Nuklearna energija postaje suvišna
Obnovljivi izvori postali jeftiniji od nuklearne energije
Tehnološki napredak korištenja obnovljivih izvora energije te smanjenje njihovih troškova predstavlja ozbiljan izazov nuklearnoj energiji, za koju je prošla godina već sama po sebi bila dovoljno teška. Sve veći broj svjetskih sila okreće joj leđa zatvarajući stare nuklearne reaktore i gradeći solarne farme ili vjetroelektrane.
Ključni projekti koji se vezuju uz nuklearnu energiju su napušteni, troškovi rastu, a političari zemalja koji su se prethodno borili za ovu industriju, sada povlače svoju potporu. S druge strane, obnovljivi izvori energije, posebice energija vjetra i solarna energija, nastavljaju se širiti ogromnom brzinom, a što je najbitnije, postali su znatno jeftiniji.
Nove tehnologije poput pohranjivanja energije u masivnim baterijama i proizvodnje vodika postaju ekonomski isplativije jer koriste jeftinu energiju iz viška kapaciteta energije dobivene iz obnovljivih izvora.
Ovaj najnoviji trend, proizvodnje vodika iz viška energije vjetra i solarne energije povećava mogućnost, barem djelomične zamjene prirodnog plina za grijanje i kuhanje u domaćinstvima te u elektranama.
Mnogi postojeći plinovodi i domaće električne mreže konstruirane su tako da mogu koristiti bioplin i vodik ili pak njihovu smjesu, jednako kao i prirodni plin.
Brzina prelaska na korištenje obnovljivih izvora energije premašila je sve službene procjene. Na pogodnim lokacijama širom svijeta, uključujući Sjedinjene Američke Države, Indiju i Europu, kopnene vjetroelektrane i solarne farme su najjeftiniji način proizvodnje električne energije.
Čak se i proizvodnja električne energije u priobalnim vjetroelektranama, koja je prije pet godina bila skuplja opcija od nuklearne energije, razvila toliko brzo da će se najnovije nizozemske farme priobalnih vjetroagregata graditi bez ikakvih subvencija.
Navedeni napreci obnovljivih izvora energije smanjuju cijene energije te su oštar kontrast čestim troškovnim prekoračenjima i kašnjenjima u realizaciji projekata nuklearnih elektrana.
Analiza planova zemalja svijeta za rješavanje problema klimatskih promjena pokazala je da 108 država planira povećati korištenje obnovljivih izvora energije, dok samo njih devet želi izgraditi nove nuklearne elektrane.
Američko nuklearno poniženje
Najveći udarac širenju nuklearne energije zabilježen je u američkoj državi Južna Karolina u kolovozu prošle godine kada su dva nuklearna reaktora u izgradnji napušteni nakon odrađenih samo 40% ukupnih radova. Cjelokupna situacija je bila iznimno ponižavajuća za američku kompaniju Westinghouse, a cijeli projekt imao je suprotan, negativan učinak.
Radilo se o reaktorima za vodu pod tlakom, model AP 1000, koji su trebali potaknuti nuklearnu renesansu (mogući preporod industrije nuklearne energije). Očekivalo se da će njihova cijena, s početnih devet milijardi američkih dolara, porasti na 25 milijardi američkih dolara do završetka njihove izgradnje.
U prosincu 2017. godine, u susjednoj državi Georgiji (SAD) nastavljena je gradnja drugog objekta istog dizajna unatoč već akumuliranom kašnjenju i dodatnim troškovima nedovršenih nuklearnih reaktora u Južnoj Karolini. Nakon završetka projekta očekuje se povećanje potrošačkih troškova energije u državi za deset posto.
Navedene poteškoće u proizvodnji nuklearne energije odrazile su se na deklariranu namjeru Francuske vlade da smanji udio nuklearnih elektrana u proizvodnji električne energije sa 75 na 50% zatvaranjem starih nuklearnih elektrana i izgradnjom više agregata za iskorištavanje obnovljivih izvora.
Loš dojam zbog stalnih odgoda
Iako neće zatvoriti stare nuklearne elektrane tako brzo kao što je prvobitno namjeravala, Francuska nema u planu gradnju novih, osim one u Flamanvilleu koja još uvijek čeka završetak izgradnje, a to traje već godinama i već je daleko izvan početnog proračuna.
