Morski orah ugrožava ekosustav Venecijanske lagune
Kronika jednog uljeza: lokalna ekološka niša invazivne vrste rebraša Mnemiopsis leidyi u Venecijanskoj laguni
Pozornost posvećena plavom raku (Callinectes sapidus), jednoj od najagresivnijih invazivnih vrsta u Mediteranu koja uzrokuje znatne štete u obalnim ekosustavima, djelomično je skrenula zanimanje s drugog uljeza – rebraša Mnemiopsis leidyi.
Jedinstven ekosustav Venecijanske lagune suočava se s prijetnjom vrste Mnemiopsis leidyi, jednom od 100 najštetnijih invazivnih vrsta na svijetu. Nakon što je slučajno unesen u Crno more početkom 1980-ih godina, vjerojatno balastnim vodama iz sjeverozapadnog Atlantika, rebraš morski orah (Mnemiopsis leidyi) već je gotovo cijelo desetljeće prisutan u Jadranskom moru i stvara ozbiljne probleme ribarskom sektoru, osobito u lagunama.
Istraživački tim Sveučilišta u Padovi i talijanskog Nacionalnog instituta za oceanografiju i eksperimentalnu geofiziku (Istituto Nazionale di Oceanografia e di Geofisica Sperimentale – OGS) u znanstvenom časopisu Estuarine, Coastal and Shelf Science objavio je rezultate dvogodišnje studije i praćenja prostorne rasprostranjenosti ove invazivne vrste pod nazivom „An invader chronicles: local ecological niche of Mnemiopsis leidyi in the Venice Lagoon“. U studiji se ističe da ova vrsta predstavlja potencijalnu ekološku prijetnju Venecijanskoj laguni, zahvaljujući svojoj prilagodljivosti i aktualnim klimatskim promjenama koje mogu potaknuti njezino širenje na štetu autohtonih vrsta.
Riječ je o prvoj integriranoj terenskoj i laboratorijskoj analizi ekološke niše ove vrste u Venecijanskoj laguni. Istraživanje je omogućilo definiranje ključnih okolišnih pragova preživljavanja te potvrdilo izražen sezonski obrazac, s masovnim razmnožavanjem u kasno proljeće te između kasnog ljeta i rane jeseni, vjerojatno povezan s višim temperaturama i povoljnim uvjetima saliniteta.
- Morski orah (Mnemiopsis leidyi) © Istituto Nazionale di Oceanografia e di Geofisica Sperimentale – OGS
Brojnost vrste pokazuje pozitivnu korelaciju s temperaturom mora i salinitetom
„Iako je dinamika ove vrste proučavana u drugim dijelovima svijeta, podaci o mediteranskim lagunama, koje obilježava snažna prostorna i sezonska varijabilnost okolišnih uvjeta, još su uvijek ograničeni“, objašnjava dr. Filippo Piccardi, prvi autor studije i istraživač sa Sveučilišta u Padovi. „Naše istraživanje predstavlja prvu integriranu terensku i laboratorijsku analizu ekološke niše vrste Mnemiopsis leidyi u Venecijanskoj laguni. Primijenili smo interdisciplinarni pristup i tijekom dvije godine pratili prostornu raspodjelu vrste, uz kontrolirane eksperimente kako bismo odredili ključne okolišne pragove preživljavanja. Rezultati pokazuju da Mnemiopsis leidyi slijedi sezonski obrazac, s masovnim razmnožavanjem u kasno proljeće te između kasnog ljeta i rane jeseni, vjerojatno povezan s višim temperaturama i optimalnim uvjetima saliniteta.“
Laboratorijski pokusi, u kombinaciji s terenskim opažanjima, upućuju na to da Mnemiopsis leidyi može preživjeti u širokom rasponu temperatura (10–32 °C) i saliniteta (10–34). Međutim, ekstremne vrijednosti unutar tih raspona – vrlo visoke temperature (32 °C) ili niski salinitet (10) – mogu znatno smanjiti stopu preživljavanja.
„Integracijom terenskih opažanja i eksperimentalnih rezultata o toleranciji Mnemiopsis leidyi na promjene temperature i saliniteta, naše istraživanje pruža nove uvide u ekološku nišu ove vrste u Venecijanskoj laguni“, ističe dr. Valentina Tirelli, koautorica studije i istraživačica u OGS-u. „Naši rezultati upućuju na to da bi klimatske promjene mogle stvoriti sve povoljnije uvjete za ovu invazivnu vrstu, povećavajući njezinu brojnost i formiranje velikih agregacija, a time i rizik od ozbiljnih posljedica za funkcioniranje cijelog ekosustava lagune.“
Studija stoga naglašava potrebu za ciljanim monitoringom i prilagodljivim upravljačkim strategijama kako bi se ublažile ekološke i socioekonomske posljedice širenja vrste Mnemiopsis leidyi.
Stjepan Felber | Ekovjesnik