Prilagodbe na klimatske promjene i očuvanje morskih ekosustava Jadranskog mora
Objavljeni zaključci s IV. znanstveno-stručnog skupa održanog u Krku od 6.-8. listopada 2023.
Znanstveno-stručni skup organizirali su Odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru, Aquarium Pula, Udruga Morski obrazovni centar i Institut Ruđer Bošković. Zaključci sa Skupa objavljeni su s ciljem osvještavanja šire društvene zajednice o utjecaju klimatskih promjena na Jadransko more u kombinaciji s drugim pogubnim ljudskim aktivnostima.
Znanstveno-stručni skup na temu „Prilagodbe na klimatske promjene i očuvanje morskih ekosustava Jadranskog mora“, održan na otoku Krku od 6. do 8. listopada 2023., okupio je brojne stručnjake, znanstvenike i profesore usmjerene na istraživanje i obrazovanje javnosti o klimatskim promjenama te neizravnim i izravnim učincima i posljedicama ovog globalnog procesa na Jadransko more i Mediteran.
Temeljem iznesenih usmenih i posterskih prezentacija, obilježenih multidisciplinarnim pristupom prirodnih znanosti i struke vezanih za morske ekosustave, te tehničkih i društvenih znanosti, zajedno sa zaključnom raspravom skupa, doneseni su zaključci koje prenosimo u nastavku.
Klimatske promjene predstavljaju globalni izazov s ozbiljnim posljedicama po okoliš i društvo. Ne možemo ih zaustaviti već im se trebamo što bolje prilagoditi. Ono na što možemo utjecati ovisi o odlukama koje donosimo danas te o dosljednoj provedbi tih odluka. Sredozemno more, koje je oduvijek bilo poznato kao vruća točka bioraznolikosti, danas se u znanstvenim krugovima opisuje kao vruća točka klimatskih promjena ili žarište globalne morske invazije. Hrvatska kao zemlja s bogatom prirodnom raznolikošću i razvedenom obalom, nastavlja se suočavati s brojnim izazovima u prilagodbi na sve izraženije promjene u vremenskim uvjetima. Uvođenje održivih praksi i mjera zaštite okoliša postaje imperativ kako bi se omogućila prirodna ravnoteža i osigurala sigurnost stanovništva.
Kroz temeljni znanstveni rad na svim relevantnim područjima i poljima, kao i putem niza međunarodnih tijela, znanstvenici kontinuirano daju vrlo precizne smjernice za efikasan politički odgovor na klimatsku krizu.
Klimatski pregovori se na najvišoj razini provode od 1992., ali to se nije odrazilo na smanjenje emisija stakleničkih plinova. To znači da, unatoč činjenici sve izrazitijih i svima vidljivih posljedica klimatskih promjena, klimatske politike ne odgovaraju na znanstveno utemeljene imperative, nego je njihov razvoj i provedba i dalje pod odlučujućim utjecajem interesnih, profitom upravljanih lobija, kako u svijetu, tako i u Republici Hrvatskoj.
Poražavajuća situacija u koju smo dovedeni zbog tog nedjelovanja ili krivo usmjerenog djelovanja odražava se kroz multidimenzionalne ekološke, socijalne i geopolitičke krize. Poricanje klimatskih promjena i drugih ekoloških kriza te greenwashing i ostale negativne strategije evoluiraju brže od prodiranja znanstvenih činjenica u opću javnost te njihovog pretakanja u efikasna politička rješenja i konkretne akcije.
U takvoj realnosti znanstvenici moraju djelovati i izvan okvira akademskog rada. U skladu s osobnim afinitetima, mogućnostima i zajednicama u kojima pojedini znanstvenici djeluju, njihova uloga danas mora biti i aktivistička, zagovaračka i edukacijska.
Pri provedbi klimatskih akcija istaknuta je važnost civilnog sektora u pristupu klimatskim izazovima. Sudjelovanje građana i organizacija civilnog društva u procesima donošenja javnih politika i zakona omogućuje tijelima državne uprave da prodube svoje razumijevanje specifičnih pitanja te da prepoznaju njihov utjecaj na pojedince i/ili društvene skupine. Istovremeno, taj dijalog doprinosi izgradnji povjerenja u otvoren, odgovoran i djelotvoran rad državne uprave. Mjera u kojoj će civilno društvo biti korektiv nepovoljnih odluka za društvo od strane političkih elita, ovisi o njegovoj razvijenosti i snazi.
