Zašto kalifornijski morski lavovi obolijevaju od karcinoma?

Visoka stopa smrtnosti od karcinoma kod kalifornijskih morskih lavova povezana je s izlijevanjem kemikalija

Kalifornijski morski lavovi (Zalophus californianus) imaju jednu od najviših stopa raka među sisavcima, a znanstvenici su se dugo pitali zašto

Studija objavljena u časopisu Frontiers in Marine Science u prosincu 2020. godine daje djelomičan odgovor na to pitanje, no ključni uzrok visoke stope smrtnosti kalifornijskih morskih lavova od raka je njihova izloženost otrovnim kemikalijama. Ono što posebno zabrinjava je to što je riječ o toksinima koji su u ocean dospjeli u vrijeme dok je kalifornijska obala Pacifika još bila odlagalište opasnog otpada.

„Razina toksina u tim životinjama je vrlo visoka i glavni je uzrok njihove visoke stope smrtnosti od raka“, izjavio je za Los Angeles Times koautor studije i patolog Centra za istraživanje morskih sisavaca dr. Pádraig Duignan.

U posljednjih 40 godina, čak 18 do 23 posto kalifornijskih morskih lavova liječenih u bolnici Centra za istraživanje morskih sisavaca u Sausalitu u Kaliforniji umrlo je od određene vrste karcinoma, navodi se u priopćenju Centra. Pojava je vrlo neobična jer se ova bolest obično ne razvija kod sisavaca u divljini, no ustanovljeno je kako kalifornijski morski lavovi imaju najveću stopu pojedinačne vrste raka od bilo kojeg drugog sisavca, uključujući i ljude. Ova činjenica šokirala je i glavnu autoricu studije dr. Frances Gulland kada je prije 26 godina počela raditi u Centru.

„Divlje životinje ne bi smjele oboljeti od raka u tolikoj mjeri, stoga smo se pitali kako je tako nešto uopće moguće“, kazala je Gulland za Los Angeles Times.

U studiji se navodi kako na otocima uz obalu srednje Kalifornije obitava oko 250.000 jedinki kalifornijskih morskih lavova, gdje su tijekom 1960-ih odložene velike količine diklorodifeniltrikloroetana (DDT), nekad široko korištenog kao pesticid u poljoprivredi, kao i druge vrste industrijskog i radioaktivnog otpada te otpada iz rafinerija nafti u narednim desetljećima.

„Sav taj otpad iz vremena od Drugog svjetskog rata do početka 1980-ih godina objašnjava puto toga. Mnoge se kemikalije tijekom proteklih desetljeća još uvijek nisu razgradile, i nitko ne zna kada će se ili hoće li se to uopće dogoditi. To je nešto čemu ćemo biti izloženi još tko zna koliko dugo“, rekao je dr. Duignan.

Kako bi dokazali jesu li opasne kemikalije uzrok visoke stope smrtnosti od karcinoma, istraživači su tijekom više od 20 godina ispitali 394 uginula morska lava. Otkriveno je kako su morski lavovi bili zaraženi virusom herpesa koji je dijelom odgovoran za razvijanje raka. Istodobno, morski lavovi s višim koncentracijama diklorodifeniltrikloroetana (DDT), polikloriranih bifenila (PCBs) i drugih otrovnih kemijskih spojeva u masnom tkivu vjerojatnije su bili izloženi riziku oboljenja od karcinoma.

Štoviše, kako je istaknuto u priopćenju, neki od proučavanih morskih lavova su u svom masnom tkivu imali najviše zabilježene koncentracije u odnosu na bilo kojeg morskog sisavca. Rezultati studije ukazuju na velike opasnosti koje toksini u okolišu mogu imati za divlje životinje i to dugo nakon njihovog postupnog prestanka korištenja. Osim toga, oni također imaju i zabrinjavajuće implikacije na ljudsko zdravlje.

  • Glavni patolog Centra za istraživanje morskih sisavaca dr. Pádraig Duignan (desno) izvodi nekropsiju uginulog kalifornijskog morskog lava koji je eutanaziran zbog neizlječivog karcinoma. (Bill Hunnewell / The Marine Mammal Center)

„Iako se neki od pronađenih kemijskih spojeva već godinama ne koriste, oni u okolišu ostaju prisutni još vrlo dugo i uzorkuju oboljenja kakva smo zabilježili kod kalifornijskih morskih lavova“, rekao je dr. Duignan. „To bi nas trebalo jako zabrinuti, s obzirom da konzumiramo morske plodove kao i morski lavovi što bi nam moralo poslužiti kao upozorenje na rizik obolijevanja od karcinoma i drugih bolesti uzrokovanih onečišćenjem okoliša.“

„Iako o složenim čimbenicima koji utječu na razvoj ove bolesti trebamo još puno toga otkriti, ono što smo naučili tijekom istraživanja ovih životinja pridonosi našim spoznajama o velikoj prijetnji koje onečišćenje oceana predstavlja za ljudsko zdravlje“, zaključila je dr. Gulland.

S.F. / Ekovjesnik

 

VEZANE VIJESTI

Povratak ugroženih vrsta morskih sisavaca i kornjača

Rezultati studije koju su proveli američki znanstvenici iz Centra za biološku raznolikost potvrđuju kako se provođenjem strožeg zakona zaštite i pažljivijim upravljanjem oporavilo više od 75 posto ugroženih vrsta morskih sisavaca i kornjača.

Imamo sve više dokaza o sveprisutnosti plastike

Najveća koncentracija mikroplastike nalazi se u dubinama između 180 i 610 metara, a maksimalna koncentracija iznosi 16 čestica po kubnom metru vode što je četiri čestice po kubnom metru više nego što je pronađeno u Velikom pacifičkom otoku smeća.

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER