pravilnik pa je njegovo donošenje ipak pohvalno s ciljem konačnog početka ograničavanja svjetlosnog onečišćenja u Hrvatskoj te njegovog štetnog utjecaja na okoliš i zdravlje ljudi. No, zanima nas koliko ste njime zadovoljni, a još više što od njega mogu očekivati građani?
Nisam zadovoljan ni ja, niti drugi zaštitari okoliša koji se već godinama bave problemom svjetlosnog onečišćenja. Pravilnik je pisan pod snažnim utjecajem rasvjetne industrije umjesto da se u početku postave smjernice za zaštitu okoliša od svjetlosnog onečišćenja i uzmu pozitivne prakse iz drugih država. Mnoge države niti nemaju slične zakone i pravilnike, već same po sebi logički ne koriste rasvjetu tamo gdje nije potrebna. Na primjer, cijela Njemačka, Austrija, Mađarska i Slovačka nemaju na autocestama niti jednu jedinu svjetiljku, dok su kod nas sve petlje i odmorišta brutalno osvijetljeni. Mnoge druge države svoje manje priključke na autocestu također uopće ne osvjetljavaju, a u Hrvatskoj su, realno, 90 % svi priključci „manji“. Slovenija od 2007. ima ograničenje na ukupnu potrošnju električne energije na javnu rasvjetu. Francuska ima obavezu gašenja rasvjete u izlozima tijekom noći. U Hrvatskoj o tome, usprkos našim inzistiranjima, uopće nismo niti raspravljali. To je valjda jedino kod nas moguće, da glavnu riječ za pravilnik o zaštiti okoliša ima industrija koja upravo uništava taj okoliš. Sve je više građana koji shvaćaju da je pretjerana rasvjeta vrlo štetna i za njih i za okoliš, no s ovime zapravo ostaju ušutkani. Zamislimo samo stanare oko Autobusnog kolodvora u Zagrebu kojima je u stanu bio disko ugođaj zbog svjetlećih reklama, a sad im se onemogućava da se žale što se potpuno nepotrebne i pretjerano bliješteće reklame ne gase prije ponoći.
Omogućuje li Pravilnik kvalitetnu zaštitu od svjetlosnog onečišćenja ili legalizira postojeće stanje i praksu projektiranja rasvjete, odnosno pretjerano osvjetljavanje okoliša?
Pravilnik u ovom obliku realno ne radi gotovo ništa po pitanju zaštite od svjetlosnog onečišćenja. Smanjenje intenziteta rasvjete tijekom noći i postavljanje gornjih granica za taj intenzitet je nešto što bi samo po sebi trebalo biti logično. Puno općina u Hrvatskoj već više od 10 godina gasi dio javne rasvjete, a ovime će im se zapravo ZABRANITI početak svjetlostaja prije ponoći u dobrom dijelu godine! Ako na ovaj način osvijetlimo sve prometnice između gradova i naselja, uzalud bilo kakve smjernice i ograničenja. Trebamo biti svjesni da je bilo kakvo postavljanje rasvjete uništavanje okoliša. Ako je za orijentaciju pješaka noću u nekom manjem naselju dovoljno 0.5 luksa, čemu postavljanje prosječno 10 ili 15 luksa? Pogotovo kad ulice noću zjape prazne.
- Intenzivna rasvjeta ugrožava brojne životinjske vrste i mijenja njihov način života / Pixabay
Kao što ste već istaknuli, poznato je da su brojni građani izloženi problemu prejake javne rasvjete koja im noću tuče u prozore i remeti san, rasvjeta se pretjerano koristi i na prometnicama, ali i u zaštićenim područjima te sve više u turističkim središtima na obali. Koliko je u Hrvatskoj zapravo izražen problem svjetlosnog onečišćenja?
U Hrvatskoj se trenutno na javnu rasvjetu troši dvostruko više nego je u Sloveniji propisano njihovom uredbom koja je donesena 2007. godine. S novom LED rasvjetom bi se realno ta razina mogla smanjiti na 10 % od postojeće, a da i dalje imamo adekvatno osvijetljene prometnice, pročelja arhitekture, itd. Svjetlosno onečišćenje Zagreba je dva do tri puta veće od jednog Beča. Mnogi turisti komentiraju prekrasno noćno nebo na moru i otocima i to bismo trebali iskoristiti kao jedinstveni turistički potencijal, umjesto da se šetnice uz more pretjerano osvjetljavaju i gubi se onaj romantični doživljaj ljetovanja pod zvjezdanim nebom.
Od pokretanja peticija, napora građanskih inicijativa za očuvanje urbane prirode i zaštitu okoliša pa sve do sumnjivih projekata obnovljivih izvora energije, čini se kako je globalni problem svjetlosnog onečišćenja u Hrvatskoj ipak marginaliziran. Što možemo naučiti na iskustvima i primjerima dobre prakse drugih europskih zemalja?
Svjetlosno onečišćenje je globalni problem jer ne poznaje državne granice. Svjetlosne kupole gradova vide se u krugu stotinama kilometara. Zbog umjetne rasvjete mlade kornjače (želve) umjesto u more kreću prema osvijetljenim cestama i stradavaju pod kotačima automobila. One se gnijezde na plažama Afrike i Bliskog istoka, a zatim putuju sve do Jadrana. I tako zbog problema u drugim državama stradava ekosustav našeg mora. Umjesto da učimo na iskustvu drugih država i brojnih istraživanja te implementiramo najbolju praksu u Hrvatskoj, kod nas industrija koja je uzrok onečišćenja piše pravilnik koji bi nas od toga trebao štititi. Pa neće nitko piliti granu na kojoj sjedi...