Naglašena je nezainteresiranost relevantnih institucija za trajno, dobro usmjereno financiranje dugoročnih interdisciplinarnih istraživanja vezanih uz klimatske promjene i njihove posljedice na našim prostorima.
Zbog toga, zaključeno je da na razini Republike Hrvatske i dalje nedostaje sustavnost u prikupljanju klimatskih podataka, čija važnost još nije adekvatno prepoznata. Stanovništvo na ovim prostorima već 13 stoljeća živi uz more koje do današnjih dana nije dovoljno istraženo, a klimatski podaci kojima je zajednica trebala raspolagati prije 30-40 godina još uvijek nisu prikupljeni. Također, broj istraživača koji se bave tim izazovima je nedovoljan. Zbog toga, sudionici Skupa pozivaju na poboljšanje suradnje različitih sektora i grana znanosti, obzirom da se radi o kompleksnom problemu čijem razumijevanju i rješavanju treba pristupiti s više stajališta, holistički.
Naglašena je potreba za brzim i temeljitim smanjenjem emisija stakleničkih plinova u svrhu ograničavanja globalnog zagrijavanja na ciljane vrijednosti od +1,5 °C, a nikako iznad +2 °C u odnosu na predindustrijsko doba. Unatoč tome što recentni podaci ukazuju na usporavanje porasta emisija stakleničkih plinova, procijenjeno je da će se, zbog inertnosti sustava, zagrijavanje nastaviti i nakon 2100. godine. Nažalost, čak i ako se emisije stakleničkih plinova ovog trena potpuno obustave, u skoroj budućnosti ne trebamo očekivati promjenu na bolje.
Klimatske će promjene dodatno utjecati na bioraznolikost, proizvodnju hrane te režime temperature i vlage koji će negativno utjecati na ljudsko zdravlje. Kako će se suočavanje ljudi s ovim problemima nastaviti razvijati uvelike će ovisiti o političkom interesu, donošenju adekvatnih zakona i njihovom provođenju.
Na Skupu je iznesena zabrinutost stručnjaka kako će klimatske promjene imati i velike posljedice za sigurnost čovječanstva. Već danas smo svjedoci globalnih migracija potaknutih napuštanjem razorenih područja uslijed ekstremnih utjecaja uragana, požara, dezertifikacije, porasta razine mora i njegovog zakiseljavanja, te drugih prirodnih katastrofa i ratova uzrokovanih klimatskim promjenama. Takve situacije često dovode i do lokalnih sukoba te nestabilnosti. Veliki pokretač migracija je i ekstremno neravnomjerna dostupnost resursa i uvjeta razvijenih u odnosu na nerazvijene zemlje za nošenje s klimatskim rizikom te s time povezana duboka sustavna nepravda na globalnoj razini. Postoji više prilika za povećanje obima i učinkovitosti klimatskih akcija, što uključuje pronalazak adekvatnih tehnologija za ukidanje emisije, kao i uklanjanja suvišnog CO2, poput plave tehnologije čiji su troškovi manji od troškova infrastrukture. Pozitivni globalni pomaci posljednjih godina vide se u većoj dostupnosti energije vjetra i Sunca, poboljšanju energetske učinkovitosti koja olakšava tranziciju, većoj dostupnosti električnih vozila i dizalica topline te jačanju sustava za prilagodbu i povezivanje sa zaštitom i očuvanjem bioraznolikosti. Nažalost, energetska obnova u Republici Hrvatskoj još uvijek nije postigla očekivani napredak, osobito uzimajući u obzir prirodne potencijale i resurse. Postavljeni ciljevi nisu ostvareni, a stopa obnove građevina nije dostigla razinu koja bi doprinijela smanjenju emisija. Kako bi se ostvarili ciljevi smanjenja emisija stakleničkih plinova i prilagodbe klimatskim promjenama, suradnja između Vlade, lokalnih vlasti, znanstvenika i građana je ključna. Također je važno kontinuirano praćenje i prilagodba strategija kako bi se odgovorilo na dinamičke promjene u klimi i okolišu.
