Savez drveća, bakterija i gljiva u borbi protiv onečišćenja
Simbioza gljiva i bakterija s korjenjem vrba pomaže u obnavljanju zagađenog tla
Nova studija otkriva na koji način simbioza bakterija i gljiva u korjenju vrba pomaže njihovom opstanku u teškim okolišnim uvjetima i oporavku zagađenog tla. Međusobna opskrba simbiotskih organizama hranjivim tvarima „sekundarnog metabolizma“' omogućava njihovo opstajanje.
Korijenje, gljive i bakterije mogu se udružiti kako bi pomogli nekom drveću očistiti zagađeno tlo, tvrdi nova studija.
Poznato je da brzorastuće drveće, poput vrba, dobro podnosi, pa čak i obnavlja tla onečišćena naftnim derivatima ili teškim metalima. Ovaj način čišćenja tla naziva se fitoremedijacija, proces koji se obično smatra posljedicom „sekundarnog metabolizma“' – proizvodnjom specifičnih spojeva koji za razliku od produkata „primarnog metabolizma“ ne pridonose rastu i razvoju biljaka, već, u ovome slučaju, mogu pomoći biljkama da se nose s okolišnim stresom.
Nova otkrića upućuju na to da puno složenija simbioza mikrobnog svijeta potpomaže sposobnosti vrba da uspijevaju u stresnim uvjetima. Koristeći naprednu tehnologiju za analiziranje istodobne ekspresije gena više organizama u ekosistemu, znanstvenici su ispitivali korijenje vrba koje rastu na zagađenom području u predgrađu Montreala.
Znanstvenici su otkrili da kompleksne interakcije velikog raspona ektomikoriznih gljiva – koje tvore simbiotske omotače oko korijenja biljaka – i određenih bakterija dovode do razgradnje ugljikovodika u tlu.
Novi genetički dokazi upućuju na to da vrbe podnose opstajanje u zagađenom okolišu tako što opskrbljuju simbiotske gljive koje okružuju njihovo korijenje; gljive, zauzvrat, priskrbljuju hranjive tvari heterotrofnim bakterijama.
„Genetici obično pristupamo na način da istraživanje ograničimo na pojedine organizme ili domene života“, kaže Emmanuel Gonzalez, glavni autor ove studije i specijalist bioinformatike u Kanadskom centru za računalnu genomiku na Sveučilištu McGill.
„Ono što je bilo toliko iznenađujuće je to što smo traženjem genetskih podataka svih živih organizama pod zemljom dobivali sve jasniju biološku sliku. To također upućuje da bi jednako složene uzajamne interakcije mogle biti prirodno pravilo izvan laboratorija“, tvrdi Gonzalez.
Nicholas Brereton, partner u istraživanju s Instituta za istraživanje biljne biologije na Sveučilištu u Montrealu i viši autor studije, dodaje: „Naš početni način razmišljanja bio je da bi bolje integrirane bioinformatika i biologija omogućile bolje viđenje raznolikosti uloga unutar kompleksnog sistema korjenja. Ovo je poprilično brzo dovelo do tehničkih poboljšanja u načinu promatranja ekspresije gena u više oblika života što je u konačnici dovelo do novih otkrića u biologiji okoliša.“
Znanstvenici su svoja otkrića objavili u časopisu Microbiome.
Anamarija Beljan / Ekovjesnik
>>> Pročitajte još >>> Urbana toplina doprinosi bujanju drveća