Izloženost mikroplastici može uzrokovati otpornost bakterija na lijekove
Prema novom istraživanju znanstvenika sa Sveučilišta u Bostonu, mikroplastika bi mogla potaknuti otpornost na antibiotike!
Jedna od mogućih posljedica plastične krize mogao bi biti porast bakterija otpornih na antibiotike. Istraživači Sveučilišta u Bostonu otkrili su da su bakterije izložene mikroplastici postale otporne na više vrsta antibiotika koji se obično koriste za liječenje infekcija.
Istraživači ističu kako je ovo otkriće posebno zabrinjavajuće za ljude u gusto naseljenim i siromašnim područjima, poput izbjegličkih naselja, u kojima se gomila plastični otpad, a bakterijske infekcije lako šire. Rezultati istraživanja pod nazivom „Učinci koncentracije, sastava i veličine mikroplastike na antimikrobnu rezistenciju povezanu s biofilmom bakterije Escherichia coli“ („Effects of microplastic concentration, composition, and size on Escherichia coli biofilm-associated antimicrobial resistance“) objavljeni su 11. ožujka 2025. u časopisu Applied and Environmental Microbiology.
„Činjenica da je mikroplastika posvuda oko nas, a još više u siromašnim zemljama s niskim sanitarnim uvjetima. Stoga je opravdana zabrinutost da bi to moglo predstavljati veći rizik u zajednicama koje su u nepovoljnom položaju, čime se naglašava potreba za više opreza i dubljim uvidom u povezanost mikroplastike i bakterija“, kaže Muhammad Zaman, profesor biomedicinskog inženjerstva na Sveučilištu u Bostonu koji se bavi proučavanjem antimikrobne otpornosti te zdravljem izbjeglica i migranata.
Procjenjuje se kako se svake godine 4,95 milijuna smrtnih slučajeva može povezati s infekcijama uzrokovanim otpornošću na antimikrobne lijekove. Bakterije postaju otporne na antibiotike iz mnogo različitih razloga, uključujući pogrešnu uporabu i pretjerano propisivanje lijekova, ali veliki čimbenik koji potiče otpornost je mikrookruženje u kojem se množe bakterije i virusi. Istraživači Sveučilišta u Bostonu u laboratorijskim su uvjetima pratili kako je uobičajena bakterija Escherichia coli (E. coli) reagirala na boravak u zatvorenom okruženju s mikroplastikom.
„Plastika osigurava površinu na koju se bakterije vežu i koloniziraju je“, ističe glavna autorica studije Neila Gross, doktorandica na Sveučilištu u Bostonu. „Nakon što se pričvrste na bilo koju površinu, bakterije stvaraju biofilm – ljepljivu tvar koja djeluje poput štita, koji ih osigurava i drži pričvršćenima. Iako bakterije mogu uzgajati biofilmove na bilo kojoj površini, primijetili smo da im posebno pogoduje mikroplastika, ali i da antibiotici ne mogu prodrijeti kroz štit. Također, otkrili smo da su biofilmovi na mikroplastici, u usporedbi s drugim površinama poput stakla, puno jači i deblji, poput kuće s tonom izolacije“, objašnjava Gross.
Stopa otpornosti mikroplastike na antibiotike bila je toliko visoka u usporedbi s drugim materijalima da je Gross eksperimente izvodila više puta, testirajući različite kombinacije antibiotika i vrste plastičnog materijala. Rezultati su svaki put ostali dosljedni.
„Pokazalo se da prisutnost mikroplastike čini puno više od pukog pružanja površine za lijepljenje bakterija. Mikroplastika zapravo dovodi do razvoja otpornih organizama“, kaže Zaman.
Prijašnja istraživanja već su otkrila da su izbjeglice, tražitelji azila i prisilno raseljena populacija izloženi povećanom riziku od zaraze infekcijama otpornim na lijekove zbog života u prenapučenim izbjegličkim kampovima i većih prepreka u pružanju zdravstvene skrbi.
„Povijesno gledano, ljudi su povezivali otpornost na antibiotike s ponašanjem pacijenata, poput nepropisnog uzimanja antibiotika. Ali ne postoji ništa što je osoba učinila da bi bila prisiljena živjeti u određenom okruženju punom plastičnog otpada, a činjenica je da je izloženija otpornijim infekcijama“, kaže Zaman.
„Ekološki i društveni uzroci superbakterija otpornih na lijekove stoga se ne smiju zanemariti. Od 2024. procjenjuje se da je u svijetu bilo 122 milijuna raseljenih osoba“, kaže Zaman i dodaje kako mikroplastika predstavlja „još jedan element rizika u ionako nedovoljno financiranoj i razvijenoj zdravstvenoj zaštiti izbjeglica“.
Gross i Zaman kažu da je njihov sljedeći korak istražiti mogu li se njihovi laboratorijski nalazi potvrditi u vanjskom svijetu. Nadaju se suradnji s istraživačkim partnerima u inozemstvu kako bi u izbjegličkim kampovima promatrali bakterije i viruse otporne na antibiotike povezane s mikroplastikom, ali najviše žele otkriti točne mehanizme koji bakterijama omogućuju da se tako snažno drže plastike.
„Plastika je vrlo prilagodljiva, a njihov molekularni sastav mogao bi pomoći bakterijama da se razvijaju, iako nam još nije poznato kako se to događa“, kaže Neila Gross.
„Jedna od teorija je da plastika odbija vodu i druge tekućine, što omogućuje bakterijama da se lako pričvrste. Međutim, plastika s vremenom počinje upijati vlagu što znači da je moguće da mikroplastika apsorbira antibiotike prije nego što dođu do ciljanih bakterija“, objašnjava Gross dodajući kako su posebno zapanjeni otkrićem da su bakterije koje su nekada bile na plastici zadržale svoju sposobnost stvaranja jačih biofilmova.
Istraživači se nadaju kako će njihovo istraživanje potaknuti još više znanstvenika, inženjera i istraživača na razmišljanje o ovom problemu.
Stjepan Felber | Ekovjesnik