Izazov besmrtnosti u mirisu egipatskih mumija
Osnova za buduće analize svjetskih muzeja
Netko ga je definirao kao „parfem vječnosti“. Miris egipatskih mumija stoljećima očarava arheologe i restauratore svojim slatkim, drvenastim i začinskim notama.
Rezultat kombinacije ulja, voskova i smola za balzamiranje, ali i agresivnosti plijesni i bakterija, prvi je put sustavno analiziran kemijskim i senzornim tehnikama. Međunarodni tim znanstvenika londonskog Sveučilišta University College London (UCL), Sveučilišta u Ljubljani te istraživača iz Krakova i Kaira sredinom veljače objavio je u časopisu Američkog kemijskog društva rezultate svog istraživanja pod nazivom „Staroegipatska mumificirana tijela: međudisciplinarna analiza njihovog mirisa“.
Talijanska novinska agencija ANSA izvijestila je da su u istraživanju sudjelovale i dvije talijanske istraživačice: Emma Paolin iz Veneta, studentica doktorskog studija analitičke kemije na Sveučilištu u Ljubljani, i Fabiana Di Gianvincenzo iz Abruzza, postdoktorandica na ljubljanskom Fakultetu za kemiju i kemijsku tehnologiju, trenutačno na radu u Državnom muzeju (Rijksmuseum) u Amsterdamu.
„Analiza mirisa mumija pomaže nam u otkrivanju bogatije i detaljnije slike o ovoj drevnoj kulturi jer su Egipćani veliku pažnju pridavali mirisu tijela pokojnika, s kojeg su nastojali eliminirati svaki neugodan miris kako bi se na najbolji mogući način predstavio bogu Anubisu u zagrobnom životu“, kazala je za ANSA-u Emma Paolin.
Naime, miris je za stare Egipćane bio ključni faktor tijekom procesa mumificiranja jer su ugodni mirisi bili povezani s tijelima božanstava i njihovom čistoćom, dok su se neugodni mirisi smatrali pokazateljima kvarenja i raspadanja tijela. Čak i danas, oko 5000 godina kasnije, konzervatori često opisuju miris tih mumificiranih tijela kao „ugodan“, budući da je proizvod smola i eteričnih ulja crnogorice, smole i voskova.
Dok je većina istraživanja egipatskih mumificiranih tijela do sada provedena u europskim zbirkama, ova se studija usredotočila na zbirku Egipatskog muzeja u Kairu.
„Staroegipatskim umijećem mumificiranja tijelo i duša pokojnika trebali su se očuvati za zagrobni život pomoću detaljnog rituala balzamiranja upotrebom ulja, voskova i balzama. Ovo umijeće razvijalo se tijekom vremena, a identificiranje različitih tehnika i korištenih materijala nudi nam uvid u doba, lokaciju i socioekonomski status mumificiranog pokojnika.“ – kazao je profesor Ali Abdelhalim, ravnatelj Egipatskog muzeja u Kairu.
„Miris mumificiranih tijela godinama je privlačio veliko zanimanje stručnjaka i šire javnosti, ali do sada nije provedeno nikakvo kombinirano kemijsko i perceptivno znanstveno istraživanje. Ovo revolucionarno istraživanje pomaže nam da bolje planiramo očuvanje i razumijemo drevne materijale za balzamiranje. Također, daje nam važne podatke koji mogu biti od vrijednosti za interpretaciju i konzervaciju muzejskih zbirki.” – kazao je vodeći autor studije, profesor Matija Strlič (UCL Bartlett School Environment, Energy & Resources i Sveučilište u Ljubljani).
- (A) Sarkofag s mumificiranim tijelom (M7) u izložbenom prostoru Egipatskog muzeja u Kairu. (B) Pasivno uzorkovanje s SPME vlaknom (mikroekstrakcija čvrstom fazom - eng. Solid Phase Microextraction) prostora sarkofaga nad glavom mumije. (C) Aktivno uzorkovanje prostora iznad glave unutar sarkofaga provedeno je s cijevima za sorbent. © Ancient Egyptian Mummified Bodies: Cross-Disciplinary Analysis of Their Smell | Journal of the American Chemical Society
Kako bi se omogućilo bolje razumijevanje „mirisa besmrtnosti“, njegova prisutnost i evolucija tijekom minulih stoljeća, u Egipatskom muzeju u Kairu provedeno je istraživanje na devet tijela muškaraca i žena mumificiranih između 13. stoljeća prije i trećeg stoljeća nove ere. Četiri mumije bile su izložene javnosti, a pet ih je čuvano u muzejskim depoima.
„Prikupili smo uzorke zraka prisutnog u sarkofazima i staklenim vitrinama te smo ih analizirali plinskim kromatografom u kombinaciji s masenim spektrometrom i olfaktornim detektorom“, rekla je Emma Paolin. „Rezultati su nam omogućili da kemijski kategoriziramo mirise prema njihovom podrijetlu, prateći ih do izvornih materijala za mumificiranje, sintetičkih konzervansa pesticida, zaštitnih eteričnih ulja i mikrobioloških proizvoda kvarenja.“
Korištenje ove vrste kemijske analize može pomoći zaštiti konzervatora, kao i zaštititi drevnih artefakata te očuvati njihovu mirisnu baštinu. Rezultati analiza pokazali su da najnoviji konzervativni tretmani nisu utvrdili značajne olfaktorne posljedice te da je miris mumija temeljno povezan s procesima mumificiranja koji su se koristili u različitim razdobljima.
Sveučilišta u Ljubljani i Krakovu te University College London već tri godine sudjeluju u međunarodnom projektu ODOTHEKA čiji je cilj stvaranje arhiva mirisa povezanih s kulturnom baštinom, poput starih knjiga ili slika poput Da Vincijeve „Dame s hermelinom“ („Dama con l'ermellino“). U njemu sudjeluju Narodni muzej u Krakovu (Muzeum Narodowe w Krakowie) i Narodni muzej Slovenije u Ljubljani, a projekt uključuje povijesne procjene, kemijske analize i reprodukcije mirisa.
Istraživački tim u budućnosti će pokušati reproducirati miris mumija kako bi se omogućilo stvaranje olfaktornih itinerera u muzejima koji omogućuju veću uključenost posjetitelja.
Stjepan Felber | Ekovjesnik