Južnokorejska vlada na sličan je način obećala zaustavljanje širenja nuklearne energije i poticanje sve većeg korištenja obnovljivih izvora energije. Japan, koji još uvijek osjeća posljedice nuklearne katastrofe u Fukushimi u 2011. godine, napušta planove ponovnog pokretanja nekih od japanskih starijih nuklearnih reaktora, prvenstveno zbog otpora javnosti, ali i zbog dodatnih, većih troškova poboljšane sigurnosti.
Čak i u Kini i Rusiji, gdje tržišna ekonomija ima mali utjecaj na donošenje odluka, planovi za izgradnju više nuklearnih elektrana stavljeni su na čekanje, iako to nije službeno objavljeno.
No, sve navedeno nije spriječilo nuklearnu industriju tih država u nastojanju da izvede svoje tehnologije, osobito u Velikoj Britaniji, koja je pozvala sve osim Rusije da izgrade nuklearnu elektranu najnovijeg dizajna na svojim obalama. Ako bi sve išlo po planu, Velika Britanija imala bi nuklearne elektrane četiri različita dizajna.
Najnaprednija od njih, Hinkley Point C u zapadnoj Engleskoj, elektrana je s dva reaktora dizajna srodnog onom u zakašnjeloj francuskoj nuklearnoj elektrani Flamanville. Prvobitno je trebala biti dovršena do Božića 2017. godine, no sada je završetak izgradnje optimistično zakazan za 2025.
Sumnja summarum
Čak je i bivši britanski tajnik za energetiku Sir Edward Davey, koji je potpisao Hinkley Point dogovor, rekao da je u ovom dogovoru "ekonomija očito zanemarena" te sumnja da će izgradnja ove britanske nuklearne elektrane ikada biti dovršena, navodi za Greenpeace.
Ostali nuklearni projekti u Velikoj Britaniji i dalje su u različitim fazama planiranja, a plaćanje nekih od njih još uvijek nije do kraja razrađeno. No jasno je da se ništa od toga ne može financirati bez državnih subvencija.
Važan politički događaj u 2017. godini vezano za ovu temu bio je taj da su po prvi put i Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija priznale da je njihovo podržavanje razvoja nuklearne energije povezano s potrebom održavanja njihove vojne nuklearne industrije. To je bitno priznanje jer su obje sile prvobitno tvrdile da ne postoji veza između civilne i vojne nuklearne industrije.
Čak i prije njihova priznanja bilo je jasno da velike ekonomske sile koje nemaju nuklearno oružje, poput Njemačke, ne vide nikakav smisao u razvoju civilne nuklearne industrije.
Izvoz nuklearnih pogona
Trenutno loše stanje nuklearne energije ne sprječava manje države, one koje sada ne posjeduju nuklearnu energiju, u potpisivanju sporazuma s ruskom državnom kompanijom Rosatom. Rosatom navodi kako već gradi nuklearne reaktore u Bjelorusiji, Kini, Indiji, Bangladešu, Mađarskoj, Turskoj, Finskoj i Iranu te traži klijente za daljnja proširenja, s ponudom izgradnje još 23 reaktora u inozemstvu, što mnogi vide samo kao širenje međunarodnog utjecaja Rusije.
Tvrdnja o svjetlijoj budućnosti, za koju se nuklearna industrija držala zadnjih 20 godina, utemeljena je na tome da ova tehnologija proizvodi velike količine električne energije s niskim emisijama ugljikovog dioksida po niskoj cijeni, što nekontinuirani obnovljivi izvori energije tada još nisu mogli postići.
Prošle godine postalo je jasno da ova tvrdnja ne drži vodu. Nuklearna energija sve je skuplja, a troškovi s vremenom samo još više rastu, dok obnovljivi izvori s vremenom postaju sve jeftiniji.
No, možda je najvažnije od svega to da se s razvojem baterija, bioplina i tehnologija proizvodnje vodika, energija dobivena iz obnovljivih izvora može pohraniti te se tako uravnotežuje njezina dostupnost i korištenje. Tako gledano, nuklearna energija više nije potrebna.
B.K. / Izvor: Climate News Network