Kako zaustaviti plastiku iz rijeka prije nego što stigne do oceana?
Novo istraživanje donosi uvide za koje autori vjeruju da su ključni za „zatvaranje slavine“ plastičnog otpada
Veliko trogodišnje istraživanje, provedeno u osam zemalja na četiri kontinenta, donijelo je dosad najopsežnije podatke o onečišćenju rijeka plastičnim otpadom. Između 2020. i 2023. Clean Currents Coalition, globalna inicijativa Benioff Ocean Science Laboratoryja, u suradnji s lokalnim zajednicama uklonila je i analizirala 3,8 milijuna kilograma otpada iz rijeka – od čega 66 % makroplastike – što odgovara količini od 380 milijuna jednokratnih plastičnih boca.
Između 2020. i 2023. istraživači su surađivali s lokalnim partnerima na prikupljanju podataka s riječnih lokacija u Meksiku, Jamajci, Panami, Ekvadoru, Keniji, Vijetnamu, Tajlandu i Indoneziji. No studija, objavljena u časopisu Journal of Environmental Management, bila je puno više od samog prikupljanja podataka.
„Ono što je doista uzbudljivo kod ovog projekta jest da smo mogli odgovoriti na isto pitanje – kako zapravo izgleda onečišćenje plastikom u rijekama – u različitim kontekstima, geografijama i kulturama,“ kaže glavni autor Chase Brewster, znanstvenik u Benioff Ocean Science Laboratory Sveučilišta u Kaliforniji Santa Barbara (UCSB).
Za razliku od mnogih globalnih studija o onečišćenju, ovaj projekt usvojio je pristup vođen zajednicama, naglašavajući lokalnu autonomiju. Lokalne neprofitne organizacije i društvena poduzeća vodila su rad u svojim zajednicama, razvrstavajući plastični otpad po vrsti predmeta i vrsti polimera tijekom tri godine.
„Svaka je lokacija bila neovisni projekt“, objašnjava Brewster. „Nisu samo prikupljali podatke – implementirali su tehnologije za uklanjanje plastike iz rijeka, surađivali s vladama, osnaživali zajednice i poboljšavali lokalne uvjete.“
Zajedno, ti lokalni timovi čine Clean Currents Coalition, globalnu inicijativu koju vodi Benioff Ocean Science Laboratory (BOSL), a koja zaustavlja plastiku prije nego što stigne do oceana te potiče obrazovanje, lokalno uključivanje i sustavne promjene.
Tijekom trogodišnjeg razdoblja timovi su zajednički uklonili i analizirali 3,8 milijuna kilograma riječnog otpada (ekvivalentno 380 milijuna jednokratnih plastičnih boca za vodu), od čega je 66 % klasificirano kao makroplastika. Ovaj koordinirani, opsežni pothvat omogućio je usporedbu podataka u različitim društvenim, gospodarskim i okolišnim uvjetima.
Istraživači su utvrdili znatne razlike u količini plastike koja se zadržava u proučavanim rijekama – no plastika je pronađena svugdje. Ekstrapolacijom prosječne stope prikupljanja plastike dokumentirane u studiji, procijenjeno je da 1,95 milijuna metričkih tona plastike godišnje putuje niz rijeke diljem svijeta.
„To je golem iznos plastičnog onečišćenja“, kaže profesor ekologije mora na UCSB-u Douglas McCauley, koautor i direktor laboratorija Benioff Ocean Science Laboratory (BOSL).
„Mnogo je modeliranja koliko plastike prelazi s kopna u ocean, ali nismo imali dovoljno kvalitetnih podataka s terena o tome kakva se plastika pojavljuje ili zašto,“ dodaje Brewster. „Ovaj projekt nam je omogućio da to vidimo i ispitamo koje politike i sustavi daju rezultate.“
Molly Morse, direktorica Clean Currents Coalition i viša menadžerica u Benioff Ocean Science Laboratory, kaže: „U trenutku kada nas sve veći broj vijesti o prijetnji plastičnog onečišćenja ljudskom, životinjskom i planetarnom zdravlju može obeshrabriti, ovaj rad pokazuje da – rijeku po rijeku, zajednicu po zajednicu – možemo prikupljati podatke potrebne za stvaranje trajnih, sustavnih promjena i pritom buditi nadu.“
Primjerice, studija je pokazala da zabrane plastičnih vrećica mogu smanjiti dotok plastike u okoliš.
„U Vijetnamu, gdje nema zabrane plastičnih vrećica, udio vrećica u riječnom otpadu bio je znatno veći nego u Keniji, koja ima potpunu zabranu,“ kaže Brewster. „Nije to čarobno rješenje – važan je način na koji se te politike dizajniraju i provode – ali pokazuje da mogu djelovati.“
Planirana zabrana jednokratnih plastičnih vrećica u Vijetnamu uskoro će omogućiti da se prate njezini učinci na temelju ovih podataka.
Još jedno važno otkriće odnosilo se na neformalni sektor sakupljanja otpada, gdje pojedinci ili male mreže radnika sakupljaju i prodaju reciklabilne materijale, poput PET boca.
„U zemljama poput Indonezije, gdje postoji snažna neformalna mreža recikliranja, zapravo se vidi manje reciklabilne plastike u rijekama,“ navodi Brewster. „To sugerira da stvaranje stvarne vrijednosti za plastični otpad, uz podršku neformalnom sektoru kroz priznavanje njihova rada i omogućavanje političkih i financijskih ulaganja kako bi njihov rad bio dostojanstven i siguran, u konačnici dovodi do manje plastike u vodotocima.“
Stjepan Felber | Ekovjesnik