Razotkrivanje zabluda o drvnoj gradnji
Drvo se kao građevinski materijal često izbjegava(lo) zbog uobičajenih zabluda o njegovoj otpornosti na požar
Na tržištu kojim dominiraju betonske i čelične konstrukcije drvo je još uvijek daleko manje zastupljeno i nepravedno zapostavljeno. Razlog tomu vjerojatno je strah od požara, ali i zastarjele ideje o gradnji i poželjnom ili očekivanom izgledu građevina. U poznatoj arhitektonskoj tvrtki Henning Larsen Architects tvrde da ne treba biti tako, a svoje tvrdnje potkrepljuju kvalitetnim argumentima.
Uglavnom živimo i krećemo se u urbanom okruženju ispunjenim betonom i čelikom. Sveprisutnost ova dva najčešća materijala u građevinarstvu praktički je neizbježna u našem privatnom, javnom i poslovnom životu. No, slijepa vjera u blagodati tehnološkog napretka koja je dovela do njihove apsolutne dominacije sad je ipak ozbiljno poljuljana sve izraženijom klimatskom krizom i njenim posljedicama na život u gradovima. Unatoč potvrđenoj sigurnosti, čvrstoći i dugotrajnosti drva te njegovom velikom potencijalu kao održive alternative betonu i čeliku, drvene građevine mnoge još uvijek asociraju na opasnost od požara i vatrogasne intervencije, kao i na uništavanje šuma i šumskih zemljišta čime se narušavaju cjelokupni ekosustavi. Tvrdnje da su drvene zgrade opasne zbog veće mogućnosti izbijanja požara ili da doprinose krčenju šuma ipak zahtijevaju pomnija razmatranja, smatraju u Henning Larsenu.
Najtrajnija i najraširenija zabluda svakako je ona prema kojoj je drvo manje otporno na djelovanje požara od uobičajenih građevinskih materijala. Sve građevine, građene od drva ili betona, čelika i drugih građevinskih materijala, moraju udovoljavati minimalnim zahtjevima zaštite od požara, a kako ističu u Henning Larsenu, drvo se na tom području neprekidno dokazuje kao otporniji materijal. Osim toga, korištenjem drva smanjuje se ugljični otisak zgrada i njihov utjecaj na okoliš jer se za razliku od betona i čelika njime prvenstveno proizvodi manje ugljikovog dioksida, a drvo ga k tome apsorbira tijekom cijelog životnog vijeka zgrade. Također, stope rasta šuma u Europi i SAD-u dokazuju da se drvo može dobivati na održiv način uz kvalitetno gospodarenje šumama, trajno održavanje i obnovu u skladu s održivim ponovnim rastom šume i povećanjem šumskog pokrova i ostalih šumskih zemljišta.
Drvo kao konstrukcijski materijal ima dva značajna svojstva – relativno visoku čvrstoću i lako oblikovanje pa je također prikladan za gradnju velikih stambenih i poslovnih zgrada. U usporedbi omjera čvrstoće i mase, drvo pobjeđuje čelik za čak 20 %. Izdržljivo je i dugotrajno, s praktički neograničenim životnim vijekom u idealnim uvjetima. U suhim uvjetima drvene konstrukcije mogu trajati stoljećima, a čak i uz kišnu norvešku klimu drvene zidne obloge mogu trajati i do 60 godina. Prema tome, čak ni klimatski uvjeti ne umanjuju mogućnost korištenja drva kao građevinskog materijala.
Unatoč svim tehničkim dostignućima u građevinarstvu, usavršenim metodama gradnje i novim materijalima razvijenima tijekom prošlog stoljeća, drvo i dalje ostaje najpraktičniji materijal. Drvene konstrukcije se izvode gotovim montažnim elementima, čime se osigurava neusporedivo brža i jednostavnija gradnja te se zauzvrat troši manje resursa. Srećom, ove su činjenice već dobro poznate u nekoliko sjevernoeuropskih zemalja u kojima je drvna gradnja već postigla značajnu potporu među jedinicama lokalne samouprave i investitorima. Sve češća upotreba drva i sve veći broj visokih drvenih tornjeva ipak potvrđuju njegov velik potencijal u građevinarstvu. Sve što nam je za uspostavljanje novih standarda u građevinarstvu sad potrebno je pomak u načinu dizajniranja naših gradova. A gradove sutrašnjice trebali bismo graditi u drvu.
S.F. / Ekovjesnik