Kao najsjeverniji dio Sredozemnog mora, Jadransko more se suočava s nizom promjena uzrokovanim klimatskim promjenama. Jedna od njih je ulazak stranih i potencijalno invazivnih vrsta. Pojedine, već zabilježene strane vrste u Jadranu uspostavljaju stabilne populacije i postepeno mijenjaju sastav zavičajnih zajednica. Osim dolaska stranih vrsta, Jadran se suočava s fizikalno-kemijskim promjenama koje bi mogle dovesti do nepovratnih posljedica. Zabilježeno je slabljenje termohaline cirkulacije. Zbog povećanja temperature u posljednjih 15 godina i manjka oborina koji utječe na salinitet (>39 ؉ u južnom Jadranu), duboki slojevi Jadranskog mora se zagrijavaju. Takve promjene mogu dovesti do trajne izmjene morskih struja, što može imati nepredvidive posljedice.
Na Jadranu je i dalje prisutan rizik od nestanka prirodnih obala uslijed podizanja razine mora i degradacije. Takva pojava ne samo da negativno utječe na obalno stanovništvo, već predstavlja opasnost od kontaminacije obalnih vodonosnika i površinskih vodenih tijela te plodnog tla uz obalu, što dovodi u pitanje ljudsko zdravlje i sigurnost. Također, daljnje nekontrolirano uništavanje obalnih staništa umanjuje otpornost jadranskog ekosustava za prilagodbu na podizanje razine mora. Na skupu je naglašeno da se predviđa da bi srednja razina mora do kraja ovog stoljeća mogla porasti za otprilike 80 centimetara.
Unatoč tome što su morske plaže ključna atrakcija turizma u Hrvatskoj, često su izložene urbano-ekološkim problemima, ilegalnom nasipavanju i otpadu. Nedostatak koordiniranog i stručnog upravljanja plažama na svim razinama dodatno otežava situaciju. Nedavno donesen Zakon o pomorskom dobru i lukama iz 2023. godine zamijenio je prethodni zakon iz 2003. No, zaključeno je da neka rješenja ovog zakona nisu adekvatna za plaže kojima je potrebna posebna zaštita. Ujedno je naglašeno da moguća privatizacija plaža predstavlja novi problem koji ograničava mogućnost sustavne zaštite jadranskog ekosustava.
Morska zaštićena područja u Jadranu ključna su za očuvanje biološke raznolikosti, usluga ekosustava i prirodnih resursa. Međutim, kako bi ova zaštita bila učinkovita, potrebno je uspostaviti odgovarajući upravljački okvir. Udio strogo zaštićenih morskih područja trenutno je vrlo mali, što predstavlja izazov u kontekstu zaštite morskog okoliša. S obzirom na to, a u skladu s europskom Strategijom bioraznolikosti do 2030. godine, Hrvatska je započela proces identifikacije dodatnih područja za zaštitu, s ciljem postizanja europskog cilja od 30 % zaštićenih područja mora od čega 10 % pod strogom zaštitom. Uredbom o obnovi prirode Europske unije postavlja se cilj da se do 2030. godine obnovi barem 20% kopnenih i 20% morskih degradiranih područja, a do 2050. godine svi ekosustavi kojima je potrebna obnova.
Primjer dobre prakse prikazan je u sektoru obrazovanja, a odnosi se na potencijal implementacije programa „Ocean literacy“, to jest, predmeta o razumijevanju oceana kao alatu koji će osvijestiti buduće učitelje o važnosti očuvanja oceana. Inicijative poput osnovanog kolegija na Sveučilištu u Zadru pomažu pri educiranju budućih učitelja i promicanju „Oceanske pismenosti“. Osvještavanje javnosti o povezanosti s oceanom ključno je za očuvanje morskog okoliša i stvaranje održivijeg odnosa čovjeka s oceanom.
Usmjeravanje aktivnosti u obrazovanje mladih, posebno školske populacije svih razina, s ciljem podizanja svijesti i aktivnog uključivanja, sudjelovanja učenika i nastavnika, nameće se kao imperativ. To podrazumijeva aktivno uključivanje ne samo učitelja svih razina škola, već prije svega i pedagoških savjetnika Agencije za odgoj i obrazovanje kao i predstavnika Ministarstva znanosti i obrazovanja, kako bi se u nastavne planove moglo uključiti većinu tematike koja je tijekom Skupa bila obrađena, neka opširno izložena, a neka samo spomenuta. Bilo bi ih korisno uključiti u buduće skupove, te ih potaknuti na aktivno sudjelovanje. Također, potrebno je provoditi informiranje i razgovore s učenicima i nastavnicima u školama, kako bi ih osvijestili o utjecaju klimatskih promjena. Na kraju, treba pripremiti edukativne materijale sa sadržajima koji se bave mogućnostima prilagodbe.