- Još smo tijekom prvog zatvaranja pisali o (ne)očekivanim posljedicama uvođenja karantene u „Gradu svjetlosti“. Naime, u Parizu je osim čišćeg zraka i smanjenja onečišćenja bukom, uočen i očiti pad svjetlosnog onečišćenja zbog toga što su brojne zatvorene trgovine prigušile ili ugasile svjetla svojih izloga, kao i reklame na pročeljima zgrada. Poznato je kako ova svjetla ometaju spavanje te ispravno funkcioniranje ciklusa sna kod velikog dijela gradskog stanovništva. / Foto: Saad Sharif / Unsplash
Smatrate li da su i Zagreb i ostali naši gradovi previše osvijetljeni u noćnim satima, može li se i tu nešto promijeniti te tako, uostalom, postići i uštede energije?
Već sam spomenuo da gradovi kao što su Beč, Graz, pa i Berlin, po stanovniku troše i do dvije trećine manje na javnu rasvjetu od Zagreba. Dovoljno se prošetati centrom bilo koji radni dan nakon 23 sata (prije korone!) i jedva ima prolaznika. Svjetlosno onečišćenje je vrlo lako rješiv problem - rasvjeta se postavlja samo tamo gdje je potrebna, minimalnim intenzitetom koji je dovoljan za sigurnost u prometu. Ovaj tren možemo ugasiti svu rasvjetu na autocestama po uzoru na već navedene države, bez ikakvog utjecaja na sigurnost prometa. Čak štoviše, s pretjeranom rasvjetom na odvojcima i odmorištima se kompromitira sigurnost jer vozači naglo iz snažne rasvjete ulijeću u potpuni mrak. Izlaz s autoceste za Jastrebarsko je jedini neosvijetljen u cijeloj Hrvatskoj, a prema podacima ima znatno manje nezgoda od drugih. Radi se o manje od pet situacija godišnje koje su se dogodile noću.
Prošle je godine Petrova gora proglašena prvim hrvatskim Parkom tamnog neba, no državna tvrtka Odašiljači i veze je u njegovom središtu postavila toranj s izuzetno jakim signalnim svjetlima. Kako tu pomaže novi Pravilnik u čijem se članku 6. st. 2. navodi da je u parkovima tamnog neba dopuštena samo orijentacijska rasvjeta za pješake?
Ne pomaže. Signalna rasvjeta naravno ne bi trebala biti zabranjena, no činjenica je da se komunikacijski toranj mogao postaviti bilo gdje drugdje unutar parka gdje ne bi smetao na jednom jedinom mjestu gdje su moguća astronomska druženja i promatranja. Reagirali smo i prije nego se toranj počeo graditi, no nitko nije imao sluha za očuvanje jedinstvenog turističkog potencijala u kraju koji praktički odumire.
Osim nas u gradovima obitavaju i brojni kukci koji su izuzetno važni za urbanu bioraznolikost. Jeste li upoznati s inicijativom građanske platforme 1postozagrad „Zagreb - grad krijesnica“ kojom je od zagrebačke gradske uprave prošle godine zatraženo privremeno gašenje javne rasvjete na Dubravkinom putu i drugim javnim površinama s ciljem zaštite ugrožene vrste krijesnica tijekom najaktivnijeg razdoblja populacije?
Da, s 1postozagrad redovno surađujemo po tom pitanju. Pozdravili su uvođenje svjetlostaja, iako je jasno da se u gradu nitko neće odlučiti za potpuno gašenje rasvjete na Dubravkinom putu jer valja misle da iz mraka skaču babaroge, dok se istovremeno tamo usred bijela dana šeće terorist s kalašnjikovim, a ispod lampi smo mjerili čak 250 luksa. S tolikim intenzitetom su prolaznici potpuno zaslijepljeni i puno je lakše napraviti „sačekušu“ iz obližnjeg grma. Imamo i primjer osvjetljavanja šetnice uz potok Črnomerec koja je napravljena tako da je osvijetljen cijeli okoliš i u potpunosti uništen ekosustav. Takve šetnice i parkovi su jedini najvažniji dijelovi za očuvanje urbane bioraznolikosti, a udruge i građanske inicijative za njihov spas, zbog „straha od mraka“, otvoreno podržavaju njihovu noćnu devastaciju.
- Svjetlosni snopovi u Čikatu, otok Lošinj / Fotografije: Boris Štromar / Astronomsko društvo Beskraj Zagreb
U Hrvatskoj već desetljećima samo deklarativno naglašavamo važnost očuvanog okoliša i potrebu razvoja održivog turizma. Aktualna zdravstvena kriza pokazuje nam da konačno trebamo napraviti zaokret i u turizmu, a kao što je u razgovoru istaknuo Boris Štromar, tamno noćno nebo predstavlja još jednu mogućnost za privlačenje potencijalnih gostiju. Stoga ga je iznimno važno očuvati, posebno u manjim turističkim mjestima na otocima, kao i u kontinentalnom dijelu zemlje. Nažalost, imamo već dosta primjera svjetlosnog onečišćenja i na našim otocima, a neke od njih možete vidjeti i na stranicama Udruge za zaštitu noćnog neba „Naše nebo“.
S.F. / Ekovjesnik